" Bog Otac
Vjerujem u Boga Oca, Koji je bez početka, neopisiv, bezgraničan, Koji je iznad svakog stvorenog bića, čija suština je poznata samo Njemu, Njegovom Sinu i Duhu Svetom.
Kao što u Svetom Pismu piše, "Koga čak ni serafimi se ne usude gledati".
Vjerujem i ispovijedam da Bog Otac nikada nije bio sličan niti jednom materijalnom obliku, niti je On ikada bio ovaploćen.
U Bogojavljenjima (pojavama Boga) u Starom Zavjetu, kao što su naši sveti oci svjedočili, nije bio Bog Otac koji se javljao, već je to uvijek bio Spasitelj, drugo lice Svetog Trojstva (tj. Riječ ili Logos, Anđeo Gospodnji, Gospod Savaot) Koji je otkrio Sebe prorocima Starog Zavjeta.
Takođe, u Novom Zavjetu Bog Otac se nikad nije pojavio već je svjedočio Svom Sinu u nekoliko prilika, ali samo glasom koji se čuo sa Nebesa.
Iz ovog razloga naš Spasitelj je rekao:
„Boga niko nije video nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Očevom, On Ga javi,“ (Jov. 1:18)
i
„Ne da je ko video Oca osim Onog koji je od Boga: On vide Oca“ (Jov. 6:46).
U dodatku, Djela četiri, pet i šest Sedmog vaseljenskog sabora navode da Sveta Trojica ne mogu biti ikonografski prikazana jer je On neizobražen i nevidljiv.
Zato se Bog Otac ne prikazuje na svetim ikonama.
Vjerujem da je On uzrok svih stvari, kao što je i svrha svih stvari.
Od Njega sva vidljiva i nevidljiva stvorenja imaju svoj početak, a bilo je vrijeme kada oni nisu ni postojali.
On je stvorio univerzum iz ničega.
I Zemlja takođe ima svoj početak, a čovjek je stvoren po Božijoj ljubavi.
Stvaranje čovjeka i univerzuma nije bilo iz potrebe, nužnosti.
Stvaranje je djelo slobodne i bezuslovne volje Tvorca.
Da je Njegova volja bila takva,
On uopšte nije trebao da nas stvori; odsustvo stvaranja Njemu ne bi značilo nedostatak. Ljubav tvorevine nije to što Mu daje zadovoljstvo.
Bog nema potrebu da bude zadovoljan.
On ne treba ništa.
Božija ljubav se ne može porediti sa čovjekovom ljubavi, pa čak i Njegove druge osobine kao što su očinstvo, pravda, dobrota, ne mogu biti uporedivi sa ljudskim parnjakom.
Božija ljubav je ljubav koja predstavlja nepoznanicu ljudskom umu i intelektu.
Bog nema „emocije“ koje mogu da stvore strast, patnju, potrebu ili neophodnost u Njemu.
Pa ipak, iako priroda božanske ljubavi ostaje neshvatljiva i neobjašnjiva ljudskom razumu, ova Ljubav je stvarna i iskrena i ja ispovijedam, u skladu sa Svetim Pismom, da je Bog ljubav! ..."...
http://www.manastir-lepavina.org/vijest.php?id=7142