Bitka na Neretvi - Jedna od najvećih pobeda Jugoslovenskih naroda u borbi za slobodu !

Nikita Kulganov

Buduća legenda
Poruka
37.596
Partizani su bez ikakve sumnje savladali sve teškoće i pobedili na Neretvi, i u tom se slažu svi istoričari.

. „Unternehmen Weiss II“ – Bitka na Neretvi
Početkom veljače 1943. u dolini rijeke Neretve uzvodno od Mostara i njene pritoke Rame bili su dijelovi talijanske divizije „Murgge“, zatim slabiji dijelovi 6. domobranske divizije, ali i lokalne četničke jedinice i one su organizirale obranu većih naseljenih mjesta – Prozora, Jablanice i Konjica. Trebali su obraniti i pojedina sela, željezničke stanice i značajnije objekte na prometnicama te su u tu svrhu podignuti bunkeri i skloništa, a u spomenutim većim mjestima talijanske su snage osigurale velike zalihe hrane, municije i oružja.21 Prije početka operacije „Weiss II“ Joachim von Ribbentrop, ministar vanjskih poslova Trećeg Reicha, s generalom Walterom Warlimontom posjetio je Rim. U talijanskoj Vrhovnoj komandi Warlimont je istaknuo da do sada protiv partizana nisu postigli željene rezultate te da ih u nastavku napada moraju uništiti u četverokutu Glamoč – Livno – Jajce – Bugojno.
Četnici sa Italijanima, čekaju da ih prevezu vozom, da se bore protiv partizana na Neretvi.
Četnici_italijanskim_vozovima.jpg

„Prozor noćas mora pasti“ Druga proleterska divizija 9. je veljače dijelom snaga oslobodila Posušje, a idući dan je sa dvije brigade oslobodila i Imotski. Već 18. veljače osvojeno je i selo Drežnica na desnoj obali Neretve gdje se nakon dvodnevnih borbi talijanska četa vojnika iz sastava 260. puka predala 2. i 4. proleterskoj brigadi.23 Ti su uspjesi predstavljali opasnost za boksitne rudnike oko Mostara, ali i za talijanski garnizon u Prozoru te su ujedno bili početak protunapada NOVJ.24 Treća udarna divizija 15. je veljače napala neprijateljski garnizon u Prozoru gdje su se nalazili dijelovi talijanske divizije „Murgge“.25 U sastavu tog garnizona bilo je deset tenkova, topovi, ali i baterije teških minobacača. Povrh svega toga, teren oko grada je posve otkriven te su vojnici bili pod direktnom vatrom. Taj je partizanski napad završio neuspješno, tek je 1. dalmatinska brigada uspjela likvidirati bunkere na svom pravcu napada i upala u grad, ali i njoj je naređeno povlačenje na polazne položaje.26 Već je sljedećeg dana Tito naredio ponavljanje napada riječima „Prozor noćas mora pasti“. Napadu 3. divizije pridružile su se još i snage 3. krajiške brigade i 1. proleterske divizije te je u toku noći sa 16. na 17. veljače nakon uspješnih borbi Prozor bio oslobođen. Vrlo dobro utvrđena i čuvana Jablanica oslobođena je 22. veljače te je tako stvoren mostobran na Neretvi.27 Ipak, osovinske su snage 27. veljače obnovile navalu na potezu Gornji Vakuf – Prozor. Silovitim su udarom odbačeni partizanski branioci te je čak bio izgledan i pad Prozora, što bi ujedno značilo i smrt 4.000 ranjenika i tifusara zbog pada Glavne bolnice. Iz tog je razloga Tito u protuudar poslao 1. i 2. (bez 2. dalmatinske brigade) proletersku diviziju. 28
Partizani prelaze reku Neretvu
Prelaz_partizana_preko_Neretve (1).jpg

