Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Има Смрт Артемија Круза нова-новцијата у Дерети, није чак ни скупа: http://dereta.rs/160124c5-4eea-4dab-b4a9-231e6d1e94ff/Smrt-Artemija-Kruza.aspx (ја је купих на некој акцији за 300 дин, али још није стигла на ред за читање; мораћу мало да је "погурам" на врх листе после оваквих хвалоспева.). :-)
Guraj na sam vrh:D

Tebi ce se bas mnogo dopasti, poznajem vas sve od reda u srce u dushu i tacno znam kome ce se koja knjiga dopoasti.
Jedino Quentina ne mogu da " provalim", ali se i ne trudim;)
@Rado
batali te knjige, uzimi Prijateljicu:)
 
Del Piero me je pitao ( tajno ;)) za knjigu koju sada i Laguna nudi:

http://www.laguna.rs/n3066_knjiga_kruso_laguna.html
Naslov je Kruso ( kao Robinson), autor Luc Zajler ( Lutz Seiler)
Ja nazalost ne citam savremenu nemacku knjizevnost, ali ovu su knjigu svi grdno nahvalili ., cak je i nazivali drugim Carobnim bregom,
autor je za ovu knjigu dobio i neke silne nagrade, ja cu je citati, ali nekada, Laguna izdaje aktuelne knjige, nekad shund, nekad fine knjige ( ali
to i tako rade svi izdavaci) tako da bih ja imala poverenja u njihov izbor kada se radi o ovakvim knjigama.
 
Da, preko Book-e sam narucila. Mislila sam da odmah sutradan salju, jer sam odabrala placanje pouzecem, a ne preko uplatnice.
Hvala ti sto si mi rekao, jer bih sutra cekala kurira celo pre podne. Cudi me da me nisu preko maila obavestili da su primili moju porudzbinu.
Kada sam od drugih izdavackih kuca kupovala knjige, npr. od knjizare.com, oni su mi slali potvrdu preko maila da su primili porudzbinu.
Videcu sta ce biti sa Book-om.

Ja sam prvo uplatila i nisam uspela da porucim preko neta, pa sam ih pozvala i narucila telefonom.Ako se ne varam, stiglo je za dva dana.Ocekuj u ponedeljak, eventualno utorak.
 
Ja juce setao gradom i naravno, svratio sam i u knjizaru, a gde drugde :D i kupio sam Kožu Kurcia Malapartea, nahvalio je i prodavac, kaze da se takve knjige vise ne pisu.
Sad jos da kompletiram Selina pa prelazim na nju.

Izbezobrazili su se ovi iz Lagune, prvo su menjali clanske kartice zbog smanjenja povoljnosti, a vidim juce da i sad se brze skidaju % snizenja, pa sam tako dobio samo 10% popusta.
A i sto kaze Krasuljak, ovaj popust im je prilicno smesan, 20% a ne vaze ostale povoljnosti zbirne kupovine i clanskog popusta... pa ko redovno kupuje i inace ima toliko, tako da se nisu uopste pretrgli.

Godinama sam se pridrzavala pravila da kupujem knjigu po kvartalu, kako bi sacuvala popust.Onda su krenule akcije i bilo mi je prebiše da odrzavam i popust,a zatim su ga smanjili, i od tada njihova izdanja kupujem iskljucivo za Noc knjige.Nije mi vazno da knjigu citam kada je aktuelna( eto npr.Ferante nisam ni pocela), pa mogu da sačekam.Svaki put kad bih i htela da kupim, pomislim kako kod kuce vec imam ozbiljan broj neprocitanih,a i kako ce vrlo brzo biti 40% jeftinije

- - - - - - - - - -

Cita.
A ako si pocetkom smaka sveta isla u biblioteku po knjigu a ona ti se ne dopadne, pravicu se da je nisam ni spomenula :pracka:

Evo ja cu da priznam..
Tu knjigu sam snimila jos pre godinu dana u Vuklanu.Bile su mi slatke jorice...mene ta estetika privlaci,a originalan mi je bio i naslov.Medjutim, pomislih daaaaj ne zaleci se, toliko puta si promasila, ne moras bas sve da kupis.Videh odmah i drugi deo.Zatim sam je merkala jesenas na Sajmu...i ponovo odustala.
Bas sam se obradovala sto valja.

