Bertolt Breht-osnivač epskog teatra

Nina

Srebrna tastatura
Supermoderator
Poruka
271.388
“Došao je da unese u nas veliki nemir, i prisilio nas da upitamo: šta je to teatar dvadesetog veka? Rekao je: donosim vam užitak spoznavanja, slobodnog stava, neizbežnih zaključaka… Može se reći: razdrmao je sanjivost teatra.”

(NJ. Langhoff- (1901-1966) berlinski reditelj

Bertolt Breht (1898-1956) predstavlja posebnu, sveobuhvatnu umetničku pojavu, kako u Nemačkoj tako i u čitavoj Evropi. On otvara potpuno novo poglavlje u istoriji pozorišta svojim inovativnim pogledom na dramsku umetnost. Breht, kao potpuna pozorišna ličnost, objedinio je u sebi dramskog pisca, pesnika, teoretičara, reditelja, osnivača dramke trupe (Berliner ansambl) a učestvovao je i u komponovanju muzike za svoje songove. On je želeo da svojom teorijom objasni svoje stvaralaštvo i da na taj način unese novinu i promenu u dramski svet, koji je po njegovom mišljenju bio neophodan.

“Ne buljite tako romantično”, Brehtov je veoma efektan komentar uz njegovu dramu “Bubnjevi u noći” kojim on ukazuje na koji se način drame percipiraju u njegovo vreme. U književnom i pozorišnom svetu pojavljuje se dvadesetih godina XX veka a u to vreme su se na nemačkim pozornicama prikazivale isključivo “bombastične i romantične predstave klasičnih komada bez ikakve aktuelnosti, ili praznjikave salonske dramice i komedije”.(Jovan Ćirilov, predgovor “Majka Hrabrost i njena deca”) Breht od samog početka bavljenja dramaturgijom i pozorištem, gaji iskreni animozitet prema ovakvom teatru. On zbog toga na scenu stupa veoma energično i prepun bunta, što će se i uočiti u njegovom dramskom opusu i na taj način se Breht može svrstati u pisce angažovanog teatra. On ujedno želi da formuliše nove teatarske principe.

U njegovom dramskom stvaralaštvu se može uočiti otpor tadašnje mlade generacije nemačkih intelektualaca protiv dobro skrojene drame, francuske dramaturgije.Tako da Breht u svom poduhvatu nije usamljen, i drugi stvaraoci njegove generacije reagovali su negativno na tadašnje stanje u drami i pozorištu.. Njemu je bilo strano neangažovano pozorište u kome gledalac ne razmišlja i pasivno konzumira sadržaj sladunjavih melodrama bez ikakve zapitanosti i želje za njom. Breht se protivi pozorištu koje ne budi misli već nejasna osećanja, on je protiv emocionalnosti, protiv lirskog i dirljivog i zalaže se za racionalnost. On želi intelektualno pozorište. Međutim, Breht je istovremeno odbacivao optužbe da je njegova umetnost hladna i bez emocija. On i sam ističe da nas osećanja gone da od razuma tražimo krajnje napore, a da preko razuma otkrivamo osećanja.

Breht želi predstavu koja bi posedovala objektivnost, preciznost i lakoću sportske utakmice, kao i gotovo sportski aktivnu publiku. U svom prvobitnom stvaralačkom periodu usredsredio se protiv kulinarske publike, dramaturgije i kritike i to je dovelo do formulisanja njegovih prvobitnih teoretskih principa ali oni tada još uvek ne predstavljaju njegovu definitivnu teoriju. Breht će tek kasnijih godina uobličiti svoju uticajnu teoriju pozorišta Epski teatar, po kojoj predstava ne treba da navede gledaoca da se emotivno identifikuje sa akterima radnje, već da u njemu izazove racionalno preispitivanje i kritiku onoga što vidi na sceni. Verovao je da katarza emocija ostavlja publiku samozadovoljnom. Umesto toga, želeo je da publika iskoristi svoju kritičku moć da prepozna zlo u društvu i da ga promeni.
(zoran djeric)
 

Neno

Veoma poznat
Moderator
Poruka
13.617
ensayo mutter courage brecht weigel[4].jpg


BERLIN, Deutsche Theater, 1949 ( Erich Engel, Bertold Brecht, Paul Dessau and Helene Weigel.)

