Sokolica_M
Domaćin
- Poruka
- 4.428
Sinoć u klubu, neko me dodiruje po ramenu.
Okrećem se i vidim jednu osobu. Koa da mi je milion osmeha utrčalo u pogled...
To me pokreće da se razmišljam o tome kako je nekad nisam simpatisala, nije joj pripadao ni pedalj mojih misli, a onda se nešto desilo, i u trenutku je u mojim očima ona bila tako draga i tako bitna...
Ljudi me osvoje sitnim stvarima i istim razočaraju... ''Kupe'' me lako... i najčešće nesvesni trenutka kad su me ''kupili''... a možda mi je i srce jeftino, a svi kreću nekim velikim ulogom...
To je nekad tako neobjašnjivo sitna stvar... gest, reč... ali meni u tom trenutku toliko velika i presudna da ja nadalje budem predana toj osobi, odana, brižna...
Jedna mi je osoba poslala na običnom papiriću ispisane dve rečenice za moj rođendan i time me zadobila. Moje poverenje i naklonost...
Jedan momak mi je povukao majicu naniže koja se podigla kada sam sela, kako se ne bih prehladila...
Drugi mi je došao da mi pomogne da otkuca seminarski, nenajavljen i nepozvan, nisam to bila tražila od njega...
I tako dalje...
A isto tako, neka iznenadna reč, neki potez... mogu tako da srozaju moje mišljenje o nekom...
... i uvek se krećem u tim sitnurijama...
Sećate li se neke sitne stvari zbog koje vam se neko dopao, oduševio... ili zbog čega ste se razočarali...?
Ili su to u vašem slučaju i uvek - krupne stvari... ?
Okrećem se i vidim jednu osobu. Koa da mi je milion osmeha utrčalo u pogled...
To me pokreće da se razmišljam o tome kako je nekad nisam simpatisala, nije joj pripadao ni pedalj mojih misli, a onda se nešto desilo, i u trenutku je u mojim očima ona bila tako draga i tako bitna...
Ljudi me osvoje sitnim stvarima i istim razočaraju... ''Kupe'' me lako... i najčešće nesvesni trenutka kad su me ''kupili''... a možda mi je i srce jeftino, a svi kreću nekim velikim ulogom...
To je nekad tako neobjašnjivo sitna stvar... gest, reč... ali meni u tom trenutku toliko velika i presudna da ja nadalje budem predana toj osobi, odana, brižna...
Jedna mi je osoba poslala na običnom papiriću ispisane dve rečenice za moj rođendan i time me zadobila. Moje poverenje i naklonost...
Jedan momak mi je povukao majicu naniže koja se podigla kada sam sela, kako se ne bih prehladila...
Drugi mi je došao da mi pomogne da otkuca seminarski, nenajavljen i nepozvan, nisam to bila tražila od njega...
I tako dalje...
A isto tako, neka iznenadna reč, neki potez... mogu tako da srozaju moje mišljenje o nekom...
... i uvek se krećem u tim sitnurijama...
Sećate li se neke sitne stvari zbog koje vam se neko dopao, oduševio... ili zbog čega ste se razočarali...?
Ili su to u vašem slučaju i uvek - krupne stvari... ?