- - - - - - - - - -

A Uve je ozbiljno popularan....vidim i po Fb pominju i neki od kojih nisam ocekivala da ce citati.
Zaintrigirana sam.
Mada korice i nisu neke..:rtfm:
 
Dani su gotovo novembarski.
Hladnća seče raspoloženja i razbuđuje zebnje.
Ja zaranjam u literaturu koja nosi mahom teskobe, uz čaj ili kafu (koju pijem znatno ređe) prepuštam se stranicama.

Najpre ću vam govoriti o knjizi Čovek po imenu Uve.
Mnogo popularan naslov budući da je snimljen i film prema istoimenoj knjizi.
Meni je prijao roman.
Uve je neobičan čovek u običnom tempu života.
Živit život poštujući pravila i trudiće se da da sve od sebe da ih i drugi poštuju.
Na primer, najkkjučnije pravilo u naselju o vožnji.
Njegov dan teče rutinski - on ustaje rano, obilazi po naselju i kao bivši predsednik kućnog saveta proverava kakvo je stanje u kraju, ima li provala i ima li vozila koja su tu nepropisno.
Obavlja druge svoje rutinske poslove i odlazi kod Sonje.
Sonja je njegova najveća ljubav. I ona više nije živa.
Kada je Sonja umrla, za Uvea život više nije isti.
On nije umro zajedno sa njom, ponavlja se nekoliko puta u romanu, već je "samo prestao da živi."

Uve je neobičan čovek koji je uvek imao težnju da vodi sasvim običan život.
Da radi u firmi, da živi u kući u kojoj uvek valja nešto popraviti, zategnuti, da vozi "sab" i da bude veran ženi koju voli.
Iz tog običnog plana, ovaj džangrizavi čovek krut od pravila i samoće zavoleo je Sonju.
U redovima u kojima se prikazuju momenti Uveovog i Sonjinog upoznavanja, u momentima kada se prikazuju Uveov odnos prema Sonji i njehovim suštinskim razlikama nailazi se na nepreglednu nežnost.
Sonja je sve ono što Uve nije i Sonja je sve ono što on voli.
Sonjin najveći znak ljubavi za Uvea je momenat kada ona ume da pusti njegove samoće i očuva njegovu ćudljivost.
Sonja je ona koje nema, a koju je uvek bespogovorno čekao, od koje nikad nije odustao, zbog koje se uvek trudio i kada je bilo skoro nemoguće pobediti.
Uve bez Sonje ne živi.

Ipak, dok njegov duh tuguje, njegova delanja održavaju red i mir u kraju.
Nove komšije unose drugačiji tempo u Uveov ritam i možda baš to i obrće dubinsku priču oko Uveovog života, odrastanje, Sonje.

Priča koja odiše pristojnim humorom.
Lepo satkana drama o jednom usamljenom čoveku.
Bez patetike a opet s romansom.
Ugodno i lako se čita.
Prijalo mi je.

Mimo ove knjige, pročitala sam i knjigu Dečak koji je odgajan kao pas.
Reč je o zbirci u kojoj su pobrojani neki od slučajeva dečjeg psihijatra Brusa Perija, njegov prvi slučaj i neki drugi zanimljivi putem kojih je predstavio metodu neurosekvencijalnog tretmana.
Rad sa decom koja su bila zapostavljena ili na drugi načim duboko traumatizovana kroz knjigu je predstavljen kroz ponašanje dece i pojašnjenja onogo što se nakon traume događa u njihovom mozgu što im postavlja nove obrasce ponašanja kojima deca ponovo pokušavaju da uspostave relaciju sa svetom.

U knjizi se nekoliko puta ponovilo kako je mozak zapravo istorijski organ. Ta mi se misao veoma dopala.
"On pohranjuje u sebi našu životnu priču.Doživljaji iz našeg života oblikuju nas kao osobe tako što dovode do toga da se u našem mozgu kreira katalog memorijskih predložaka koji upravljaju našim ponašanjem, ponekad na način koji možemo svesno prepoznati ali češće pomoću procesa koji ne dopiru do naše svesti."