"Ima nečeg trulog tamo gdje su velike vrline."
"Ko je protiv politike, ustvari je za politiku koja se provodi nad njim."
"Nemojte se truditi da samo vi budete dobri, već da i svijet što ga iza sebe ostavljate postane dobar."
"Nikada ne vjeruj onome koji o svakome govori dobro."
"Niko vam ne može usaditi osjećanje manje vrijednosti bez vašeg pristanka."

B.B.
 

Lada

Legenda
Poruka
52.238
Odvažiti se da uradite nešto drugačije od uobičajenog, često znači pristati na nerazumjevanje i osudu društva. Naviknuti na istovjetnost, novom teško dajemo šansu. Zato ga i osuđujemo. Ali, znate šta? Postoje ljudi koji za ova ,,pravila” ne mare. I upravo oni mjenjaju svijet. Bertolt Breht, jedan je od takvih. Njemački pjesnik, dramatičar i pozorišni reditelj. Čovjek čiji je način rada, nazvan epski teatar, ostavio veliki uticaj na reditelje širom svijeta. Rođen je 10. februara 1898, a vrhunac popularnosti stekao je 50-ih, 60-ih i 70-ih godina prošlog vijeka. I danas je prisutan u većem djelu pozorišta, a mnogi bi rekli da je upravo on promjenio lice modernog teatra.

Lična uvjerenja prenio je u svoja djela, a budući da je bio marksista, svoje pozorište učinio je visoko političkim. Najpoznatije drame uključuju Život Galilea, Majku Hrabrost i njenu djecu i Kavkaski krug kredom. Želio je da pozorište izazove interesovanje i učešće publike. Umjesto da budu pasivni posmatrači, htio je da ih natjera da razmišljaju i preispitaju svijet u kom žive. Podsticao je na kritiku društva, njegova ostvarenja često su bila ironična i provokativna. Stvarajući novi, do tada nepoznat model rada, izumio je niz pozorišnih tehnika koje su nazvane epsko pozorište. Riječ je o vrsti političkog teatra koji se bavi savremenim problemima. Autor ga je, pak, više volio zvati dijalektalnim teatrom. Vjerovao je da su klasični pristupi pozorištu eskapistički, a njega su više zanimale činjenice i stvarnost. Suština epskog pozorišta je u tome što ne pokušava da napravi uredan zaplet i priču, već ostavlja neriješena i često neugodna pitanja sa kojima se publika treba suočiti. Breht je poznat i po efektu ,,otuđenja”, korištenom da se publika distancira od predstave. Tačnije, nije želio da gledalac bude emocionalno vezan za njegove likove, pa je u svrhu otuđenja koristio različite tehnike. Evo i koje.

Razbijanje četvrtog zida

Umjesto da dozvole publici da pasivno sjedi i izgubi se u predstavi, glumci im se ponekad direktno obraćaju, govorom, komentarom ili pitanjem. Na taj način se razbija takozvani četvrti zid.

Montaža

Sastavljaju se kratki filmski snimci, u cilju prikazivanja činjeničnih događaja. Nekad se klipovi uređuju kako bi se međusobno suprostavili, a nekad se montaže koriste kako bi se istakle teme o kojima Breht želi govoriti.

Upotreba pjesme, muzike i plesa

Neka djela ovog autora uključuju pjesme, muziku i ples. Na taj način publika se podsjeća da ne gleda stvarni život. Zato su pjesme nekad ironično suprostavljene, uz veselu i dopadljivu muziku, ali sa mračnim tekstovima.

Naracija

Naracija se koristi kao podsjetnik da svjedočimo pripovjedanju priče. Tako nekada pripovjedač publici kaže šta će se dogoditi u priči i prije nego što se dogodi, vjerujući da, ukoliko znaju ishod, gledaoci se tada neće emocionalno uključiti.

