Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Evo da prijavim.
Procitala sam temu od pocetka do kraja i bas sam se nauzivala. Sve mi je bilo zanimljivo. I ono sto ste nekada citali, i ono sto sada citate, i ono sto cete citati, i ono sto nikada necete citati, i kakvo vam je misljenje o ovoj a kakvo o onoj knjizi, i sta vam se svidja od klasike, i sta vam se... i kako vam se... I sve tako. Da nisam upoznala vas, ko zna za koliko knjiga nikada ne bih ni cula. (Ko zna kojim bih putem, odnosno stranputicom krenula :zcepanje: )

Citala sam o knjigama i piscima za koje nikada u zivotu nisam cula, ali i o meni dragim i omiljenim. Sada moj spisak koji sam ranije imala (a vec se bio istanjio), zajedno sa vasim preporukama ima skoro 200 knjiga!!!! I to jos bez spiska klasicnih dela koja imam nameru da citam.

Spisak izgleda tako sto napisem: naziv knjige, pisac, pa u zagradi napisem nik onog ko se pohvalno izrazio o knjizi. Ali najludje je kada mi u zagradi recimo pise Mirkin mm, Majin dragi... Jer mi nije isto ako su one preporucile, i ako su njihove ...hm jel losije polovine? (ma nisu salim se) preporucile.

E sad. Spisak je podeljen na nekoliko tematskih, stilskih... celina tipa: klasici, istorijski, triileri, laganica, drame, domaci autori... i... deo zvani tematska celina Esterka. Zasto? E, pa zato sto sam shvatila da vecina njenih preporuka „teze“ minimum 500 stranica po knjizi. Pa zamislite da vucem iz biblioteke recimo 5 njenih preporuka, to je oko 2 500 strana. A kolko je to kila? I kada da procitam to sve?

Nego ovo sad zadnji put kad sam bila u biblioteci, neke knjige jos nemaju, neke su na citanju...:evil: . Ali neka. Moraju ih kad-tad vratiti (Esterka jel vidis gde je crtica z:) ), a one sto jos nisu dobili, dobice. Nema mesta nestrpljenju. I onako ih ne mogu sve odjednom procitati. (Budi razumna, budi razumna, budi razumna...:udriglavu: )

Eto tako drage moje. I samo da znate kako mi je lep spisak. Sve me neka milina obuzme samo kad ga vidim :zaljubljena: . A tek kad pomislim kako cu ja to sve lepo da citam! :zaljubljena:
 
Poslednja izmena:
Upravo citam knjigu "Zarobljeni snovi'' Marina Nemat, stigla sam do pola
ali vec sada mogu da je preporucim od srca..
Istinita prica o zivotu mlade devojke za vreme ajatolaha Homeinija, predivno napisana..
 
Jao Una, sve vreme cekam nekog ko je citao "Slepog ubicu". :)
Volim taj roman i ujedno je meni najdrazi od svih Margaretinih.

Secam se, prvi put sam ga procitala u II razredu gimnazije.
Bila sam ocarana. :)

Drugi put ga procitah letos, na odmoru u Fr, s nesmanjenim odusevljenjem.

Dopada mi se sto je roman pisan u prvom licu,
sto se secanja provlace poput niti bez kraja.

Dopada mi se roman u romanu.
Upravo prica koju On pripoveda daje etericnost romanu.

Posebno volim simboliku i nedorecenost u prvim poglavljima (kasnije se prica rasplice, buja, siri poput opojnog zacina).

Atvudova pise tako da slutim. Nazirem.
Nizem perlice u nisku spoznaje.

Secas li se jednog od prvih poglavlja, Irisinih razmisljanja dok posmatra staru fotografiju?
Dvoje sede na travi, pod bujnom krosnjom, jabuke mozda.
U uglu vidi se ruka, odsecena, sama, pripadala je nekom.
Bljesak pramena oblaka.
"Sve je potopljeno.
Potopljeno, ali sija."


Takva misticnost koja provejava iz romana je veoma efektna i meni posebno draga.

Prva recenica dovoljno sokantna, navodi na dalje citanje.

