Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Igra karata u Kairu – Hju Majls,Book&Marso, 290 str.

Uh, sto mi se dopala knjiga! Uopste se tome nisam nadala. Mislila sam da je jos jedna u nizu takvih nekakvih… A onaaaa, pre svega informativna. Nisam skoro procitala knjigu koja toliko pre svega informise, a ekstra zanimljiva. Kakvu ja razliku pravim izmedju Bejruta, Egipta, Eritreje, Sudana?… Pa pre ove knjige nikakvu. Sada vidim negde velike razlike, a negde tek finese koje vladaju medju njima.

Velika je slicnost izmedju ove, i knjige Citati Lolitu u Teheranu koju sam svojevremeno procitala. Ali je i velika razlika. Ziveti u ipak sekularnoj drzavi Egiptu, i ziveti u verski zatucanom Iranu jeste velika razlika. Jer feredza (pokriveno i lice i cela figura) je u Iranu OBAVEZNA a u Egiptu je marama-veo za lice ipak manje-vise stvar izbora. Volim sto preko ovakvih knjiga mogu da napravim razliku izmedju zemalja tog regiona.

Dobra je knjiga nema sta. Zivot u Kairu. Zivot vidjen ocima jednog stranca (Engleza-novinara), koji je dugo i u vise navrata boravio u Egiptu i u jos nekim slicnim zemljama jer zna arapski jezik. Bas lepo opisuje grad, i tu bogatu cetvrt koja je zapravo ostrvo u Nilu - Zamalek (egipatski Menhetn kako ga zovu). Zivot kolonije stranaca, ali i zivot Egipcana. Najpre gledan sa strane, ali kasnije i iznutra, kada je usao u jedan odredjeni krug ljudi-Egipcana.
Osim sto pisac zna arapski, on poznaje i istoriju Egipta, narocito ovu noviju oko XX veka ili nesto ranije. A poznaje i verske prilike, verski i nacionalni sastav stanovnistva, verske navike… Poznaje i politicke prilike, pa problem mnostva izbeglica iz Sudana, Etiopije…

Ovako kada vam opisujem mozda deluje kao suvoparno istorijsko-politicko stivo, a uopste nije tako. Jer ja nemam obicaj da virim sta je bilo na kraju, a necete verovati ovde sam to ucinila. Znaci nije ovo nikakav napeti triler, niti ljubavna prica pisana na uobicajen nacin pa da virim, ali… morala sam. Ko bude odlucio da cita, videce zasto :)
Bi, hvala jos jednom na preporuci :zag:
 
Imam i strpljenje i volju, ali nemam gde. :( Da je lepo vreme, izašla bih na terasu i čitala. Ovako smo ko u košnici, nas četvoro odraslih u dve sobe. Evo, dok oni večeraju, ja zgrabila komp. Zato mi ne pada teško putovanje busom, samo rano ustajanje. To mi je pravi odmor, ukoliko me neko ne smori usput. :)
 
Dobro dosla Kerefekice :D
:zag::cmok2::cmok:

Hvala :)

Nego da pomenem da sam daaavno davno u u Elle ili Cosmo pročitala zanimljiv odlomak iz knjige Zašto muškarci vole kučke - tada još nije bila objavljena kod nas. I kao obavezno ću je kupiti.Kada se pojavila, preslistala sam je u knjižari i shvatim da je samo jedna u nizu sličnih koje smaraju na istu temu, a inače ne podnosim ni popularnu psihlogiju i knjige tipa Ko je maznuo moj sir, Čiji sam ja komadić itd...Nemam živaca na za to.
Medjutim, sestra mi kaže , kao nije, odlična je , znaš koliko ima istine u tome što piše i ja kao hajde sad poslednjeg neradnog dana....Stigoh do pola i smorih se žešće....Neka oni vole šta hoće ( mislim te kučke i to..), ja to ne mogu da svarim...
 
Poslednja izmena:
Jutros u busu citam ja Deda Rankove rt.
Jedna baba ( mozda nije bas baba ima tu do 60 god) mi cita preko ramena knjigu.
Malo mi smetalo to al sta cu ne mogu da joj zabranim.
Smejem se na jednom mestu ,da nisam u busu i naglas bih, al sve u sebi sta cu ...
Posle par min poce i baba da se smeje. Poluglasno.
Izgleda dosla do onog cemu sam se smejala i ja.
Iz busa smo izasle na istoj stanici...kao mi zena pridje i pita sta citam to... i gde da kupi. Izvadila zena papir i olovku , upisala i ode.