Minimalni set, kostimi, rekviziti i osvjetljenje

Jarko osvjetljena pozornica u svakom trenutku, još jedno je Brehtovo pravilo. Vjerovao je da glumci treba da koriste minimalne rekvizite, često samo jedan po liku. I da se rekviziti mogu koristiti na više različitih načina, na primjer, kofer može postati sto.

Izlazi iz karaktera

Glumci nekada izlaze iz lika, često u pooštrenim trenucima drame, kako bi podsjetili publiku da je gledajući dio fikcije.

Korišćenje plakata

Plakat ili projekcioni ekran mogu se koristiti kao dodatne činjenične informacije. Na primjer, tako se može reći koliko je ljudi poginulo u određenom ratu. Plakati se mogu koristiti i za uvođenje znakova na generički način. Na primjer, plakete ,,mama” ili ,,tata” mogu predstaviti novu scenu ili saopštiti kada je neka završila.

Zamrznuti okviri

Glumci mogu ući u okvir za zamrzavanje, kako bi prekinuli radnju. Nekad se to radi da bi publika na trenutak zastala i kritički razmislila. A nekad i da bi narator mogao da govori ili da bi glumac izašao iz lika i možda razbio četvrti zid. Iako nas je napustio prije više od šest decenija, umjetnička zaostavština Bertolta Brehta i danas je na cijeni. I danas ima obožavaoce, ali i kritičare. Jedna od zamjerki na njegov račun je to što se oštro protivio posljeratnoj Istočnoj Njemačkoj, ali je ipak prihvatio novac od njih, kako bi svorio svoju kompaniju Berlinski ansambl. Jedan od onih koji ga nisu voljeli, pozorišni kritičar Majkl Bilington napisao je da je Breht bio ,,besramna sonda koja je krala od svih, često bez priznanja.” Neki će ga okarakterisati kao kreativnog, inovativnog i uticajnog, neki kao kontroverznog i oprečnog. Sigurno je samo jedno : Bertolt Breht je čovjek koji nikog ne ostavlja ravnodušnim.



Izvor : dramaclasses.biz
 

Lada

Legenda
Poruka
52.238
Jeste li spremni naučiti nešto o svijetu? Tada ste spremni za Bertolta Brechta i njegove ideje o Epskom kazalištu. Brecht se želio nasloniti na ideju kazališta kao alata za uznemirenje i obrazovanje svijeta o stvarima poput borbi radničke klase i problematičnih aspekata kapitalizma. Želio je ŠOKIRATI ljude da vide svijet kakav on jest i poduzimaju akcije, a ne samo zabavljati publiku. Ali, zabrljao je i napisao neke prilično zabavne priče, u koje je integrirana zaista dopadljiva glazba. I ne, ljudi su na kraju zviždali Mack the Knifeu umjesto da bace okove ugnjetavačkog društvenog poretka. Da budemo pošteni, to je dopadljiva melodija. Danas ćete naučiti o Brechtu, Epskom kazalištu i malo o Odboru za američke aktivnosti kuće. Jer su ti kreteni izvukli Brechta 1948. godine kako bi ga uzdrmali o tome je li komunist ili nije.
Aristotel je pokušao natjerati ljude da urone u priče koje su gledali, ali Brechtu to nije bilo dovoljno. Želio je da njegova publika MISLI. Da bi to učinio, stvorio je epsko kazalište.
 

