Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja sam nekako ustuknula prema svojoj nekoj netrpeljivosti spram poezije kada sam procitala eseje Josifa Brodskog, ukljucijuci i
njegovu govoranciju pred Nobelovimj komitetom, ali me je to samo navelo na razmisljanje, a nisam svoje promenila.

"Sto vise citamo poeziju postajemo netrpeljiviji prema svakoj vrsti praznoslovlja i opsirnosti, bilo u politickom ili filozofskom govoru,
u istorijskim, drustvenim naukama ili belestrici. Za dobar prozni stil uvek je zalog preciznost, ubrzanje, lakonska snaga pesnickog govora.
Poezija u ogromnoj meri disciplinuje prozu, ona je uci ne samo vrednosti svake reci vec i spretnoscu iskazivanja dusevnih stanja,
alternativama linijske kompozicije, umecu izbacivanja ocevidnosti, isticanju detalja. Poezija razvija u prozi pre svega teznju ka
metafizici koja razlikuje umetnicka dela od prostih belles lettres. Knjizevnost je pocela poezijom, pesmom nomada koja prethodi
pisanju naseljenika. Poezija je, moze se reci, i bila izmisljena s tim ciljem jer je ona sinonim za ekonomicnost."

Preporucujem njegove eseje pod nazivom Tuga i razum, ima tu svega, ponajmanje prica o poeziji;)
 
Poslednja izmena:
A jel ste morali vi na faksu ( ako se ne varam i ti i Rudjer ste anglisti) da se bavite likom i delom Vitmana?
Ja sam mnogo mrzela, a mrzim i danas poeziju. Doduse, preterano je reci rec " mrzeti", ali je ne volim.
A mnogo su me mucili sa Hajneom i Rilkeom.
Vidim da je taj Vitman svima bo kao neki uzor, svi ga citiraju ( pa i Frenzen), ali ja pojma nemam ko je on.

Ma naravno da smo čitali Vitmana (Vlati trave), poezija je na svakom studiju književnosti veoma zastupljena, na neki način zastupljenija od proze.
Danas rijetko čitam poeziju, posebno novu. Davno sam se zarazio poezijom modernizma, pa povremeno pobožno iščitavam Pustu zemlju T. S. Eliota ili Ezru Paunda ili Valasa Stivensa ili Harta Krejna... Sve to od fakulteta još vučem.
 
1920551_245131285659304_27662930_n.jpg


Ako imate klavir koji niko ne svira...:lol:
 
Malo vuce na kic. A za poeziju, uvijek imam osjecaj da to nije to kad citam prevedenu pjesmu.
To je i najveci problem kod poezije. Svejedno koliko je prevodilac genijalan, nadaren, obrazovan, neke misli pesnika nikako ne mogu da se prevedu,
mogu samo da se "prepevaju" , a to nikada nije i original.
Brodski kaze o citanju poezije i sledece ( ali nas tu nigde nema jel, po logici stvari):

Ako vam je maternji jezik engleski mogao bih vam preporuciti Frosta, T.Hardija, jejtsa, T.S.Eliota itd, ako vam je maternji jezik nemacki Rilkea.. itd,
ako je spanski Lorku, Sernudu, Oktavia Paza. Ako vam je maternji jezik poljski spomenuo bih C.Milosa., itd, ako je francuski onda naravno
Apolinera, Pol Elijara, ako je grcki Kavafisa i Seferisa.. A ako je ruski:) onda je minimum Marina Cvetajeva, Osip Mandeljstajn, Ahmatova, Pasternak..

A sta cemo mi kojma je jezik srpski ili hrvatski, slovenacki, makedonski?
 
Imamo mi jako finu poeziju i ne samo Branka Radicevica ( usput nemo me zezash s njim, nije mi bas na hit listi poezije na srpskom/hrvatskom:D),
ali za nju znamo samo mi. Ne igra nikakvu znacajnu ulogu u nekoj svetskoj poeziji.

