kapetanmark
Buduća legenda
- Poruka
- 35.575
Kad prnes reči izvinite I proveri prozoreU tom slucaju nisu hteli.
Pozdrav neni
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Kad prnes reči izvinite I proveri prozoreU tom slucaju nisu hteli.
Oni su prdez običan. Uskoro I'm soros zavrće slavinu jer nikakvog efekta nisu ostvarili medju srbima.
Najzad da i ti nesto ukapirashNajzad i ti nešto pametno da kažeš.
sustinsku autonomiju je dobila 1974teVojvodini treba vratiti suštinsku autonomiju koju je imala pre jogurt revolucije. Volem Vojvodinu.
Ovaj Bešlin je iz stranke debelog krmka Čanka. Onda je sve jasno.
Nije li Bešlin oriđiđi vojvođansko prezime? Za ostale koje si naveo znam da su dođoši tj. potomci kolonista nakon WW1 i WW2.''Vojvodina se sve češće u medijima uopšte ne pominje'' - novinarka Ana Lalić.
I ovo je novinarka... Zanimljivo kako se na Vojvodinu najviše pozivaju oni koji imaju najkraći staž kao Vojvođani: Bešlini, Čanci, Kostreši, Gruhonjići, Lalići...
Mi starinci ne možemo da se vidimo, ni čujemo od njihove ljubavi prema Vojvodini i potrebe za dokazivanjem.
Na Poreklu piše da su došli iz nekog sela iz Hrvatske - Bešlinovci, ali Gugl ne pronalazi nikakve rezultate. Ima samo Bešlinec, gotovo 100% hrvatsko selo.Nije li Bešlin oriđiđi vojvođansko prezime? Za ostale koje si naveo znam da su dođoši tj. potomci kolonista nakon WW1 i WW2.
Vojvodini treba vratiti suštinsku autonomiju koju je imala pre jogurt revolucije. Volem Vojvodinu.
Не лажи Босанац. Хрватски Срби који су се борили у партизанима (значи не рачунамо оне издајнике који су сарађивали са усташама и примали плаће од НДХ) већ на Другом заседању АВНОЈ-а одбијају аутономију Лике и Северне Далмације која им је тада била понуђена, и то из три основна разлога: 1) осећали су Хрватску као своју домовину [чак и данас Хрватски Срби који су избегли пред "Бљеском" и "Олујом" и живе и раде у Србији, поред србијанских докумената сви имају и хрватска држављанства, личне карте и пасоше, тј. хрватски су држављани], 2) сматрали су да би својим пристанком на аутономију могли да покваре братство и јединство са својим друговима хрватским партизаним са којима се раме уз раме борили на Неретви и Сутјесци, 2) пасивни крајеви Лика и Северна Далмација нису имали потребну инфраструктуру попут Војводине да би постали аутономна покрајина.1974. svi dobili pokrajine osim Srba iz Hr, koji su krvarili od 1941. za NOB, a lale se ukljucile tek 1945. zadnjih mjeseci
Glavno pitanje je da li su Srbi u Hrvatskoj tada uopšte želeli i tražili autonomiju? Ako nisu onda je besmisleno i bespotrebno to i spominjati.1974. svi dobili pokrajine osim Srba iz Hr, koji su krvarili od 1941. za NOB, a lale se ukljucile tek 1945. zadnjih mjeseci
Моша Пијаде и Родољуб Чолаковић су као чланови Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије (АВНОЈ-а) на Другом заседању 1943. године тражили аутономију Лике и Северне Далмације, али су представници Срба из тих крајева то одбили из разлога које сам навео на другој теми (забележено је да су сматрали да тиме кваре односе са хрватским друговима, Хрватску су доживљавали као своју домовину, а као разлог за своје одбијање аутономије за Лику и Северну Далмацију истицали су и непостојање било какве инфраструктуре у тим крајевима). То је историјска чињеница. После рата, многи Хрватски Срби су се налазили на веома важним позицијама у тој републици, како у политици и привреди тако и у службама безбедности. Нико од њих никада није тражио аутономију, па да је као био одбијен, што значи да је та прича бесмислена и служи само за троловање.Glavno pitanje je da li su Srbi u Hrvatskoj tada uopšte želeli i tražili autonomiju? Ako nisu onda je besmisleno i bespotrebno to i spominjati.
