Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Slažem se, sigurno dužina čitanja utiče na utisak. Videću kakvu ću sreću imati sa ovom sledećom.. Ali, kad nemaš vremena da lepo čitaš, čitaš kad možeš i to je tako...:)

Čitaću ovu Pijanistkinju uskoro, u planu mi je.

Bila sam na nekoj proslavi, i sve mi je bilo taman. Baš mi je bilo lepo. Sad mi se i ne spava, a ipak je red odmoriti:)

To je baš lepo kad ti je sve potaman. A što se Irvina Jaloma tiče, ni meni Kad je Niče plakao nije bilo ništa naročito. Najviše su mi ostale u sećanju neke čorbe koje je, ne znam sad više čija, valjda Brojerova, žena pravila.

Ja čitam Beton na telefonu. I dopada mi se za sada. A sve mi nešto čudno, tamo mi pokazuje 97 strana. Vidim u papiru je 117. Pa to je to, nije veća.
 
Oraspolozi se :vatromet: :zag: .Vidi kako je prelepo svitanje,divno nebo,sveze jutro.(Dobro,ne mozes bas da vidis ali zamisli :D .)

Jel' menjano nesto u Nisu na autobuskoj?Prokuplje ima istu kao nekada,Kursumlija takodje,Leskovacka znam da je nekada davno bila uglancana.
Samo su uglancali perone pa se ljudi klizaju. Priča se da će je izmestiti. Meni to ne bi odgovaralo svakako zbog putovanja na posao... :(
 
Daa, Memoari jedne gejše je zaista lep film (šminka, kostimi...)
Pročitala sam Udvojenog čoveka, častim vas virtuelnim pivom sve.
Uzela sam dvojicu Norvežana iz bteke, knjige "Fvonk" i "Odbijam" (koju ste nedavno pominjali). Kad ću ih pročitati, ne znam, malo pauziram ovih dana, vrućina mi je i idem na bazen.

- - - - - - - - - -

Zaboravila sam da napišem da mi je "Udvojeni čovek" prosek. Nije nešto što oduševljava, ali nisam ni pomišljala da je batalim. Opsesija glavnog lika me podsetila na "Sva imena", samo što je ovde naš junak opsednut svojim dvojnikom, a ne potpuno nepoznatom/nebitnom osobom kao u Svim imenima. I nisam očekivala onakav kraj.
Mislim da mi je "Smrt i njeni hirovi" dosad omiljena Saramagova. "Putovanje jednog slona" mi je bilo dosadno, sećam se (Bogu hvala, tanka je bila).
 
Nisam filmofil, vrlo rijetko gledam filmove, a ako je film snimljen po knjizi koja mi se dopada, interesuje me još manje.
Ipak, ima jedan sjajan film za koji prije gledanja nisam ni znao da je inspirisan odličnim romanom. U pitanju je Kopolina Apokalipsa danas, po Srcu tame Džozefa Konrada.
Film od knjige ne uzima mnogo, vrijeme, mjesto, okolnosti, sve je drugačije, osim neke opšte ideje. Vjerovatno je zato tako dobar film.
 
Elefteria ako nisi pročitaj od Saramaga - Sedam Sunaca i sedam Luna mislim da će ti se dopasti, iako je tako glupo prevedena,
u originalu naslov je Memorial do Convento, što bi otprilike bilo Manastirski letopis, knjiga je odlična uz Slepilo i Smrt Rikarda Reiša
meni najdraža od Saramaga
 
Nisam filmofil, vrlo rijetko gledam filmove, a ako je film snimljen po knjizi koja mi se dopada, interesuje me još manje.
Ipak, ima jedan sjajan film za koji prije gledanja nisam ni znao da je inspirisan odličnim romanom. U pitanju je Kopolina Apokalipsa danas, po Srcu tame Džozefa Konrada.
Film od knjige ne uzima mnogo, vrijeme, mjesto, okolnosti, sve je drugačije, osim neke opšte ideje. Vjerovatno je zato tako dobar film.
Apokalipsa ima veze sa Srcem tame?:rumenko:
 
To je baš lepo kad ti je sve potaman. A što se Irvina Jaloma tiče, ni meni Kad je Niče plakao nije bilo ništa naročito. Najviše su mi ostale u sećanju neke čorbe koje je, ne znam sad više čija, valjda Brojerova, žena pravila.