Lada

Legenda
Poruka
52.238
Pozdrav, ja sam Himani Sharma. Dobrodošli na moj Youtube kanal The Book Prober. U ovom videu razgovarat ću o Epskom kazalištu Bertolta Brechta. Bertolt Brecht (1898. - 1956.) bio je njemački dramatičar i kazališni praktičar 20. stoljeća. Zbog zaokupljenosti marksizmom razvio je svoju teoriju epskog kazališta. Namjera mu je bila pozvati se na intelekt svoje publike kako bi odražavao suvremenu društvenu stvarnost na sceni. Želio je blokirati njihove emocionalne reakcije. Iako još uvijek pruža zabavu, to bi trebalo biti jako didaktično. U dramskom ili naturalističkom kazalištu gledatelj se nastojao poistovjetiti s likovima na sceni i emocionalno se povezati s njima. Čak je i Aristotel pokušao natjerati ljude da se udube u priče koje su gledali, ali Brechtu to nije bilo dovoljno. Želio je da njegova publika razmišlja i postavlja pitanja. Da bi postigao taj cilj, stvorio je epsko kazalište. Ključna značajka njegova epskog kazališta bio je verfremdungseffekt. Verfremdungseffekt se može opisati kao učinak otuđenja ili otuđenja. Taj učinak dovodi do toga da publika objektivno razmišlja o predstavi. Pogledajte cijeli video kako biste upoznali što je to Epic teatar. U ovom videu također ću razgovarati o Brechtovim tehnikama za postizanje učinka otuđenja. Ovaj će video također osvijetliti upotrebu brechtovske tehnike u indijskoj književnosti i kinematografiji
 

Lada

Legenda
Poruka
52.238
„Majka Hrabrost i njena deca“ , u režiji Ane Tomović

Pravi ljubitelji pozorišta će se obradovati, jer znaju zbog čega je ovaj komad toliko uzbudljiv.

Nastala u Švedskoj, prvi put izvedena 1941. godine u Cirihu, ova drama i dalje nalazi svoje mesto pod pozorišnim krovom, a njen autor Bertolt Breht jeste jedan od najznačajnijih dramaturga prve polovine prošlog veka.
Bertolt Breht i njegovo stvaralaštvo
Početak 20.veka doneo je prvi veliki rat, čije su posledice nepobitno uticale na književnost i filozofiju tog doba. Iz temelja ekspresionističkog pokreta, ljudskog vapaja za promenom društva, načina života i sopstvenim Ja, izniču raznorazni pokušaji reforme dotadašnjih dramskih oblika, pošto se težilo reformi i samog društva, koje je bilo ozbiljno uzdrmano ratom.

Aristotelovski principi, koji su dotle bili alfa i omega za svakog dramaturga, više nisu odgovarali potrebama modernog čoveka. Drama se već odavno ne bavi uzvišenim junacima i bogovima, već običnim, sirotim ljudima iz mase, ugnjetavanim i potlačenim, željnim pobune koje niko ne želi da podstakne. Javlja se tzv. „upotrebna“ književnost, lirika, epika i drama, književnost koja služi svrsi političkog osvešćivanja čitalaca. Prepoznajmo probleme, zamislimo se nad njima i pronađimo načine da ih promenimo!

Brehtovo stvaralaštvo je bilo upotrebno. Njegova marksistička i antiratna ubeđenja snažno se oslikavaju u dramama koje je stvarao nakon svog konačnog napuštanja studija medicine. Engleski pisci, poput Svifta, Batlera, Velsa i Kiplinga, kao i kineski filozofi, dominirali su njegovim literarnim interesovanjima. Karikaturista Georg Gros, koji je delio Brehtove političke stavove, opisuje njegov američki, pomodni, nekonvencionalni stil oblačenja kao „mešavinu nemačkog šofera i ruskog komesara“
 

Lada

Legenda
Poruka
52.238
Epsko pozorište
Breht je, dakle, po svemu odskakao od svojih savremenika. Epsko pozorište je takođe donelo novinu na tadašnju scenu i mnogo žagora među publikom i kritičarima. Pozorište više nije bilo mesto, gde se gledalac uvlači u predstavu i kulturno uzdiže; naprotiv, epsko pozorište je imalo zadatak da „spusti“ gledaoca, tako da on bude svestan toga da je ono što vidi ispred sebe samo predstava, da su likovi samo likovi, igrani od strane glumaca, da je siže samo siže.

Gledalac više nije samo puki posmatrač, koji se uživljava u delo, već i kritičar, koji se pita: „Može li ovo biti drugačije?“. To je „tačka vrenja“, do koje je Breht želeo da dovede publiku – ne da prihvata događaje na sceni kao nešto što je nepromenljivo, već da se zapita moglo li se završiti drugačije i kako bi ona postupila u toj situaciji

Da li je u „Hamletu“ moglo da prođe bez krvoprolića? Da li je Antigona morala da bude osuđena na smrt? Da li je kralj Lir morao da se razgnevi zbog svojih kćeri? Postupak preispitivanja, vaganja alternativa i kritičkog posmatranja radnje Breht naziva efektom očuđavanja (nem. V-Effekt).

