Dokle ću još govoriti sebi :tako treba da bude,dokle ću iznova ranjaviti sebe iluzijama i snovima i koji je to način na koji čovek može da objasni sebi da je nešto prošlo da ne postoji ništa više da je kraj,i da li je to toliko teško shvatiti živeti dalje ,živeti s tim ,ne osvrtati se za prošlim, podići uspravno glavu i pomiriti se sa činjenicom da je sve izgubljeno ,jednostvno propušteno da nema nade da bude drugačije.Stotinu puta mogu obećati sebi ,mogu se zakleti: sutra,sutra ću uspeti,sve će proći,a onda sutra sve iz početka vraćam se starim zabludama ,željama i snovima,kao magični krug kome bi se vraćala ponovo i ponovo jer nemam ništa drugo čemu bi se vratila.
Ja sam sklona fantazijama preterivanju i idealizovanju nekog bića koje mi se učini samo malo drugačije od drugih,možda zato jer nisam srela biće koje nema potrebe idealizovati.
A ne znam ni da li ću ga sresti,jer zar takav neko uopste i može da postoji?
Pa zašto onda kad sve to znam i dalje isto radim jer jasno je meni kad čovek nesvesno radi neke stvari,ali svesno e to je ipak previše.Koliko će mi trebati vremena,moj Bože, da ponovo budem ona stara zadovoljna,bezbrižna,koliko će mi još noći prolaziti u nesanici a dani u besmislu i monotoniji da bih shvatila da sam tu gde jesam da nisam za bolje jer bi i inače bila tamo gde zaslužujem kao što sam sada ovde.Dokle ću se osvrtati oko sebe tražeći smisao u besmislu tražeći sreću koja mi je pred nosom a ja je neću ,odbacujem je i pravim se da je ne vidim jer ja zaboga težim ka duhovnim, ma daj,za svaku sam osudu ja i moje ponašanje stidim se da se pomolim Bogu ja i moje grešne misli,tužno je to moj Bože pitam se samo kako me gledaš i dal imaš razumevanja za mene ili ću te i ja kao i Lilit opasno naljutiti pa ću svojom krivicom biti prognana iz raja jer ja u njemu i jesam ali sam slepa od čistog besa i hira .Oprosti mi Bože ja nisam zaslužila ovoliku sreću a još se usuđujem da tražim još, zaista sramno. To je ljudski ,reći ću da utešim sebe,
A šta je u stvari ljudski ,tu su reč izmislili neki kao ja koji traže a znaju da ne zaslužuju,koji greše svesni
svoje krivice,da bi opravdali sebe pred sobom i drugima.
Sve sam već rekla i priznala i više nego sto sam mislila da ću reći i priznati pa ipak bojim se sutrašnjeg dana ,bojim se da ću opet po starom,zaboravivši ovo tužno priznanje opet biti nezadovoljna rajem i kao Lilit traziti pećinu koja će mi zameniti raj koji mi je Bog bez zasluge podario.
Ja sam sklona fantazijama preterivanju i idealizovanju nekog bića koje mi se učini samo malo drugačije od drugih,možda zato jer nisam srela biće koje nema potrebe idealizovati.
A ne znam ni da li ću ga sresti,jer zar takav neko uopste i može da postoji?
Pa zašto onda kad sve to znam i dalje isto radim jer jasno je meni kad čovek nesvesno radi neke stvari,ali svesno e to je ipak previše.Koliko će mi trebati vremena,moj Bože, da ponovo budem ona stara zadovoljna,bezbrižna,koliko će mi još noći prolaziti u nesanici a dani u besmislu i monotoniji da bih shvatila da sam tu gde jesam da nisam za bolje jer bi i inače bila tamo gde zaslužujem kao što sam sada ovde.Dokle ću se osvrtati oko sebe tražeći smisao u besmislu tražeći sreću koja mi je pred nosom a ja je neću ,odbacujem je i pravim se da je ne vidim jer ja zaboga težim ka duhovnim, ma daj,za svaku sam osudu ja i moje ponašanje stidim se da se pomolim Bogu ja i moje grešne misli,tužno je to moj Bože pitam se samo kako me gledaš i dal imaš razumevanja za mene ili ću te i ja kao i Lilit opasno naljutiti pa ću svojom krivicom biti prognana iz raja jer ja u njemu i jesam ali sam slepa od čistog besa i hira .Oprosti mi Bože ja nisam zaslužila ovoliku sreću a još se usuđujem da tražim još, zaista sramno. To je ljudski ,reći ću da utešim sebe,
A šta je u stvari ljudski ,tu su reč izmislili neki kao ja koji traže a znaju da ne zaslužuju,koji greše svesni
svoje krivice,da bi opravdali sebe pred sobom i drugima.
Sve sam već rekla i priznala i više nego sto sam mislila da ću reći i priznati pa ipak bojim se sutrašnjeg dana ,bojim se da ću opet po starom,zaboravivši ovo tužno priznanje opet biti nezadovoljna rajem i kao Lilit traziti pećinu koja će mi zameniti raj koji mi je Bog bez zasluge podario.