Operacije u kanjonu Neretve i završetak operacije Weiss II Nakon toga su jedinice NOVJ zauzele i Ostrožac te su potukle talijansku diviziju „Murgge“ i izvršile protuudar na sjever, prema Gornjem Vakufu uz istovremeno rušenje neretvanskih mostova s ciljem spašavanja ranjenika. Također, rušenje mostova trebalo je i onemogućiti spajanje Nijemaca i Talijana te prijelaz četnika s lijeve na desnu stranu rijeke. Stoga je pionirska četa Vrhovnog štaba 4. ožujka porušila pet mostova na Neretvi, a već je sutradan počela izgradnja pontonskog mosta kod Jablanice. Najteže su se borbe vodile na prijevoju Makljena gdje su snage NOVJ nastojale spasiti Glavnu bolnicu s oko 3500 ranjenika.29 Jedinice glavne operativne grupe NOVJ planirale su protuudar na sjever, ali su 5. ožujka krenule prema Neretvi koju su preko improviziranog mosta i prešle u noći sa 6. na 7. ožujka. U transportu ranjenika sudjelovale su 9. dalmatinska divizija i dio 7. divizije. Tako je težište operacija stavljeno u kanjon Neretve.30 Na lijevoj obali rijeke bili su stacionirani četnici, njih od 11000 do 20000 (različiti podaci u izvorima) ali su ubrzo po dolasku snaga NOVJ teško potučeni kod sela Glavatičevo, Kalinovik i Nevesinje31 i njihov je ostatak protjeran do Crne Gore i Srbije te one otad više nisu djelovale na prostoru zapadno od Drine.32 Četnici su uporno pokušavali zauzeti Nevesinje jer su smatrali da bi gubitak istog porazno djelovao kako na moral vojnika tako i na četnički raspoloženo stanovništvo. Stoga su četnički zapovjednici tjerali vojnike na bezumni otpor, ali naravno bez uspjeha.33 Mihailović je početkom lipnja 1943. otišao u Srbiju.Tako je završena višemjesečna bitka u kojoj su partizani pobijedili iz razloga što su očuvali glavninu svojih snaga i spasili ranjenike te se riješili četnika zapadno od Drine. Italija je kapitulirala nekoliko mjeseci kasnije, a nakon toga će partizani razoružati njihove snage ujedno uspostavivši vezu sa zapadnim saveznicima u Italiji. Partizani su tako dovoljno ojačali da su ih na Teheranskoj konferenciji i službeno priznali kao sudionika savezničke antifašističke koalicije.35
Borci 2. porleterske divizije, a pogotovu Dalmatinci su naterali u martu 1943. godine u bezaniju hercegovacke i crnogorske cetnike, a ovi su bezeci u panici prepustili partizanima kompletnu arhivu na Glavaticevu. Posle su cetnike gonili sve do Mojkovca. Uoci Pete neprijateljske ofanzive, cetnici su bili oterani cak do Andrijevice. Cela ideja bitke bila- da ne budu tu nego da partizanu ODU sa Neretve ( vojna akcija proboja iz okruženja )
Nikada se cetnicki pokret nije posle toga oporavio.
Posljedice operacije Weiss II Nakon što su se izvukle iz bitaka neretvanskog kanjona, jedinice Glavne operativne grupe zajedno s ranjenicima ušle su u pakao nove njemačko-talijansko-ustaške ofenzive.39 Njemačka je Vrhovna komanda, nezadovoljna nepotpunim uspjehom operacije Weiss, naredila svojim jedinicama da nastave progoniti i uništavati glavninu NOV-a operacijom Schwarz.40 U svibnju i lipnju 1943. na planinskim pustošima Durmitora, Vučeva, Maglića, Volujka i Zelengore upravo su ranjeni i bolesni postali najveće žrtve Bitke na Sutjesci.41
Bitka na Neretvi-Dokumentarni Film
Muzej u Jablanici - Bitka za ranjenike - 4 neprijateljska ofanziva
view (ffos.hr)
Case White - Wikipedia
neretva (znaci.net)
POČETNA - Muzej "Bitka za ranjenike na Neretvi" Jablanica (muzej-jablanica.com)
Prikrivanje Dražinih četnika i njihovog teškog poraza - Lični stavovi - Dnevni list Danas
 
To je bila ofanziva Njemaca, ustsa i partizana protiv četnika. Da bi se spriecilo savezničko iskrcavanje na Balkan Sve ostalo je komunisticka propaganda.
То је била битка искључиво четника и комуниста, дакле део грађанског рата а не борба са окупатором.
И ако гледамо то у ширем смислу као битку за Херцеговину, због чега су партизани и прешли Неретву, онда је то њихов - пораз, и то велики.
 