Ja čitam Beton na telefonu. I dopada mi se za sada. A sve mi nešto čudno, tamo mi pokazuje 97 strana. Vidim u papiru je 117. Pa to je to, nije veća.

To je normalno... svaka koju sam citao u el.obliku nema ni priblizan broj strana kao stampano izdanje.

Procitao sam Mesto za ubijanje od Tes Geritsen. Iako su mi mnogi preporučili Hirurga od nje, rekoh ajde ovu, imao sam je u tabletu. Na kraju je ispao sasvim dobar triler bez obzira na takvo klise glupo ime. Svakako je za preporuku za citanje na odmoru, brzo se cita i zanimljiva je.
Odmor je gotov, ucinak - 4 knjige, računajući i pola Zagrcnut. Steta sto ne traje duze, i zbog samog brckanja i zbog citanja.
 
Ništa ne prolazi tako brzo kao odmor. Ali dobar ti je ucinak.

- - - - - - - - - -

Ja sam od Tes Geritsen čitala Grešnika i ok je, sto kazes za odmor. Izasla je bila u paketu sa nekim keksom, pa sam obilazila Ideje u potrazi za paketom sa baš tom knjigom. I tamo gde je bilo po 30-40 paketa nisam našla, nego u jednoj prodavnici od 5-6 paketa, 4 su bila sa Grešnikom. Nisu ih ravnomerno rasporedili.
 
Sparno veče, duboko julsko, koje rashlađujem hladnom nes kafom.
Ni daška vetra da uroni u prostoriju, zakovitla zavese, stvori iluziju hladovine.
Mislim o predstojećem godišnjem odmoru, iliti letovanju.
Zanosim se, u pola treptaja već se vidim na moru, uz zvuk okrepljujuće vode, kako ležim, kako čitam, kako se zadubljujem u plavetnilo.
I čituckam, kad se začas, vratim u javu.
Leto je nekima teskobno za literaturu.
Meni te čitalačke stagnacije ne ovise o vremenu, o godišnjem dobu, no o fazi mene same, mene u meni.

Zato čitam. Čitam ovog leta.

Iza mene nekoliko je knjiga, raznih, a bogatstvo tih čitalačkih iskustava nepregledno.
Evo čime sam se bavila:

Neobičan događaj sa psom u noći, Mark Hadon

Knjiga koja negde, koliko se sećam, stoji među spiskovima onih nepropustivih.
Za mene ona to jeste, čak i da sam taj spisak izmislila, budući da volim da u književnosti sretnem neobičnije perspektive.
Pogotovo dečje.
Ta infantilna, naivna, neobična perspektiva teče uvek lako, i zaista je naivno misliti da se lako stvara.
Da lako nastaje priča koju priča neko ko ni po godinama ni po iskustvu nije blizak autoru.
U ovoj knjizi je reč o Kristoferu, autističnom dečaku, večitom zaljubljeniku u brojeve, proste, u matematičke probleme i u zemlje sveta i gradove.
Baš on nam kazuje svoju priču, nameren da po uzoru na Šerloka Holmsa, ispirča jednu misterioznu priču, s razlikom što njegova mora biti istinita.
On morada govori o onom što se stvarno desilo.
A stvarno se desilo da je u jednoj noći ubijen pas Velington, i da ga je Kristofer prvi našao, te je ispalo da je on krivac za pseću smrt.
Priču i potragu prekidaju druge stvari koje se zbivaju oko dečaka, ali se u njega morate zaljubiti, morate ga obožavati, morate se smeškati i morate s njim tugovati.
Zaista je reč o knjizi - bogatstvu!

