.Tijana.
Početnik
- Poruka
- 8
Ne svidja mi se sto je svaka moja veza suvise opterecena prosloscu,mozda ne kroz nostalgiju za konkretnim osobama,ali tu uvek ima neke sete....
Posle jedne fantasticne veze,koja je trajala do jeseni 2006. imam problem da izgradim novu kvalitetnu vezu...
Dugo posle raskida nisam to ni zelela,verovala sam da smo rodjeni jedno za drugo i da cemo se kad tad pomiriti...Raskinuli smo zbog neke banalnosti ali to je bio samo povod,razlog je bio dublji...
Razlog je bio mozda to sto se meni u gimnaziji svidjao njegov najbolji drug,nas dvoje nikada nismo bili zajedno,ali nikada to nesto izmedju nas nije potpuni nestalo...I nasa veza je i pocela da "skripi i zapinje" od kako se "najbolji drug" vratio u nase zivote...(u nasu vezu...?)
Da nesto i dalje postoji izmedju nas smo znali i osecali svo troje... Poceli smo da se zatvaramo jedno prema drugom...Postepeno...Pocele su da mi se po glavi motaju misli da treba da raskinemo...Pokusala sam,mozda vise zato sto sam htela malo drame,nego zato sto sam zaista to zelela...Naravno nisam "uspela"...Sve je bilo ponovo ok...Cak sam ga mozda i vise zavolela...
Ali ubrzo nakon toga smo "stvarno" raskinuli...Uzasan nesporazum,ali u pocetku nismo mogli da sagledamo njegove dimenzije i gde ce nas odvesti...Doveo nas je do toga da cak ni dan danas ne pricamo.

U pocetku sam mislila da je tako bolje,onda sam ga pozelela nazad,ali cvrc...Sad je on bio uvredjena primadona,a ja,glupaca,nisam imala hrabrosti,znala kako da srusim zid izmedju nas...Tada je bilo nade za nas.Svo to namerno nanosenje bola,pravljenje ljubomornim druge strane,ukradeni pogledi koji su vristali,nespretni pokusaji pomirenja...Svima je sve bilo jasno..;-).
Bilo je i drugih,ali niti jedne sekunde nisam pomislila da mogu,treba,zelem da ih zavolim kao njega...Oni su ekvivalentni njegovim "plavusicama"...I sve te "vezice" su se brzo raspadale.Bez tragova...Osim sto su ostavljale led i prazninu...Cepale dusu..."Lazna ljubav boli"...
Jedino "drug"...Stara ljubav...Vatra...Pogled koji zaustavlja vreme...Sreca!
Vreme cini svoje...Sada su moja osecanja prema obojici izbledela...Moj bivsi decko sada je u prvoj ozbiljnoj vezi posle nase.U pocetku me je pogadjalo,sada ne osecam nista...Sada je sve to tako daleko i smesno...
Sada je jedan od tih "nebitnih" moj decko.Andjeo.Moja uteha,moj oslonac,moj najbolji prijatelj...Kad se samo setim kako me je ranje smarao,iritirala me je ta njegova upornost,bio je gluv za sva moja objasnjenja da ja volim drugog,da mi nikada necemo biti zajedno...I bio je u pravu.8-)
Tek posle nekoliko meseci jurenja jedne veceri smo otisli malo dalje...(da li zbog vina ili jer mi je trebala ljubav...???) Ali i dalje on za mene nije bio bitan.Sta sam mu sve radila...Gazila ga,vredjala,ponizavala...Svako bi pobegao ko djavo od krsta...I tako bilo je toplijih faza,bilo je ledenih faza...Dok nedavno ja nisam shvatila koliko ustvari on meni znaci,da je on osoba koja me najbolje poznaje...i najvise voli...(Kad se samo setim da je dolazio u Spaniju da me vidi jer mu nedostajem,a bila sam tamo samo 4 nedelje..)
Ali ja sam od onih koje hoce da budu sa onim koga vole a ne sa onim koji njih voli...(Po mogucstvu i jedno i drugo...
)
Puno ga volim kao osobu,prijatelja,ali nisam zaljubljena u njega...On zeli da se vencamo(ne sada,ali u nekoj buducnosti...),da se preselimo u Francusku...Hm...
Sve to lepo zvuci,ali to nije ono o cemu sam ja mastala...:-?
Stvarno bih zelela da nasa prica uspe,ali primecujem da se,kao i u svakoj prosloj vezi,suvise osvrcem unazad,zelim da osecam sto sam nekada osecala....Ne zelim da unistim svaku svoju vezu,nezelim da placem u narucju svog decka,pokusavajuci to da sakrijem od njega,dok se osecam kao da tonem u ledeno jezero tuge...
Zanima me da li ste vi prolazile kroz slicne situacije...Misljenje...Saveti...
Posle jedne fantasticne veze,koja je trajala do jeseni 2006. imam problem da izgradim novu kvalitetnu vezu...

