Neki od razloga za "svrgavanje" svestenika :
”Episkop, ili prezviter, ili đakon koji novcem zadobije ovo dostojanstvo, neka se svrgne i on, i onaj, koji ga je postavio i sa svijem neka se odjeli od općenja, kao Simon vračar mnom Petrom.” (Ap. 29. kanon)
”Koji episkop za novce obavi rukopoloženje, i blagodat, koja se ne može prodavati pretvori u predmet prodaje, te za novac postavi episkopa, ili horepiskopa, ili prezvitera, ili đakona, ili drugoga koga, koji spada kliru, ili iz gadne pohlepe za dobitkom, proizvede za novac ekonoma, ili ekdika, ili paramonara, ili ma koga drugoga koji je u kanonu ubrijen…neka se sa svoga stupnja svrgne;a onaj koji je takvim putem postavljen, neka nikakve koristi nema od kupljenoga rukopoloženja ili proizvedenja, nego nek se smatra, kao da i nema dostojanstva, ili službe, koju je novcem dobio. Koji je, pak i posrednikom bio u ovakvoj gnusnoj i bezakonoj trgovini, takav, ako je klirik, neka se svrgne sa svoga stupnja; ako je svetovnjak, ili monah, neka bude anatema (IV Vas. Sab. 2. kanon)”
”Episkop, koji se poslužio svjetovnim vlastima, da kroz iste zadobije crkvu, neka se svrgne, pa i odluči; isto i svi oni, koji s njime opće.” (Ap. 30. kanon)
”Episkop ne sme na mjesto sebe drugoga za prijemnika sebi postavljati, mada je na kraju života; dogodi li se ovo, postavljenje neka bude ništavno…”’(Ant.Sab. 23.)
”Ne smije episkop, da ugodi bratu, ili sinu, ili drugome rođaku, postavljati na episkopsko dostojanstvo koga hoće, jer nije pravično stvarati našljednike episkopstva, i što je Božije darovati čovječijoj ugodnosti; niti je slobodno Crkvu Božiju doznačavati našljednicima. Koji pak to učini, postavljanje neka ne bude valjano, a on neka se kazni odlučenjem.” (Ap.76. kanona)
”Toliko je porok srebroljublja kod upravitelja crkava, da neki i između onih, koji se pobožni ljudi i žene nazivaju, zaboravivši zapovjed Gospodnju, zabludiše, i za zlato primaju one, koji svešteničkom činu i monaškom životu pristupaju…Koji se dakle zateče da to čini, ako je to episkop, ili iguman, ili drugi iz svešteničkoga čina neka ili prestane, ili neka se svrgne, shodno drugom pravilu svetog Halkidonskog sabora. A ako je igumanija, neka se izagne iz manastira, i u drugi manastir neka se preda na poslušanje. Isto i iguman, koji nema prezviterskoga rukopoloženja…” (VII Vas. Sab.19. kanon).
”…Zato, koji se hvale, da su, kroz to što su zlata dali postavljeni u crkvi, i polažu nadu na taj hrđavi običaj, koji otuđuje i od Boga i od svakog sveštenstva, te bestidnim obrazom i na sav glas, sramotnim riječima beščaste one koji su Duhom Svetim zbog izvrsnoga svoga života izabrani, i koji su bez izdavanja zlata postavljeni, takovi koji to čine, treba najpre nizvesti na poslednji stupanj svoga čina; a ako ostanu uporni ispravljati sredstvom kazni. Zateče li se pak koji, da je to učinio pri samom rukopoloženju…(dalje se navode Ap. 29. kanon i IV Vas. Sab. 2. kanon).”
...
”I što će se umnožiti bezakonje, ohladneće ljubav mnogih.” (Mt. 24. 12.)