Uspavaj me, Lejla Slimani

Knjiga puste atmosfere, praznine u odnosima, ali knjiga čije stranice se smenjuju i vi i ne osetite koliko je brzo čitanje.
Četvoročlana porodica unajmljuje dadilju koja unosi harmoniju u njihov teskoban odnos, gde se bori za egzistenciju, profesionalno priznanje i mir u kući.
Nova žena donela je smehove, uvela je red, postoji toliko primetno, a ostaje neprimetna.
U životu sebe i svet oko sebe teško je kontrolisati. Postojanje je teskoba, borba i uspostavljena kontrola neretko izaziva nevericu.
Treba nam, a pred nama kada je, koliko li smo sposobni da je prihvatimo?

Desio se zločin, dadilja je kriva.
Šta se zbilo?
Zašto?
U dahu će te znati, iako je ključna stvar samo u naznakama, kao i sam život i sve nejgove dokučivosti.
Bilo je lepo čitati naslov, ali se moglo i bez njega. Ocenica: 3

Peto dete, Doris Lesing

Knjiga - muka.
Porodična priča u kojoj su obuhvaćeni porazi i raskoli između žudnji i realnosti.
Bračni par bio je jednostavnih priroda, jednostavnih htenja: maštali su samo o mnogočlanoj porodici, o graji dece, o osmesima, radosnim porodičnim okupljanjima.
To je bila njihova vizija raja.
Petoro dece izrodili su kao iz vode gotovo, osmehivajući se uprkost prekornim komentarima bliskih članova porodice koji su samo poušavali da u realnost dozovu mladi bračni par - ukazujući na finansijske i druge poteškoće njihove vizije.
Peto dete, baš jedno malecno biće, od samog rođenja stalo je na put idili.
Mučna atmosfera, patna sasvim, u romanu je gusto utkana u redove kako bi se verodostojno ispisao sav raskol porodice načet poslednjim porođajem.
Svuda je strah, svuda je bojazan, duboka zamišljenost između onog što je realno rešenje i onog što je strah od susreta se izneverenim očekivanjima.
Spor roman. Teskoban. Ali slika nemoći čoveka da pogleda ono što postaje jureći ono što je zamislio.
Ocenica: 3

Vegetarijanka, Han Kang

Knjiga nagrađena Bukerom za 2016.
I što je važnije, knjiga koja me je oduševila.
Nevelika obimom, a obilata sveopštim osećajem teskobe i mučnosti, ova knjiga je za mene bila otkrovenje.
Nije mi privlačila osobitu pažnju, kupila me je već prelistavanjem kad sam se najzad rešila na to.
Prikaz mlade žene, pritisnute mučnim snovima i navedene njima da prestane da jede meso, odigrava se iz tri ugla - o njoj i njenoj odluci i promeni govore njen muž, njen zet, njena sestra.
Njen glas se ne čuje, osim što se u nekim momentima, mimo retkih dijaloga, prikazuju njeni snovi koji je okupiraju i odvode u propadljivosti.
Ona ne postoji, mimo priče o njenoj promeni, o propadanju njenog tela, njene fizičke slabosti i duhovne rešenosti.
Ona nema pravo na izbor, iako u njemu istrajava - prema njoj se mahom odnose okrivljujući je, kritikujući.
A ona samo postoji i propada, zadubljena u svoje strahove i želje za pročišćenjem.

Roman je za one sa jačim želucem, i za ljubitelje napetosti.
Dalje pisanje o romanu odvelo bi me u spojlersku raspričanost.
Knjiga koja me je svojom mračnom atmosferom vratila u život, tog dana sam progledala. :D

Trenutno sam u miru Selimovićevog Ostrva.
U tim kratkim crtama tuđih izolovanih života, izlovanih u duhovnom smislu, više o u prostornom.
I prija mi. Golica me.
 
Ne masti uopste, a i super mirise na Niveu.
Koza je mekana i hidrirana. Ovo kao ja reklamiram Niveine proizvode.
Imam neku bocicu od aktivnog kiseonika tj. Oksigena (time sam tretirala kuce), koja ima rasprsivac, pa ako nastave ove vrucine, sunem vodu u bocicu i spricam lice kada sam napolju.

