proka
Legenda
- Poruka
- 57.098
Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC
Posle rastanka od Kalabića, očekujući vesti o ishodu borbi na Zelengori i sudbini opkoljenih četničkih jedinica i njihovih komandanata Keserovića, Račića i drugih, Draža Mihailović se, sa ličnom pratnjom i grupom četnika, još neko vreme zadržao u selu Zakmuru. Ali duže zadržavanje na ovome terenu za njega je bilo i suviše rizično, pa je zbog toga odlučio da se prebaci ka Foči.
Uz pomoć komandanta Fočanske četničke brigade, kapetana Milana Matovića, on je uspeo da se još desetak dana prikriva po pećinama u dolini reke Trebišćine, a zatim, kada je konstatovao da je postao komandant bez vojske, prešao je zapadno od Miljevine reku Bistricu i put Foča — Kalinovnik i krenuo prema severu. Cilj mu je bio da se poveže sa još jedino preostalim četničkim delovima u oblasti Romanije i istočne Bosne, a potom da se po svaku cenu prebaci u Srbiju.
Na putu ka istočnoj Bosni, Mihailović je noću 21. maja 1945. u Bulozima, nedaleko od Renovice, bio ponovo opkoljen jedinicama Treće proleterske sandžačke brigade. Tumarajući po mrklom mraku, on je tek u zoru uspeo da se izvuče iz obruča, pređe reku Čemernicu i da zadani u Čemernu. Tu je konstatovao da se uz njega nalazi ukupno sedamnaest oficira i četnika.
Stigavši u oblast Romanije, Mihailović je od istaknutog četničkog komandanta Štaba 100 (komande Sarajeva), inače poznatog kolaboracioniste i saradnika okupatora, pukovnika Gojka Borote, primio izveštaj o tome šta se desilo sa pojedinim istaknutijim četničkim komandantima i njihovim jedinicama posle sloma na Zelengori. Tu je, pored ostalog, pisalo:
"Situacija kod Derikonje (Save, komandanta Sarajevske brigade — nap. autora), odlična. Izdržao je ofanzivu 38. partizanske divizije koja je trajala punih 10 dana.
Bataljoni oko Sarajeva gotovo u cijelosti (delovi) prišli crvenima... Kod Kosorića (Radivoja, komandanta Rogatičke brigade — nap. autora) teška...
Sa Drugom sarajevskom i Kalinovačkom nema veze, i tako situacija južno od Sarajeva nepoznata. Kalajit stigao u Sandžak, a Vasiljević u oblast Višegrada (s one strane Drine). Tešanović i delovi hercegovačkih jedinica prešli u svoje krajeve... Iz dana u dan mnogi borci se sve više predaju crvenima...
Molim javite situaciju kod Vas, Vaše namjere s obzirom na kapitulaciju Nemaca i na naš položaj u svijetu, kao i direktive za rad. Ukoliko se na konferenciji ništa povoljno ne riješi za nas, izgubićemo sve u narodu, i naše će jedinice ostati usamljene. Pukovnik Borota
Posle rastanka od Kalabića, očekujući vesti o ishodu borbi na Zelengori i sudbini opkoljenih četničkih jedinica i njihovih komandanata Keserovića, Račića i drugih, Draža Mihailović se, sa ličnom pratnjom i grupom četnika, još neko vreme zadržao u selu Zakmuru. Ali duže zadržavanje na ovome terenu za njega je bilo i suviše rizično, pa je zbog toga odlučio da se prebaci ka Foči.
Uz pomoć komandanta Fočanske četničke brigade, kapetana Milana Matovića, on je uspeo da se još desetak dana prikriva po pećinama u dolini reke Trebišćine, a zatim, kada je konstatovao da je postao komandant bez vojske, prešao je zapadno od Miljevine reku Bistricu i put Foča — Kalinovnik i krenuo prema severu. Cilj mu je bio da se poveže sa još jedino preostalim četničkim delovima u oblasti Romanije i istočne Bosne, a potom da se po svaku cenu prebaci u Srbiju.
Na putu ka istočnoj Bosni, Mihailović je noću 21. maja 1945. u Bulozima, nedaleko od Renovice, bio ponovo opkoljen jedinicama Treće proleterske sandžačke brigade. Tumarajući po mrklom mraku, on je tek u zoru uspeo da se izvuče iz obruča, pređe reku Čemernicu i da zadani u Čemernu. Tu je konstatovao da se uz njega nalazi ukupno sedamnaest oficira i četnika.
Stigavši u oblast Romanije, Mihailović je od istaknutog četničkog komandanta Štaba 100 (komande Sarajeva), inače poznatog kolaboracioniste i saradnika okupatora, pukovnika Gojka Borote, primio izveštaj o tome šta se desilo sa pojedinim istaknutijim četničkim komandantima i njihovim jedinicama posle sloma na Zelengori. Tu je, pored ostalog, pisalo:
"Situacija kod Derikonje (Save, komandanta Sarajevske brigade — nap. autora), odlična. Izdržao je ofanzivu 38. partizanske divizije koja je trajala punih 10 dana.
Bataljoni oko Sarajeva gotovo u cijelosti (delovi) prišli crvenima... Kod Kosorića (Radivoja, komandanta Rogatičke brigade — nap. autora) teška...
Sa Drugom sarajevskom i Kalinovačkom nema veze, i tako situacija južno od Sarajeva nepoznata. Kalajit stigao u Sandžak, a Vasiljević u oblast Višegrada (s one strane Drine). Tešanović i delovi hercegovačkih jedinica prešli u svoje krajeve... Iz dana u dan mnogi borci se sve više predaju crvenima...
Molim javite situaciju kod Vas, Vaše namjere s obzirom na kapitulaciju Nemaca i na naš položaj u svijetu, kao i direktive za rad. Ukoliko se na konferenciji ništa povoljno ne riješi za nas, izgubićemo sve u narodu, i naše će jedinice ostati usamljene. Pukovnik Borota




