Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.596
Pre 80.godina se odigrala Bitka na Kadinjači !!!
Za Kadinjaču se može reći da je užički Termopilj, jer se bataljon užičkih radnika suprostavio desetostruko većoj vojsci nemačkog Vermahta.
Na današnji dan 1941. godine odigrala se bitka na Kadinjači. Bitka se odigrala u sklopu Prve neprijateljske ofanzive na prevoju Kadinjača 14 km severozapadno od Užica.
Do sukoba je došlo između nemačkih okupacionih snaga i Radničkog užičkog bataljona koji je štitio odstupnicu Vrhovnom štabu koji se povlačio ka Sandžaku preko Zlatibora.
Dana 29. novembra oko 8 časova krenule su nemačke jedinice iz Zaglavka izviđačkim snagama naprijed pročešljavajući teren da bi otkrile položaj Radničkog bataljona i uočile glavne otporne tačke. Kada su se ove snage zavukle dosta duboko između prve i druge okuke puta, s Kadinjače je odjeknuo pucanj partizanskog topa i gotovo istog trena sručila se na nemačke vojnike vatra boraca Pekarske i Krojačko-obučarske čete.
Da bi što brže slomili otpor branilaca na Kadinjači, Nemci su uputili obuhvatne kolone jačine dva bataljona. Poslije jednočasovne snažne artiljerijske pripreme u talasima su napadali položaje branilaca Kadinjače. Odbijeno je više njihovih juriša i povela se borba prsa u prsa. U borbi vođenoj do popodneva branioci Kadinjače nisu dozvolili neprijatelju da prodre u Užice. Uz put su nemački vojnici hvatali seljake i gonili ih da nose municiju, a onda ih ubijali. Kada su sa obe kolone izbili na prevoj Kadinjače, počeli su s bokova vršiti pritisak na borce Posavskog odreda, Oraške čete 2. šumadijskog odreda i 2. zlatiborske čete Užičkog odreda.
Oko 14 časova borba na Kadinjači počela je da jenjava, a oko 14,30 časova sasvim je prestala. Tek kada je izginuo skoro čitav radnički bataljon sa komandantom Andrijom Đurovićem, komandantom Užičkog NOPO-a Dušanom Jerkovićem i političkim komesarom Posavskog NOPO-a Borom Markovićem, nemačke jedinice su uspjele da pređu preko Kadinjače i istog dana uveče da uđu u Užice.
Ceo Radnički bataljon, njih 320, stradali su na Kadinjači. Među njima su bili i Andrija Đurović i Dušan Jerković, po kojima su do skoro 2 užičke škole nosile imena.
O istorijskoj borbi i stradanju branilaca Kadinjače mnogo je pisano i rečeno. Decenijama se isticao njihov patriotizam, ponos i odbacivanje tuđe moći, herojski otpor okupatoru u neravnopravnoj borbi protiv tada najbolje naoružane vojske, novijim obojenim stavovima i zapisima da je "Radnički bataljon bespotrebno žrtvovan" i sl. interpretacije. Pominjući ove razlike, doajen istorijske nauke, dr Života Marković, u predgovoru Zbornika radova o Kadinjači, koji je izdao Užički muzej 2019. godine, ipak zaključuje da drama Kadinjača ima posebno značenje, ne samo u prošlosti. užičkog regiona ali i u Srbiji:
- Kadinjača i Užice su, imajući u vidu okolnosti u kojima se odigrala, postali simbol otpora i dosledne antifašističke borbe. Individualni i kolektivni podvig njenih branitelja, u tehnici i ljudskosti, neravnopravnoj borbi sa okupatorom i žrtvovanju života zarad života u slobodi, osigurao je duže trajanje u vremenu i na širem prostoru. S pravom se može reći da je Kadinjača postala stalna inspiracija za njegovanje narodnooslobodilačke tradicije - piše Marković i kritički se osvrće na, kako kaže, prevrednovanje istorijskih događaja uz ocjene o "nepotrebnom žrtvovanju Radničkog bataljona", da "uporno borba po svaku cijenu“ naređeno je. i slično.
- Ovakve tvrdnje bez argumenata ne samo da su netačne već su i moralno i ljudski neprihvatljive. Vrhunac neargumentovanog pristupa je tvrdnja da se nije očekivalo povlačenje boraca sa Kadinjače. Zaobiđena je poznata naredba Josipa Broza Tita u kojoj je stajalo da se što duže pruža otpor na Kadinjači, a potom da se borce povuku u pravcu Kremana - navodi ovaj užički istoričar.
Borba 320 partizana na Kadinjači protiv oko 3.000 dobro naoružanih njemačkih vojnika zabilježena je u istoriji NOB-a u Srbiji kao jedan od najvećih podviga srpskih partizana. Za taj podvig, užički Radnički bataljon je povodom desetogodišnjice NOR-a i revolucije odlikovan Ordenom zasluga za narod 1. reda. Eho epopeje junaka Kadinjače ovjekovječen je stihovima pjesnika Slavka Vukosavljevića koji su uklesani na spomeniku u slavu palih:
Pao je četrnaesti kilometar,
Al' nikad neće Kadinjača....
Zbor Užičkog Radničkog bataljona pred odlazak u svoju poslednju borbu na Kadinjači.
.Borci radničkog bataljona polaze na Kadinjaču novembra 1941. godine.