Ispunjenje i aristotelovska katarza su nešto što se pre Brehta smatralo neizostavnim dramskim postupkom. Do te mere su prodrle u srž svakog dramskog dela, da se smatralo da je umetnost besmislena i nemoguća, ako ne dovede čoveka do pročišćenja i uzdizanja. Ljudi idu u pozorište da bi bili ganuti, pokrenuti, užasnuti, uzbuđeni, oslobođeni. Ukoliko nas umetnost ne gane, ne pokreće, ne užasava, ne uzbuđuje, ne oslobađa, ne možemo je ni smatrati umetnošću. Pitanje kojim se Breht bavio jeste da li je uživanje u umetnosti uopšte moguće bez ispunjenja kao njene osnove.

Šta može biti bolje od katarze, šta može zameniti dragoceno duhovno pročišćenje?

Očuđavanje je njegov odgovor. Pobuditi radoznalost, aktivno učešće i kritičko mišljenje gledaoca za Brehta je daleko važniji faktor nego biti pasivno „usisan“ u radnju, bez mogućnosti da išta promenimo. Otelov gnev zbog Dezdemonine „izdaje“ je ljudski, ali nije univerzalan: mnogi od nas ne bi tako ishitreno postupili, mnogi nisu mogli da se poistovete sa njim.

Gledaocu mora biti pružena šansa da sam analizira i sam zaključuje, i da time postane aktivni deo predstave. Za njega, prilike na sceni više nisu nedodirljive, nepromenljive i fiksno određene sudbinom koju su im namenili bogovi, već postaje svestan toga da to što su one predstavljene tako kako jesu ne mora da znači da ne mogu biti predstavljene na drugi način, da nemaju drugi izbor. Gledalac, dakle, shvata da je ono što se odvija pred njegovim očima samo iluzorna predstava, da nije stvarna, da su glumci samo glumci, a ne likovi sami, i da ima priliku da učestvuje i oblikuje.
 

Lada

Legenda
Poruka
52.238
Distanca je ključ epskog teatra
Breht je razvio čitav sistem tehnika, koje doprinose sprečavanju uživljavanja posmatrača u radnju. Počevši od direktnog prikazivanja celokupne scenske mašinerije, reflektora, kablova, razbacanih kostima, pozorišnih rekvizita, preko otkrivanja radnje putem znakova ili banera, do direktnog obraćanja glumaca publici, scensko dešavanje dobija zadatak prizemljivanja umesto uzdizanja, prikazivanja, a ne postajanja, kritikovanja, a ne poistovećivanja.

Breht nam je pokazao da možemo u svakom trenutku uticati na sve što se odigrava pred nama i oko nas i da smo živi, prisutni, aktivni deo jedne ogromne mašinerije, koja se razvija i napreduje svakog dana upravo zahvaljujući nama i promenama koje u nju možemo uneti.
 

Sensei

Buduća legenda
Moderator
Poruka
37.648
Član Nezavisne socijaldemokratske partije, Brecht je pisao pozorišne kritike za socijalističke novine od 1919. do 1921.

Njegove predstave bile su zabranjene u Nemačkoj 1930-ih, a 1933. otišao je u egzil, prvo u Dansku, a zatim u Finsku.

Preselio se u Santa Moniku u Kaliforniji 1941. godine, nadajući se da će pisati za Holivud, ali skrenuo je pažnju Odbora za neameričke aktivnosti Doma. Iako je uspeo da odbaci optužbe da je komunista, nakon saslušanja preselio se u Švajcarsku.

Preselio se u Istočni Berlin 1949. godine i vodio pozorišnu družinu Berliner Ensemble.

Kao reditelj, zalagao se za „efekat otuđenja“ u glumi - pristup čiji je cilj bio da publika emocionalno ne učestvuje u nedaćama likova.
 

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.