Daj sliku u spojleru,bas me zanima da li mislimo na isto.
Imam prskalicu za hidrataciju kože
kad je sunce isusi.Bila sam prestravljena losim komentarima na netu - od toga da ne valja zbog sastojaka koji isusuju kožu do toga da izlaze bubuljice od koriscenja.
Pokazala se kao fina prskalica,prija .
Inace Niveina tusiralica za hidrataciju koze - e to je omaska.Dominira miris citrusa koji obozavam te sam je kupila na blic.Samo sto se ne zadrzava na koži,ima cudan miris Nivee.Da hidrira hidrira tu nema sta ali dzabe kad se miris citrusa ne zadrzava.Necu je kupiti ponovo.
 
Pogubno je za svaki grad da mu stanica bude u samom centru grada, zbog unistenja saobracajnica, zagadjenosti, ogromne guzve i otezanog kretanja u tom delu grada.
Sve komplet izmestiti, zajedno sa buvljakom zalepljenim uz jedan znacajan kulturni, istorijski spomenik, kakav je tvrdjava.

Nego, da ne davimo ostale sa teme kojima nije blisko nista o niskoj stanici :)
 
Ja sam se nacitala te Lesingove. Peto dete, Ben u svetu, Trava peva, Londonske skice.
I vidim sada po mojim beleskama da sam joj se nadavala dobrih ocena.
Ali sam ipak naknadno zakljucila da je malo precenjena.

Narocito mi je Ben u svetu onako bas jedna nategnuta prica.

- - - - - - - - - -

Naknadna pamet je cudo :cistinaocare:
 
Slažem se, ali, onda ću morati, umesto u 6, da polazim na posao u 5h, kao da radim u rudniku a ne u školi... :(
Ne, nego ces lepo ko gospodja metroom, ima cak ( barem u mom kraju) i prva klasa, kao da si u svemirskom brodu.
Toliko je prijatno i udobno da i promasis stanicu pa se mora vracas:D
Nego to ce biti kad ti zapadne sedma reinkarnacija, za sada ces morati ovako;)
 
Pogubno je za svaki grad da mu stanica bude u samom centru grada, zbog unistenja saobracajnica, zagadjenosti, ogromne guzve i otezanog kretanja u tom delu grada.
Sve komplet izmestiti, zajedno sa buvljakom zalepljenim uz jedan znacajan kulturni, istorijski spomenik, kakav je tvrdjava.

Nego, da ne davimo ostale sa teme kojima nije blisko nista o niskoj stanici :)

Laz.Gotiva si ali ovo nema veze sa realnoscu.Nekome treba zemljiste u centru i ako izmestaju izmestice zbog toga.
Ako sve autobuske iz centra mesta budu izmestali bice katastrofa.

Ovo je tema gde se caska o svemu plus knjigama.Zaboravi na to da odredjujes o cemu ce se caskati a posebno da prekidas diskusiju :) :) .Kome nije bliska tema taj nece citati.

Ako izmeste autobusku prolazak kroz Nis ce biti haos.Do sada je bilo relativno brzo i fino.
 
Pogubno je za svaki grad da mu stanica bude u samom centru grada, zbog unistenja saobracajnica, zagadjenosti, ogromne guzve i otezanog kretanja u tom delu grada.

U teoriji, u pravu si. U praksi, takva rješenje kod nas skoro nikad ne funkcionišu.
Recimo, kad su u Banjaluci, davno, poslije zemljotresa, rekostruisali grad bus stanicu su smjestili podaleko od centra, uz željezničku. Posljedica je bilo to da se u samom centru razvila alternativna bus stanica lokalnih prevoznika (koji pokrivaju krug od oko 100 km oko BL). To tako i danas funkcioniše. Autobusa u gradu nije mnogo manje, a narod koji dalje putuje zlopati se kad po gradskom prevozu vuče torbe i kofere.
Pravo rješenje je da bus stanica bude što bliže centru, ali sa brzim i lakim pristupom magistralnim saobraćajnicama. Recimo, Zagreb ima dobro rješenje.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top