Dugo posle raskida nisam to ni zelela,verovala sam da smo rodjeni jedno za drugo i da cemo se kad tad pomiriti...Raskinuli smo zbog neke banalnosti ali to je bio samo povod,razlog je bio dublji...
Razlog je bio mozda to sto se meni u gimnaziji svidjao njegov najbolji drug,nas dvoje nikada nismo bili zajedno,ali nikada to nesto izmedju nas nije potpuni nestalo...I nasa veza je i pocela da "skripi i zapinje" od kako se "najbolji drug" vratio u nase zivote...(u nasu vezu...?)
Da nesto i dalje postoji izmedju nas smo znali i osecali svo troje... Poceli smo da se zatvaramo jedno prema drugom...Postepeno...Pocele su da mi se po glavi motaju misli da treba da raskinemo...Pokusala sam,mozda vise zato sto sam htela malo drame,nego zato sto sam zaista to zelela...Naravno nisam "uspela"...Sve je bilo ponovo ok...Cak sam ga mozda i vise zavolela...
Ali ubrzo nakon toga smo "stvarno" raskinuli...Uzasan nesporazum,ali u pocetku nismo mogli da sagledamo njegove dimenzije i gde ce nas odvesti...Doveo nas je do toga da cak ni dan danas ne pricamo.


U pocetku sam mislila da je tako bolje,onda sam ga pozelela nazad,ali cvrc...Sad je on bio uvredjena primadona,a ja,glupaca,nisam imala hrabrosti,znala kako da srusim zid izmedju nas...Tada je bilo nade za nas.Svo to namerno nanosenje bola,pravljenje ljubomornim druge strane,ukradeni pogledi koji su vristali,nespretni pokusaji pomirenja...Svima je sve bilo jasno..;-).
Bilo je i drugih,ali niti jedne sekunde nisam pomislila da mogu,treba,zelem da ih zavolim kao njega...Oni su ekvivalentni njegovim "plavusicama"...I sve te "vezice" su se brzo raspadale.Bez tragova...Osim sto su ostavljale led i prazninu...Cepale dusu..."Lazna ljubav boli"...

Jedino "drug"...Stara ljubav...Vatra...Pogled koji zaustavlja vreme...Sreca!

Vreme cini svoje...Sada su moja osecanja prema obojici izbledela...Moj bivsi decko sada je u prvoj ozbiljnoj vezi posle nase.U pocetku me je pogadjalo,sada ne osecam nista...Sada je sve to tako daleko i smesno...

Sada je jedan od tih "nebitnih" moj decko.Andjeo.Moja uteha,moj oslonac,moj najbolji prijatelj...Kad se samo setim kako me je ranje smarao,iritirala me je ta njegova upornost,bio je gluv za sva moja objasnjenja da ja volim drugog,da mi nikada necemo biti zajedno...I bio je u pravu.8-)
Tek posle nekoliko meseci jurenja jedne veceri smo otisli malo dalje...(da li zbog vina ili jer mi je trebala ljubav...???) Ali i dalje on za mene nije bio bitan.Sta sam mu sve radila...Gazila ga,vredjala,ponizavala...Svako bi pobegao ko djavo od krsta...I tako bilo je toplijih faza,bilo je ledenih faza...Dok nedavno ja nisam shvatila koliko ustvari on meni znaci,da je on osoba koja me najbolje poznaje...i najvise voli...(Kad se samo setim da je dolazio u Spaniju da me vidi jer mu nedostajem,a bila sam tamo samo 4 nedelje..)
Ali ja sam od onih koje hoce da budu sa onim koga vole a ne sa onim koji njih voli...(Po mogucstvu i jedno i drugo...

Puno ga volim kao osobu,prijatelja,ali nisam zaljubljena u njega...On zeli da se vencamo(ne sada,ali u nekoj buducnosti...),da se preselimo u Francusku...Hm...

Sve to lepo zvuci,ali to nije ono o cemu sam ja mastala...:-?
Stvarno bih zelela da nasa prica uspe,ali primecujem da se,kao i u svakoj prosloj vezi,suvise osvrcem unazad,zelim da osecam sto sam nekada osecala....Ne zelim da unistim svaku svoju vezu,nezelim da placem u narucju svog decka,pokusavajuci to da sakrijem od njega,dok se osecam kao da tonem u ledeno jezero tuge...
Zanima me da li ste vi prolazile kroz slicne situacije...Misljenje...Saveti...