Priče, odnosno, slučajevi iz knjige su bolni, nose gorčinu i bude duboko saosećanje. Situacije su teške, duboko nehumane i duboko utkane u ta bića koja su na putu do odrastanja. Peri pokušava da na tim pobrojanim primerima prikaže kako svi ti memorijski predlošci utiču na čoveka i odnos prema svetu. Kako najbolje uviđamo baš kada se susrećemo sa okrutnim primerima, tako knjiga iznedruje duboku zapitanost nad sobom i onim što smo postali zahvaljući našem istorijskom organu koji je usvojio naše odbrambene i druge obrasce.
Za svaku preporuku onima koje ova oblast zanima i one koji imaju jači želudac.
Moon, izvrsni prikazi i dve jake preporuke
 
Ja sam dosla nesto da vam priznam.
Mal se nisam rasplakala veceras uz Lenku i Lazu.
Nit sam Vojinov fan i nisam uopste neka plakalica, al me nesto steglo u grlu i jedva pregurah.
Eto.

- - - - - - - - - -

To se ja sad malo nizem kao nasa Esterita :heart: svojevremeno.
 
Ja sam malo pogledavala usput, nisam se mnogo unosila, ali me baš zanimalo, onako istorijski, kako je to ispalo. Pa neprijatno... mislim, svima. I roditeljima Lenkinim da ga otkače, a njoj i Lazi pogotovo.
Nisam mnogo gledala seriju, samo 2-3 epizode, nekako uvek zaboravim. Ali ono što sam videla nije me impresioniralo. Prikazali Lazu ko neku manje-više seosku ludu, koja ide po planinama, šumama i livadama, trči, radi vežbe... a meštani mu se smeju. Pa onda malo ode u Peštu da zastupa srpski narod, i to onako površno ...
Ali dobro, pesnik, možda je takav i bio.
 
Ja sam takodje gledala par epizoda, istina ima tu cudnih resenja za Lazin lik, ali ovo veceras je bilo presudno za njih dvoje.
Udarilo me po emocijama :cry:

Onda sam malo istrazivala i videla da je on nju nadziveo 15 godina.
Iznenadila sam se s obzirom da je bio toliko stariji.

- - - - - - - - - -

Nego kako ide drugi deo?
 
Toga se i ja bojim. Na neki način me podsetila na Kad duva severac. Pa je i tamo drugi deo Svih sedam talasa u želji za hepi endom bio prilično nerealan.

- - - - - - - - - -

Znači, drugarica ipak nije bila u pravu kad je rekla da je drugi deo na nivou prvog.
 
Pošto ne mogu da se svrtim ni sa vremenom, ni sa samom sobom da nešto pročitam, ovog sam.se vikenda odlučila za čiklit, ko velim lagano, nadam se duhovito, za zavavu i preživljavanje kišovitog perioda. I uzmem Marijanu Kiz, naslov mi je baš obećavao, Lusi Salivan se udaje. Au, kakav smor. Nasmešila sam se za pročitanih 200 strana jedno tri puta. Ali, bledo...

A znam da je na nekom od spiskova koji su se ovde pojavljivali, Marijana Kiz bila na nekom od onih-obavezni ste da pročitate, sa sve nekim ozbiljnijim knjigama. Ili sam ja debelo omašila knjigu ili je i taj spisak čist marketing. Mada znam da se nekima ovde dotična dopala, mislim Linejni i Esteriti, a čini mi se da je Elefterio popljivala.

Kiša je i dalje, pokušaću da je završim.
 
Mozda joj je dobra bila ta knjiga koju sam od nje procitala, sad se ne secam naslova, ali prosto sam morala da uzmem i nesto laganije, pa sam odabrala Kiz.
Ali cim se nicega ne secam, to vam je "preporuka".
 
Nisam čitala Marijanu Kiz, ali sumnjam da može da bude gluplja od ove čiklituše Lindzi Kelk koju trenutno čitam u busu. :bljak: Sve do jedne koje sam čitala su glupe. Još sam ih i kupila da stvar bude još gora. Da završim ovu i da se spasim.:lol:
Sutra krećem sa Elenom Ferante i prvom knjigom.