Simpa situacija skroz....
I mogu vam reci Djurdjevicka je rodjena za bus.
Prava buska literatura.
Odagna ti misli od guzve, smrada, cinjenice da ides na posao....ma milina !
 
Ju, zamisli to.
Il ukuca na guglu Mirjana DJurdjevic i izadje joj moj post :sad2:
Pa se uclanina krstu i kaze ....nije tako bilo...prvo sam se ja smejala pa tek onda ti ...
Posle sam cekala da okrenes stranu 4 minuta koliko sporo citas.
 
Kako je nas Djurdjevićka zasmejavala, tako sad i vi mene. I ja sam se tako smejala u busu.
Pošto se nisam dugo javljala, a ništa novo nisam pročitala (ULJKIPLJ sam već prijavila, sad čitam tinejedž literaturu - Tračaru), da ispričam svoje iskustvo sa tim čitačima grebatorima u busu. Čitala ja novine, a neki mlad momak sedi pored mene i baš onako pravo čita i on, ništa se ne skriva, onako iskosa. I ja kažem: evo tebi jedan deo, meni drugi, pa da lepo možeš da vidiš. I tako mi počnemo da pričamo umesto da čitamo novine... šta studiraš, gde radiš... bla,bla.... i ispostavi se da njegov tata radi sa mnom... mali ovaj Bg, malecak.
 
Hvala :)

Nego da pomenem da sam daaavno davno u u Elle ili Cosmo pročitala zanimljiv odlomak iz knjige Zašto muškarci vole kučke - tada još nije bila objavljena kod nas. I kao obavezno ću je kupiti.Kada se pojavila, preslistala sam je u knjižari i shvatim da je samo jedna u nizu sličnih koje smaraju na istu temu, a inače ne podnosim ni popularnu psihlogiju i knjige tipa Ko je maznuo moj sir, Čiji sam ja komadić itd...Nemam živaca na za to.
Medjutim, sestra mi kaže , kao nije, odlična je , znaš koliko ima istine u tome što piše i ja kao hajde sad poslednjeg neradnog dana....Stigoh do pola i smorih se žešće....Neka oni vole šta hoće ( mislim te kučke i to..), ja to ne mogu da svarim...

Imam je ja 3-4 godine, još pre Lagune, privuk'o me naslov na jednom sajmu. Čitala sam samo neke delove, sve mi se činilo poznato. Evo, danas sam vratila koleginici Tajnu magneta srca, uzela sam bila kako bih se uverila da je težak smor. Ni to nisam čitala redom, ovde, onde, sve isto, sve to već znam, naivno do bola. A upakovano luksuzno...:(
 
Mrs.Bi, ja redovno delim novine u busu s nekim (ili otmem:)). Dok sam kupovala Blic, menjala sam s ostalim putnicima, kao, 'ajde, kod kuće će svako svoje da čita. Sad nemam želju ni na netu da pročitam vesti.
 
ahahaha, sa djurdjevićkom smo svi imali neku situciju u busu : )
ja dok sam čitala kaju, na jednoj strani stoji velikim slovima rečenica tipa "ubijena zmija na vračaru" (tako nešto), pored mene sedi devojka i čita sa mnom naravno i u trenutku me pita "izvini, a gde je to ubijena zmija?", ja joj kažem da je knjiga u pitanju, objasnim joj da se ne radi o stvarnim dogadajima, kaže ona "dobro, pošto znaš, u beogradu stvarno ubijaju zmije", ja reko ok i nastavim da čitam, sine kad je ona počela da priča o zlostavljanju životinja (na šta sam se ja upecala naravno) al je onda otišla u krajnost drugu, pričala mi kako joj poginuo pas pa sad ona traga za njegovom dušom i pita me da li znam neku spiritulnu knjigu koja bi joj pomogla da preboli itd... nije mi bilo dobro kad sam izašla iz busa...
 
Pročitala sam Beležnicu , krećem da čitam "Crveni šator"-Anita Dajamant

Beležnica je po meni lagana knjiga, ne volim ja kad mi oni kažu (nacrtaju) šta lik iz knjige oseća ,što oseća i kako oseća....više volim sama to da "provalim"...
Ipak ,zbog praznika i gužve , prijala mi je
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top