Navedite mi jednog, ali jednog, istoricara koji pise da su cetnici pobedili na Neretvi!
Нико не каже у битки на Неретви него у битки за Херцеговину, борбе су почеле битком за Коњиц па се су се наставиле даље, борбом код Јабланице, па онда за градове и места у Херцеговини попут Невесиња и Калиновика све док комунисти нису најурени одатле.

И каква је то партизанска победа!?
 
Samardziceva Neretva i objasnjenje sta se desavalo pre toga :

Samardzic kaze da je narod iz Srbije isterao partizane, a drazini cetnici su ih ganjali do Bihaca. Pavelic je Titu dao oruzije i teritoriju Bihaca sa okolinom da napravi sovijetsku republiku jer su imali saradnju jos pre rata.
Ustase su partiznaima predavali sve njihove garnizone bez borbe : Bihac, Jajce, Livno, Tomislavgrad, Tuzlam Banja Luka.....
Inace Tito i Pavelic su se sastali vise puto, i dogovarali kako da eliminisu Srbe.
Onda su Nemci preko ustasa javili partizanima da iz Bihaca krenu na cetnicke,
Partizani zajedno sa ustasama i Nemcima krecu na cetnike, cak su i Italijani rekli nekoj ustaskoj jedinici da napadne Djurisica da ne bi stigao na borbu sa partizanima. Cilj operacije Crno i Belo je da se uniste cetnici.
Cetnici su se hrabro borili, i pobedili.....
Samardzic :hahaha:

----------------------
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ :rotf:

Извод из Леровог извештаја након операције Вајс. У последњем пасусу пише: Недавне борбе показују да је Михаиловић омануо као војни лидер. Несхватање датих могућности у погледу времена, простора и терена чини њега најодговорнијим за недавне неуспехе.
800px-Lohr's_report_after_operation_Weiss.jpg

Након битке на Неретви четници више не представљају озбиљну војну силу и скоро су неутралисани западно од Дрине. Ово је имало значајне последице неколико месеци касније када је капитулирала Италија. Тада су партизанске снаге биле једине у прилици да разоружају италијанске гарнизоне те успоставе логистичке везе са западним савезницима у Италији. Партизани су тиме не само стекли додатну војну превагу у односу на четнике, него и постали довољно снажан политички фактор да на Техеранској конференцији буду званично признати као део савезничке антифашистичке коалиције.
most-bitka-za-ranjenike-na-neretvi.jpg

Ranjenike_ne_smijemo_ostaviti.jpg
 
Samardziceva Neretva i objasnjenje sta se desavalo pre toga :

Samardzic kaze da je narod iz Srbije isterao partizane, a drazini cetnici su ih ganjali do Bihaca. Pavelic je Titu dao oruzije i teritoriju Bihaca sa okolinom da napravi sovijetsku republiku jer su imali saradnju jos pre rata.
Ustase su partiznaima predavali sve njihove garnizone bez borbe : Bihac, Jajce, Livno, Tomislavgrad, Tuzlam Banja Luka.....
Inace Tito i Pavelic su se sastali vise puto, i dogovarali kako da eliminisu Srbe.
Onda su Nemci preko ustasa javili partizanima da iz Bihaca krenu na cetnicke,
Partizani zajedno sa ustasama i Nemcima krecu na cetnike, cak su i Italijani rekli nekoj ustaskoj jedinici da napadne Djurisica da ne bi stigao na borbu sa partizanima. Cilj operacije Crno i Belo je da se uniste cetnici.
Cetnici su se hrabro borili, i pobedili.....
Samardzic :hahaha:

----------------------
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ :rotf:

Извод из Леровог извештаја након операције Вајс. У последњем пасусу пише: Недавне борбе показују да је Михаиловић омануо као војни лидер. Несхватање датих могућности у погледу времена, простора и терена чини њега најодговорнијим за недавне неуспехе.
Pogledajte prilog 1006523
Након битке на Неретви четници више не представљају озбиљну војну силу и скоро су неутралисани западно од Дрине. Ово је имало значајне последице неколико месеци касније када је капитулирала Италија. Тада су партизанске снаге биле једине у прилици да разоружају италијанске гарнизоне те успоставе логистичке везе са западним савезницима у Италији. Партизани су тиме не само стекли додатну војну превагу у односу на четнике, него и постали довољно снажан политички фактор да на Техеранској конференцији буду званично признати као део савезничке антифашистичке коалиције.
Pogledajte prilog 1006524
Pogledajte prilog 1006525
Шта ти значе ове неосноване квалификације и манипулације?
Ти мислиш да ми не знамо шта Самарџић стварно тврди па си се ти нашао позван да нам то растумачиш.
 