Bila sam juče u pozorištu i gledala Brakolomije. Komedija je i baš mi je prijala. Predstava nas vodi kroz rialiti šou koji predstavlja bračne parove i njihove probleme, publika bira najgori par a nagrada je besplatana brakorazvodna parnica. Nisam dosad gledala Nenada Stojmenovića i sjajan je bio zaista. Ali i ostali su, ne mogu da grešim dušu. Evo našla sam link sa nekim prikazom pa možete više da pročitate http://antistresvodic.rs/komedija-o-popularnosti-po-svaku-cenu-brakolomije-pozoriste-dadov/
 
Ja sam se jutros probudila rano i počela da čitam u krevetu Priču o novom prezimenu. Tmurno, kišovito vreme, mračno u sobi, ja se posle desetak strana uspavala ponovo... :zcepanje:

Marijanu Kiz sam jednom kupila na ulici za 200 dinara, kao nova, ali sam je ubrzo prodala na Kupindu. Msm, s tim razlogom sam je i kupila. :lol: Ne sećam se kako se zvala, mrzi me da guglam, bila je na oko 600 strana. Nemam vremena ni za pametnije stvari od nje...

- - - - - - - - - -

Htedoh da kažem, mnogo je pametno ovoj Feranteovoj što nas na početku knjige podseća ko, gde, šta u prvom delu. Taman sam zaboravila... :lol:
 
Porodični kavez, Katarina Mazeti, Odiseja, 205 strana. (Nastavak Frajera sa susednog groba)
Znači, drugarica ipak nije bila u pravu kad je rekla da je drugi deo na nivou prvog.


Izvini, Lamarita što sam pročitala pre tebe i što mislim da stvarno nije na nivou prvog dela: Mnoooogo mi je bolji, snažniji, realniji, životniji, suroviji.
Ako sam prvi deo čitala sa smeškom na usnama, drugi sam čitala s knedlom u grlu i povremeno s pogledom zamagljenim od suza.
Jesu možda sve to što me tako dirnulo, opšta mesta, malo karikirana i preuveličana, a možda i nisu, nego su samo svi problemi zgusnuti na to malo strana, pa time izraženiji. Švedska, zemlja koju mi vidimo kao potpuno uređenu, sa maksimalnim poštovanjem ljudskih prava, zaštićenom ženom, sa svom mogućom pomoći države, ovde nije takva. Naša slatka "bezbojna" Dezire je na farmi, radi barabar s mužem, muze krave, rađa i gaji decu, sprema obroke, 'rve se s beskonačnim količinama veša, ali i besparicom. Ko da nije u najrazvijenijoj evropskoj zemlji nego u Srbiji. Njeni poslovi se ne vide, nisu vredni, muž stalno nezadovoljan pomoći koju mu pruža ("ona to radi bez volje"), ona se raspada na sve strane, odrekla se svega što voli, nema trenutka za sebe, večito umorna, zapuštena... A uz sve to, EU stalno donosi neke nove propise koji zahtevaju stalna ulaganja na farmu (mlečnih krava), cena mleka sve niža, "o njihovoj sudbini odlučuju na drugom kraju zemlje ljudi u odelima" koji verovatno nikada na farmi nisu bili, ili u Briselu.
A meni je ta globalizacija, ukrupnjavanje, uništavanje malih poljoprivrednih proizvođača (i ne samo poljoprivrednih), užasna. Gubi se identitet, gubi se tradicija, džaba što se uvodi geografsko poreklo ili kako se već zovu ti razni sertifikati za zaštitu tradicionalnih, lokalnih proizvoda, gase se farme, jedemo hranu transportovanu hiljadama kilometara. Sve je naopako, nenormalno, sve diktiraju trgovinski lanci isti širom sveta, veliki koncerni, profit.

- - - - - - - - - -

P.S. Jeste ljubav pobedila, ali to se jedva vidi od svega ovog gorenavedenog.
 
Ako nekoga zanima nešto ozbiljnije štivo (kada kažem ozbiljnije, ne mislim dosadno ozbiljno), evo link za sjajnu knjigu
Vesne Stanković Pejnović - Lavirint moći (politička filozofija F. Ničea). Knjiga je izuzetno dobra, čitao sam je u
štampanom izdanju, a sada sam naišao na netu i na ovo PDF izdanje, pa rekoh da podelim sa vama, možda će
nekog zanimati.:)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top