Lora je lik koji mi je bio najintrigantniji, najdopadljiviji.




Sinoc sam pocela 'Moralni poremecaj".
Dopada mi se. :)
No, nisam procitala dovoljno za neki konacni sud.


Knjiga koja me podsetila na "Slepog ubicu" je "Kako je nestajala Esmi Lenoks", Megi O'Farel.

Ne kazem da je slicna radnja niti da imaju poveznica.
Samo je emocija koju je roman probudio u meni,
ona ista koju je probudio "Slepi ubica".

:zag:

Meni se pored toga sto nazirem, dopada i to sto me iznenadi u svakoj knjizi
bila sam ubedjena da se Lora vidja sa Aleksom Tomasom
Pocela sam da citam Alijas Grejs, ali nesto mi mnogo tuzna :(
 
:zag:

Meni se pored toga sto nazirem, dopada i to sto me iznenadi u svakoj knjizi
bila sam ubedjena da se Lora vidja sa Aleksom Tomasom
Pocela sam da citam Alijas Grejs, ali nesto mi mnogo tuzna :(

:) I ja sam bila ubedjena u isto.

Drago mi je sto nisam pogodila rasplet. :)


"Alijas Grejs" jeste tuzan roman ali ujedno divan.

Dopala mi se nedorecenost.
Na citaocu je da iznese zakljucak, da sam okruni roman.

Zavrsavam "Moralni poremecaj".
Ostale su mi dve price.
Dopada mi se roman, ali nije atvudovski u velikoj meri.
Ume Margaret daleko bolje. :)

Ima jedna Una u romanu. ;)

:zag:
 
Jao dojde mi da placem od muke z:cry:
Citam vas sada vi citate knjige a ja uzela da pletem :dash: pa kud mi pade na pamet, a zacrtala sam dok ne ispletem sve nema knjige , jer kad hocu od svega pomalo nista pametno ne ispadne:zroll:

Tako da ostaje mi za sada samo da vas citam to sto vi procitate z:)
 
Jao dojde mi da placem od muke z:cry:
Citam vas sada vi citate knjige a ja uzela da pletem :dash: pa kud mi pade na pamet, a zacrtala sam dok ne ispletem sve nema knjige , jer kad hocu od svega pomalo nista pametno ne ispadne:zroll:

Tako da ostaje mi za sada samo da vas citam to sto vi procitate z:)

Hajde da se dogovorimo za raspust, ti meni da pleteš a ja tebi da čitam naglas. :lol:
 
Evo da prijavim.
deo zvani tematska celina Esterka. Zasto? E, pa zato sto sam shvatila da vecina njenih preporuka „teze“ minimum 500 stranica po knjizi. Pa zamislite da vucem iz biblioteke recimo 5 njenih preporuka, to je oko 2 500 strana. A kolko je to kila? I kada da procitam to sve?

Nego ovo sad zadnji put kad sam bila u biblioteci, neke knjige jos nemaju, neke su na citanju...:evil: . Ali neka. Moraju ih kad-tad vratiti (Esterka jel vidis gde je crtica z:) ), a one sto jos nisu dobili, dobice. Nema mesta nestrpljenju. I onako ih ne mogu sve odjednom procitati. (Budi razumna, budi razumna, budi razumna...:udriglavu: )

:
..osjećam se prozvanom :)
znala sam da će do toga kad-tad (z:p) doći
e, pa, uvijek su me privlačile te ogromne knjižurine...i stalno razmišljam koliko je tu truda uloženo..ejjj 7oo strana, pa to treba napisati
 
Zavrsila sam „Nas covjek na terenu“ – Robert Perisic, izdavac Profil.
Savremen vrlo citak roman sa izuzetno puno humora. Savremena temeatika, recnik, likovi... Radnja se desava u Hrvatskoj, al’ isto je k’o da je kod nas. Sve je zapravo isto. Dopada mi se ikavica u upravnom govoru.