Spomenik borcima Radničkog bataljona na Kadinjači
Za Kadinjaču se može reći da je užički Termopilj, jer se bataljon užičkih radnika suprostavio desetostruko većoj vojsci nemačkog Vermahta.
Na današnji dan 1941. godine odigrala se bitka na Kadinjači. Bitka se odigrala u sklopu Prve neprijateljske ofanzive na prevoju Kadinjača 14 km severozapadno od Užica.
Do sukoba je došlo između nemačkih okupacionih snaga i Radničkog užičkog bataljona koji je štitio odstupnicu Vrhovnom štabu koji se povlačio ka Sandžaku preko Zlatibora.
Dana 29. novembra oko 8 časova krenule su nemačke jedinice iz Zaglavka izviđačkim snagama naprijed pročešljavajući teren da bi otkrile položaj Radničkog bataljona i uočile glavne otporne tačke. Kada su se ove snage zavukle dosta duboko između prve i druge okuke puta, s Kadinjače je odjeknuo pucanj partizanskog topa i gotovo istog trena sručila se na nemačke vojnike vatra boraca Pekarske i Krojačko-obučarske čete.
Da bi što brže slomili otpor branilaca na Kadinjači, Nemci su uputili obuhvatne kolone jačine dva bataljona. Poslije jednočasovne snažne artiljerijske pripreme u talasima su napadali položaje branilaca Kadinjače. Odbijeno je više njihovih juriša i povela se borba prsa u prsa. U borbi vođenoj do popodneva branioci Kadinjače nisu dozvolili neprijatelju da prodre u Užice. Uz put su nemački vojnici hvatali seljake i gonili ih da nose municiju, a onda ih ubijali. Kada su sa obe kolone izbili na prevoj Kadinjače, počeli su s bokova vršiti pritisak na borce Posavskog odreda, Oraške čete 2. šumadijskog odreda i 2. zlatiborske čete Užičkog odreda.
Oko 14 časova borba na Kadinjači počela je da jenjava, a oko 14,30 časova sasvim je prestala. Tek kada je izginuo skoro čitav radnički bataljon sa komandantom Andrijom Đurovićem, komandantom Užičkog NOPO-a Dušanom Jerkovićem i političkim komesarom Posavskog NOPO-a Borom Markovićem, nemačke jedinice su uspjele da pređu preko Kadinjače i istog dana uveče da uđu u Užice.
Ceo Radnički bataljon, njih 320, stradali su na Kadinjači. Među njima su bili i Andrija Đurović i Dušan Jerković, po kojima su do skoro 2 užičke škole nosile imena.
O istorijskoj borbi i stradanju branilaca Kadinjače mnogo je pisano i rečeno. Decenijama se isticao njihov patriotizam, ponos i odbacivanje tuđe moći, herojski otpor okupatoru u neravnopravnoj borbi protiv tada najbolje naoružane vojske, novijim obojenim stavovima i zapisima da je "Radnički bataljon bespotrebno žrtvovan" i sl. interpretacije. Pominjući ove razlike, doajen istorijske nauke, dr Života Marković, u predgovoru Zbornika radova o Kadinjači, koji je izdao Užički muzej 2019. godine, ipak zaključuje da drama Kadinjača ima posebno značenje, ne samo u prošlosti. užičkog regiona ali i u Srbiji:
- Kadinjača i Užice su, imajući u vidu okolnosti u kojima se odigrala, postali simbol otpora i dosledne antifašističke borbe. Individualni i kolektivni podvig njenih branitelja, u tehnici i ljudskosti, neravnopravnoj borbi sa okupatorom i žrtvovanju života zarad života u slobodi, osigurao je duže trajanje u vremenu i na širem prostoru. S pravom se može reći da je Kadinjača postala stalna inspiracija za njegovanje narodnooslobodilačke tradicije - piše Marković i kritički se osvrće na, kako kaže, prevrednovanje istorijskih događaja uz ocjene o "nepotrebnom žrtvovanju Radničkog bataljona", da "uporno borba po svaku cijenu“ naređeno je. i slično.
- Ovakve tvrdnje bez argumenata ne samo da su netačne već su i moralno i ljudski neprihvatljive. Vrhunac neargumentovanog pristupa je tvrdnja da se nije očekivalo povlačenje boraca sa Kadinjače. Zaobiđena je poznata naredba Josipa Broza Tita u kojoj je stajalo da se što duže pruža otpor na Kadinjači, a potom da se borce povuku u pravcu Kremana - navodi ovaj užički istoričar.
Borba 320 partizana na Kadinjači protiv oko 3.000 dobro naoružanih njemačkih vojnika zabilježena je u istoriji NOB-a u Srbiji kao jedan od najvećih podviga srpskih partizana. Za taj podvig, užički Radnički bataljon je povodom desetogodišnjice NOR-a i revolucije odlikovan Ordenom zasluga za narod 1. reda. Eho epopeje junaka Kadinjače ovjekovječen je stihovima pjesnika Slavka Vukosavljevića koji su uklesani na spomeniku u slavu palih:
Pao je četrnaesti kilometar,
Al' nikad neće Kadinjača....
Zbor Užičkog Radničkog bataljona pred odlazak u svoju poslednju borbu na Kadinjači.
.Borci radničkog bataljona polaze na Kadinjaču novembra 1941. godine.
Spomenik borcima Radničkog bataljona na Kadinjači
