Sa oko 19%, ne može se baš reći da se prepolovio.
Značajni faktor koji je promenio stvari bio je Šapić. Jedan deo opozicionih birača glasao je za njega, umesto za koaliciju okupljenu oko Đilasa. A kakvog su mišljenja Šapićevi birači, pokazali su na prošlim izborima, kada se on doista maltene prepolovio.
Ključ će i sada, kao što je I ranije bio, ostati Šapić. Vrlo verovatno će izaći opet samostalno na izbore (ukoliko bude bio siguran da ima cenzus, naravno) i vodiće pristojnu kampanju. U kampanji neće govoriti niti o koaliciji sa SNS niti opozicijom, već samo biti pristojan i pričati o svom programu, dok će mu u kampanji možda jednim delom i pomoći negativna kampanja opozicije koja će ga samo nespretno vređati i nazivati lažnjakom, ili će ga možda u potpunosti ignorisati.
Zato smatram da opozicija realno nema nikakve (ili hajde, skoro nikakve) šanse, jerbo je tu rezervni džoker zvani Šapić. Nebitno je i da se Đilas povuče sad iz politike i da podrži nekog drugog; Šapić je mnogo bitniji od njega i ostaje tu. Biće i neki birači koji ne prate politiku preterano, pa i koji se nadaju da će on obrnuti ćuk...i pokupiće on glasove. I imaće većinu sa naprednjacima i socijalistima, za čuvenih 50 posto + 1 u skupštini, i ako se naprednjačko-socijalističkoj koaliciji izbije nekako većina. I to je cela suština na koju Đilas ne utiče nikako.
Dozvoli da ti opet predočim brojke sa tih izbora...
Predsednički izbori 2017, rezultati u Beogradu: broj izašlih - 915.673
1.Vučić - 403.019
2. Janković - 220.585
3. Beli - 115.730
4. Jeremić - 57.993
5. Obradović - 20.878
6. Radulović - 14.129
Da ne navodim rezultate Šešelja, DSS-a i ostalih SNS satelita, ovo su kao najrelevantniji predstavnici vlasti i opozicije
https://publikacije.stat.gov.rs/G2017/Pdf/G20176003.pdf
Beogradski izbori 2018: broj izašlih - 814.130
1. Vučić - 366.461
2. Đilas - 154.147
3. Šapić - 73.425
4. SPS - 49.895
5. DJB/Dveri - 31.682
6. NDBG - 28.017
7. Beli - 19.013
8. DS - 18.286
https://rs.n1info.com/vesti/a369485-konacni-rezultati-beogradskih-izbora-2018/
Dakle, šta možemo da zaključimo iz ovih brojeva...
1. Broj izašlih na beogradskim izborima je bio manji za više od 100k ljudi u odnosu na godinu dana ranije. To je ako dobro računam između 6-7% od ukupnog broja birača u Bg (malo preko 1 600 000)
2. Vučić i SPS su imali manje-više isti rezultat. Vučić sam, iz podršku SPS, u Bg ima 403k glasova 2017. godine. 2018. Vučić i SPS zajedno imaju 416k, razlika je u samo 13k više, za šta može da se kaže da eto neki glasači SPS-a nisu hteli da glasaju za Vučića na predsedničkim. Ergo, vlast je svoje biračko telo izvela na glasanje.
3. Zbir svih ovih pobrojanih opozicionih glasova 2017-e je skoro 430 000. Više od Vučića, više od Vučića i SPS-a zajedno 2018-e. Dakle, opozicija ima potencijal da pobedi u Beogradu.
4. Đilas je na beogradskim osvojio 155k glasova, skoro 65k manje od samog Jankovića pre godinu dana. Janković i Jeremić su zajedno 2017. imali 278 578 glasova. Dobro, Đilas taj rezultat nije prepolovio... zamalo ga je prepolovio.
5. Argument da je Šapić nešto mnogo poremetio ne pije vodu. Opozicija koju sam pobrojao 2018-e osvaja ukupno, računajući i Šapića, 324 570. Da je Šapić nastupio zajedno sa svojim dobrim drugarom Đilasom, uzeli bi onoliko glasova koliko je samo Janković osvojio 2017-e, nešto preko 220k.
6. Ukupan broj opozicionih glasova 2017 - 430k. Ukupan broj 2018 - 325k. Razlika oko 100k.
Izlaznost 2017 - 915k. Izlaznost 2018 - 814k. Razlika oko 100k.
Slučajnos? Ne bih rekao...
Jedino realno rešenje jeste da se nekako podigne izlaznost u masovnoj meri, dakle da izađe ni manje ni više nego preko milion Beograđana i da nadglasaju i Vučića i Dačića i Šapića. A to je moguće isključivo u nekakvoj referendumskoj situaciji, kakve je bilo 2000. ili makar 2008. godine. Dakle, da se doslovno stotine hiljada apstinenata se pojavi na biračkim mestima. Znači, bukvalno bi morala nekakva kataklizma da se dogodi.
Pa referendumska atmosfera bi se kreirala ujedinjenjem opozicije, kreiranjem jednog fronta koji bi se Vučiću suprotstavio. Bilo bi "ili mi ili oni". Stvorila bi se atmosfera da je režim moguće pobediti. Ljudi koji ne glasaju ili nemaju za koga da glasaju bi odjednom dobili razlog da glasaju. Čak i oni koji zbog straha glasaju za režim bi se možda ohrabrili da glasaju protiv njega, kada bi znali da postoji realna šansa za njihov poraz.