Преци Миливоја Бешлина насељени су у Војводину још у време Марије Терезије.Na Poreklu piše da su došli iz nekog sela iz Hrvatske - Bešlinovci, ali Gugl ne pronalazi nikakve rezultate. Ima samo Bešlinec, gotovo 100% hrvatsko selo.
Преци Миливоја Бешлина насељени су у Војводину још у време Марије Терезије.
Glavno pitanje je da li su Srbi u Hrvatskoj tada uopšte želeli i tražili autonomiju? Ako nisu onda je besmisleno i bespotrebno to i spominjati.
Još jedan Sulejman Ugljanin ?Pogledajte prilog 1196939
Bešlin: Otvoriti vojvođansko pitanje, sprovodi se nasilna srbijanizacija
Beta 30.07.2022.
Istoričar Milivoj Bešlin izjavio je da Vojvodinom danas vladaju „oni koji je mrze i oni koji bi je najradije ukinuli“.
„Prema Vojvodini se odnose kao prema okupiranom području. Oni bi da ubiju svaku ideju Vojvodine i svaku samosvest Vojvodine. I to im je cilj, i oni to rade“, rekao je Bešlin na tribini povodom 31. jula, dana kada je Vojvodina konstituisana kao autonomna pokrajina 1945. godine.
On je ocenio da pokrajinska administracija još uvek postoji jer je „polje za uhlebljivanje naprednjačkih kadrova“.
Bešlin je kazao da, otkako je ukinuta autonomija, Vojvodina neprestano zaostaje i od nekada jednog od najrazvijenijih jugoslovenskih regiona postala je nedovoljno razvijeno područje Srbije.
Prema njegovim rečima, kvalitet života stanovnika Vojvodine je direktno zavisio od stepena autonomije Vojvodine, odnosno što je stepen autonomije bio veći Vojvodina je bila razvijenija.
Ocenio je da je već decenijama na delu „nasilna srbijanizacija“ Vojvodine gde se pokušava izbrisati svaka specifičnost Vojvodine.
Bešlin je dodao da je potrebno da se politički artikuliše i otvori vojvodjansko pitanje.
Ocenio je da su nasilne reakcije vlasti prema demonstrantima u Novom Sadu pokazatelj da će represija biti sve veća.
„Šešeljevi radikali sa ličnom kartom SNS-a se vraćaju na svoja fabrička podešavanja. Slike iz Novog Sada su prava slika i lice karaktera te vlasti. I nemojmo da se zavaravamo, ta represija će prelaziti u teror“, rekao je Bešlin.
Novinarka Ana Lalić kazala je da je u Srbiji država centralizovana pa su centralizovani i mediji.
„Vojvodina se sve češće u medijima uopš te ne pominje, sem kao severna srpska pokrajina. Ili Vojvodinu spominju kada treba lagati o nekakvom vojvodjanskom separatizmu“, navela je Ana Lalić.
Ocenila je da Radio-televizijom Vojvodine upravljaju oni koji Vojvodinu „mrze“.
„Koliko ima Vojvodine, toliko ima i njenog javnog servisa. Nažalost, sve manje ima Vojvodine u kojoj sam ja odrastala i u kojoj sam vaspitavana“, kazala je Ana Lalić.
Predsednik Vojvodjanskog kluba Lazar Lazić izjavio je da vojvodjanski identitet danas u Srbiji nije poželjan.
„U Vojvodini je na delu obeležavanje teritorije i minimizacija Vojvodine. Ali, vojvodjanski identitet nije samo narod i nacija, to je i mentalitet. I ta sredina će oblikovati sve te buduće ljude koji će ovde živeti i te nove generacije koje će se ovde radjati“, rekao je Lazić.
Tribinu je organizovao Vojvodjanski klub u Nezavisnom društvu novinara Vojvodine.
link
Војводино срећан ти рођендан, јер као аутономна покрајина рођена си на данашњи дан, 31. јула ´45те! Бешлине браво! Ми Србијанци уважавамо војвођанску посебност и осуђујемо србијанизацију Војводине од стране режима Српске напредне странке!