Veoma sam nekompetentan kad je domaća poezija u pitanju. Naše pjesnike čitao sam malo i površno. Znam da mi se dopao Crnjanski, možda zato što je više-manje na liniji sa ovim modernistima koje volim. Vasko Popa mi nije bio interesantan, iako važi za velikog pjesnika. Branko Miljković je OK. Godinama slušam o Momčilu Nastasijeviću, a nikad nisam sjeo da ga pošteno pročitam. :rumenko:
 
A jel ste morali vi na faksu ( ako se ne varam i ti i Rudjer ste anglisti) da se bavite likom i delom Vitmana?
Ja sam mnogo mrzela, a mrzim i danas poeziju. Doduse, preterano je reci rec " mrzeti", ali je ne volim.
A mnogo su me mucili sa Hajneom i Rilkeom.
Vidim da je taj Vitman svima bo kao neki uzor, svi ga citiraju ( pa i Frenzen), ali ja pojma nemam ko je on.

Vitmen je kultna ličnost američke poezije i umjetnosti generalno. Osim što je bio mag za poeziju, knjizevnost uopšte, čini mi se da je Vitmen posjedovao neka znanja koja nisu baš dostupna čitavoj planeti, ali to je već priča o kojoj bi se moglo raspravljati više decenija.

Moj diplomski rad na faksu je bio Nature, Death, and Immortality in the Poetry of Emily Dickinson and Walt Whitman, ali i pored svog istraživanja i zanimanja o toj temi, mislim da nisam uspio da savladam ni 10% te čitave priče. Možda su FBI i CIA uspjeli da saznaju nešto više o svemu tome, ali generalno govoreći, čitavo stvaralaštvo i život Volta Vitmena su jedna ogromna nepoznanica. Mislim da je taj čovjek bio daleko ispred svog vremena.
 
Imamo mi jako finu poeziju i ne samo Branka Radicevica ( usput nemo me zezash s njim, nije mi bas na hit listi poezije na srpskom/hrvatskom:D),
ali za nju znamo samo mi. Ne igra nikakvu znacajnu ulogu u nekoj svetskoj poeziji.

Pa, kakav narod, takva i poezija.

Meni je Dučić na prvom mestu, a volim i Šantića, Rakića, Desanku Maksimović, Crnjanskog
 
]Vitmen je kultna ličnost američke poezije i umjetnosti generalno.[/B] Osim što je bio mag za poeziju, knjizevnost uopšte, čini mi se da je Vitmen posjedovao neka znanja koja nisu baš dostupna čitavoj planeti, ali to je već priča o kojoj bi se moglo raspravljati više decenija.

Moj diplomski rad na faksu je bio Nature, Death, and Immortality in the Poetry of Emily Dickinson and Walt Whitman, ali i pored svog istraživanja i zanimanja o toj temi, mislim da nisam uspio da savladam ni 10% te čitave priče. Možda su FBI i CIA uspjeli da saznaju nešto više o svemu tome, ali generalno govoreći, čitavo stvaralaštvo i život Volta Vitmena su jedna ogromna nepoznanica. Mislim da je taj čovjek bio daleko ispred svog vremena.
To sam shvatila citajuci raznorazne americke autore i ne samo americke. Ali zasto, ne znam, ali ti lepo kazes da je to kao i sve druge kultne licnosti, stvari i pojave
i nema neko razumno objasnjenje.

- - - - - - - - - -

A volim i Baneta Krstića i baš sam se nameračila da idem na Birfest da slušam Garavi Sokak, a posle i Bajagu, ali grmi i namrčilo se, a nisam rada baš da pokisnem.

Ja i Dzon Lennona i Balasevica:)
 
Neka Borine pjesme od prije devedesetih su primjer građanske i umjetničke hrabrosti (Crni Mercedes, npr).

Jeste, Bora je baš znao da uzburka duhove. Pored prijema u Udruženje književnika što je bio svojevrsni skandal, sećam se pesme Na zapadu ništa novo
i stiha "Još jedna pobeda Partizana...." zbog kog su se pobunili borci (SUBNOR) kako on to tako, oni se borili za ovu zemlju itd.itd. Onda su jezikoznanci objašnjavali da pošto je napisano velikim slovom P (ne znam kako su videli slova dok Bora peva, valjda je objavljena pesma u knjizi), odnosi se na fudbalski klub Partizan, (a Bora zvezdaš pa mu to bila loša vest), a da je napisano malim p onda bi se odnosilo na borce-partizane.
Borci su bili, kao one trudnice u Fvonku, samo su vrebali kad će neko da uradi nešto što se njima ne svidja pa da kritikuju

 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top