Шта ти значе ове неосноване квалификације и манипулације?
Ти мислиш да ми не знамо шта Самарџић стварно тврди па си се ти нашао позван да нам то растумачиш.
Da li si ti pogledao film Bitka na Neretvi od Samardzica ?
Stvarno, da prica da je narod iz Srbije ''oterao'' partizane, da se Tito sastajo sa Pavelicem, da ustase partizanima predavali garnizone....ti mozes to da dokazes sto Samardzic tvrdi ?
 
Da li si ti pogledao film Bitka na Neretvi od Samardzica ?
Stvarno, da prica da je narod iz Srbije ''oterao'' partizane, da se Tito sastajo sa Pavelicem, da ustase partizanima predavali garnizone....ti mozes to da dokazes sto Samardzic tvrdi ?
Погледао сам и Булајића и Самарџића.

Крени од основног, операција Бело нема никакве везе са битком на Неретви и борбама за Херцеговину, ни временски, ни просторно, ни по ангажованим снагама, то ти је за почетак.
 
Погледао сам и Булајића и Самарџића.

Крени од основног, операција Бело нема никакве везе са битком на Неретви и борбама за Херцеговину, ни временски, ни просторно, ни по ангажованим снагама, то ти је за почетак.
Samardzic u svom filmu krece kako srpski narod proteruje partizane iz Srbije. to on uzima kao polaznu tacku.
 
Samardzic u svom filmu krece kako srpski narod proteruje partizane iz Srbije. to on uzima kao polaznu tacku.
Можда али бих се ја држао теме.
Комунисте из Србије су протерали Немци крајем 1941 и за разлику од четника који су успели да обнове илегалну организацију тамо јер их је народ подржавао масовно комунисти су се вратили тек на совјетским тенковима.Елем то нема никакве везе са операцијом Бело из фебруара 1943 у западној Босни и са битком на Неретви из марта 1943, сем као објашњење како се партизанска главнина уопште нашла у Бихаћу.
 
Godišnjica Bitke na Neretvi:
Bitka za ranjenike, najhumanija u povijesti ratovanja

Na današnji dan, prije tačno 81 godinu, počeo je protunapad partizana u Drugom svjetskom ratu protiv združenih njemačkih, italijanskih i hrvatskih snaga na Neretvi.
Ova bitka, nazvana Bitka za ranjenike, proglašena je najhumanijom u historiji ratovanja, a i danas se ističe kao primjer ljudskosti i etičnosti u odnosu prema ranjenicima.

Bitka na Neretvi, nazivana i Četvrtom neprijateljskom ofanzivom, trajala je od januara do aprila 1943. godine. Njemački okupator je s ustašama i četnicima pokušao uništiti vrhovni štab Narodnooslobodilačke borbe i pobiti 4.000 ranjenika.
Procjenjuje
se da je više od 150.000 vojnika napalo znatno malobrojnije partizanske odrede, uz koje su bili i ranjenici. Uprkos teškim gubicima i taktičkoj pobjedi Sila osovine, partizani su osigurali sigurnost svojoj komandi, bolnici i svim ranjenicima - zbog čega se ova bitka i naziva Bitkom za ranjenike.

Snimljen je i film "Bitka na Neretvi" u režiji Veljka Bulajića koji je imao veliki uspjeh kod nas i u svijetu i spada u red najgledanijih ratnih filmova u historiji svjetske kinematografije. Uz brojne nagrade film je 1969. nominiran za nagradu Oscar među pet najboljih stranih filmova.
426851671_10211403535521530_8925943370800098169_n.jpg
 

Back
Top