Asocira na Buka Brankovića, a iskreno, u to vreme prezime Branković nije bilo popularno u Kraljevini.Kako su se Srbi suprotstavili "srbizaciji"" u Kraljevini Jugoslaviji (Sombor nije postao Brankovićevo)
Kao dodatan vid poniženja i nipodaštavanja Sombora između dva svetska rata (a bilo ih je mnogo), došao je krajem 1935. g. predlog Uprave Dunavske banovine iz Novog Sada da, zbog „posrbljavanja naziva mesta“, ime grada bude promenjeno u BRANKOVIĆEVO, što su Somborci jednodušno i sa prezirom odbili. Novi naziv grad je trebalo da dobije po svom nekadašnjem graničarskom kapetanu grofu Jovanu Janku Brankoviću (oko 1675-1734), a ovde je u 19. veku (od 1859. do 1882) okružni prota bio još jedan Branković – Georgije, kasnije srpski patrijarh od 1890. do 1907. godine – obojica znameniti ljudi svog vremna, ali svakako ne toliko da bi ime grada, staro vekovima, bilo menjano zbog njih.
Naslovna strana somborskog lista “Glas naroda” od 30. novembra 1935. god.
Pogledajte prilog 1197013
Dr Radivoj Simonović
Pogledajte prilog 1197015
Predlog je razgnevio mnoge ugledne građane, posebno čestitog starog somborskog lekara dr Radivoja Simonovića, poznatog pisca i rodoljuba, koji nije štedeo pera, pa je žestoko odgovorio predlagačima: “Mi Somborci predvodili smo kolo, kad su pre 17 godina Vojvođani u Novom Sadu oduševljeno proglasili ujedinjenje… Onda smo se nadali da ćemo dobiti nešto što nemamo, a niko ni u snu nije sanjao da možemo izgubiti i ono što imamo… Somborci su bili nekad bogati, besni i ponosni, a danas su siromasi, bedni i poniženi… Kad smo birali poslanike, čelik-Srbe, opozicionare koje mađarska vlada nije htela, onda smo išli na biralište kao veseli svatovi sa srpskom svirkom i srpskom pesmom, a sad kad biramo onoga koga vlada hoće idemo kao na pogreb, pokunjeni, žalosni, šapućući… Kad je u Somboru bilo sedište županije, onda su više puta Somborci Srbi bili veliki župani i podžupani i viši činovnici, a sada je odneta iz Sombora i županija, i Veliki sud, pa čak i Županijska štedionica… Pa evo sad još jedan nov atentat na grad Sombor! Hoće da mu zbrišu naše staro, slavno, lepo, zgodno ime Sombor, pa da ga nazovu Brankovićevo, a mi Somborci da postanemo posramljeni Brankovićevci.”
Gradski većnici su na sednici od 26. novembra 1935. g. jednoglasno glasali protiv ove birokratske stupidarije i Sombor, ipak, nije promenio ime.
https://www.ravnoplov.rs/sombor-nije-postao-brankovicevo/
Pogledajte prilog 1197016
Nekom iz Bograda zasmetalo ime Sombor da se menja, jer nije ''srpsko'', i ajde da menjamo ime grada koje postoji vec 400 godina. Inace u Somboru su Srbi uvek bili ubedljiva vecina, i nikom nikada nije padalo na pamet na menja ime, kao nije srpski. Svi SrbiI i ostali narodi i narodnosti su se digli u Somboru rekli su Sombor ostaje Sombor !!!
Sombor je vekovima bio na granicama madjarske države te postoje mnogobrojna svedočenja i radovi madjarskih autora koji su mišljenja da je ime grada Sombora (Zombora) nastalo transformacijom imena vlastelinske porodice Cobor. Razlog je veoma jednostavan. Slovenski živalj je redje glasovne skupine zamenio običnijim i češćim, naravno zbog lakšeg izgovora. Tako je umesto „co“ sastao „so“, a umesto Cobor – Sobor. Kasnije je od Sobora nastao Sombor.
Prema svedočenju palatina Ileškazi Ištvana još su Turci Cobor – Sent – Mihalj zvali Somborom (1599), no ipak ime Sombor nije nastalo po dolasku grada pod tursku vlast – 1541 godine već pre njihovog dolaska. U to vreme imena naselja su dobijala imena po posedu u vlasništvu feudalne porodice a to bi u ovom slučaju bilo Cobor. Iz dokumenata se vidi da Turci nisu odbacili crkveni deo imena Cobor – Sent – Mihalj kao „ćaurski“ već sam narod pre njihovog dolaska.
Nakon turske vladavine zvanični naziv grada je Zombor. U mnogobrojnim dokumentima nailazimo i na Zombor i na Sombor a veoma često na istom dokumentu i na jedan i na drugi naziv. Današnje ime grada Sombor je slovenskog porekla dok je madjarska varijanta – Zombor. U SFRJ su obe varijante bile u ravnopravnoj upotrebi.