Neke stvari recene na ekavici gube na znacenju i na znacaju, dok na ikavici i ijekavici sasvim drugacije zvuce i imaju vecu tezinu. Barem ja to tako dozivljavam. Recimo neznost izrecena na ekavici nikada nece imati taj efekat kao na ijekavici. Onda... Ovo nece biti veselo, ali... Citala sam nedavno knjigu „Sebi pod kozu“ – Igora Mandica. To je njegova autobiografija. On je imao jednu kcerku koju je izgubio (ne znam da li je bio nesrecan slucaj sta li). Imao je samo jednu veoma kratku recenicu (na ikavici) u celoj knjizi o tome. Ali je nikada necu zaboraviti. I dan danas mi se stvori neki cvor u stomaku kad je se setim. Po meni ta recnica bas zato sto je na ikavici, odslikava svu dubinu njegovog ocaja, beskraj tuge, besmisao i beznadje posle toga...

Dok ovom romanu, ikavica daje poseban sarm. Vraca me na sva ona letovanja iz detinjstva i mladosti, i docarava onu poznatu dalmatinsku vrcavost...

Ovaj roman odslikava u potpunosti nasu svakodnevnicu u svakom smislu. Sve apsurde, sve protivrecnosti, tranzicijske probleme obicnog coveka.... Pisac ima izuzetnu moc zapazanja i u vezi likova i u vezi svoje okoline i svih desavanja u njoj. Pa u vezi rodbinskih veza... i sve tako....
Tacno pamtim na 228. strani opisuje, kako kupuje muskarac, a kako zena. Koji su njeni motivi a koji njegovi, sta prilikom kupovine rukovodi nju a sta njega. Izuzetno napisano. A negde na 230. strani sam se smejala na glas i bukvalno su mi suze isle od smeha.

Ako hocete dobro da se zabavite a da pri tom procitate i nesto sto (po mom misljenu) vredi, onda svakako uzmite ovaj roman. Stvarno je pun pogodak.

Hej ljudi ja se zanela. K'o da su mi platili da je preporucim. :mrgreen: A bar da jesu.
 
..osjećam se prozvanom :)
znala sam da će do toga kad-tad (z:p) doći
e, pa, uvijek su me privlačile te ogromne knjižurine...i stalno razmišljam koliko je tu truda uloženo..ejjj 7oo strana, pa to treba napisati

Jasta nego si prozvana z:) .
Mada se ja naravno salim. Ko me pa tera da citam po tvojim preporukama. :zag:
Ali stvarno, i ja cesto pomislim kada procitam neku knjigu, da ja ne bih na tu temu mogal da napisem vise od par recenica. A oni stotine i stotine strana! :worth:

PS. Jel vidis da znas gde je crtica z:)
 
Pocela sam da citam "Okorelu zemlju cuda i Kraj sveta".

U romanu su data dva paralelna pripovedna toka koje Murakami odlicno preplice.

Procitala sam svega nekoliko poglavlja i trenutno se ne mogu oteti naglasenoj stilizaciji radnje/okruzenja/likova.

Niti malo opskurnog i etericnog, samo bajka.

Ipak, zeljno citam, uzivam, volim Murakamijeve likove, ekscentricne, racionalne,
eklekticne, zaljubljenike u kvalitetnu muziku i film.

Dopada mi se razlicitost okruzenja u dvema radnjama:
u Okoreloj zemlji cuda prikazan je Tokio u buducnosti, okovan neboderima od
hladnog celika, dok vode se ratovi zarad informacija uz pomoc visoko razvijene tehnologije;
dok u Kraju sveta Murakami pripoveda o Gradu, u neznanom vremenu, opasanom zidinama, o Gradu na cijim se poljima napasaju zlatni jednorozi.

Upravo kontrast u navedenim okruzenjima smatram efektnim.

Dopadaju mi se zacudjujuca Murakamijeva poredjenja:
"Lift je cist kao potpuno nov mrtvacki kovceg."
"...napredovao sam uzvodno sred te tame kao riba u evoluciji."
 
Meni samo interesanto kako su dva prethodna posta poslata u razmaku od tačno 24 sata, manje 1 minut z:ddm1: (čini mi se da ovaj deda mraz drži olovku, zato sam ga stavila)

Meni se dopada Murakami...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top