BEOGRAĐANKA JE NA ARANĐELOVDAN OTIŠLA NA SEČENJE SLAVSKOG KOLAČA - najveće poniženje

Prvo crkveno slovo ne postoji u Svetom pismu. U Zapovestima jasno pise [est dana radi a sedmi je (sabat) - odmor Gospodu Bogu tvome. Plasim se da u kalendaru SPC ima vise od 52 crvena slova godisnje.
Sto se tice slave - ona postoji iskjucivo u SPC tako da ne moyemo reci da je greh sto je radila toga dana. Poseno jer joj SPC nece hraniti porodicu ako ostane bez posla. Svi dobro znamo da kod nas nije kapitalizam vec robovlasnicki sistem u privatnom sektoru.

Ali u Svetom Pismu pise i ovako: "Secaj se dana odmora da ga svetkujes." Dakle, ne mora da znaci da se samo sedmi dan, tj nedelja svetkuje. Da li po tebi nije greh i kad radimo na Bozic, ako "ne padne u nedelju" ? I ne ocekuje se od vernika koji ima stalno zaposlenje da bas svakog dana kad je crveno slovo izostane sa posla, ali ovde se radi o danu slave, koji je gospodja izabrala da slavi, a cak joj i po drzavnom zakonu pripada slobodan dan tada. Ako smo vec odlucili da slavimo slavu onda toga dana na prvo mesto moramo staviti svetitelja kojeg slavimo.

Inace, pravi vernici se uzdaju u Boga da ce ih nahraniti i uvek za hranu zahvaljuju Bogu, a ne poslodavcu ili svom radu. Dakle, treba se uzdati u Boga, a ne u sebe. U istoriji Hriscanstva (narocito u prva tri veka) mnogi su posli i u smrt i na najstrasnije muke samo da bi ocuvali svoju veru, a u danasnje vreme smo toliko uplaseni da se plasimo da ne izgubimo neki bedan poslic koji imamo, a koji nam ionako ne donosi dovoljno sredstava za zivot. A mozda da razmisljamo ovako - da je gospodja bila hrabrija i rekla svom poslodavcu da ne moze da je toliko izrabljuje i da je njoj njena vera na prvom mestu, da mora biti slobodna na dan svoje slave, mozda bi i dobila otkaz, ali bi je zato mozda Bog pogledao i pomogao joj da nadje mnogo bolji posao.
 
Ali u Svetom Pismu pise i ovako: "Secaj se dana odmora da ga svetkujes." Dakle, ne mora da znaci da se samo sedmi dan, tj nedelja svetkuje. Da li po tebi nije greh i kad radimo na Bozic, ako "ne padne u nedelju" ? I ne ocekuje se od vernika koji ima stalno zaposlenje da bas svakog dana kad je crveno slovo izostane sa posla, ali ovde se radi o danu slave, koji je gospodja izabrala da slavi, a cak joj i po drzavnom zakonu pripada slobodan dan tada. Ako smo vec odlucili da slavimo slavu onda toga dana na prvo mesto moramo staviti svetitelja kojeg slavimo.

Inace, pravi vernici se uzdaju u Boga da ce ih nahraniti i uvek za hranu zahvaljuju Bogu, a ne poslodavcu ili svom radu. Dakle, treba se uzdati u Boga, a ne u sebe. U istoriji Hriscanstva (narocito u prva tri veka) mnogi su posli i u smrt i na najstrasnije muke samo da bi ocuvali svoju veru, a u danasnje vreme smo toliko uplaseni da se plasimo da ne izgubimo neki bedan poslic koji imamo, a koji nam ionako ne donosi dovoljno sredstava za zivot. A mozda da razmisljamo ovako - da je gospodja bila hrabrija i rekla svom poslodavcu da ne moze da je toliko izrabljuje i da je njoj njena vera na prvom mestu, da mora biti slobodna na dan svoje slave, mozda bi i dobila otkaz, ali bi je zato mozda Bog pogledao i pomogao joj da nadje mnogo bolji posao.

Pa sad, hajde prvo uzmi ckrveni kalendar i pogledaj koji je sedmi dan :)
Drugo to sto kaze zakon je jedno, ali mi zivimo vise u robovlasnickom sistemu nego kapitalistickom i moci ce gospodja da slavi koliko god dana zeli koji god zeli praznik ako joj gazda uruci otkaz jer XY dana nije dosla na posao. E sada da li bi dobila drugi posao ili ne to je tesko teci...
Sto se tice Bozica... Gde si ga nasao u Svetom pismu?
 
A sta bi s onim recimaiz Besede na gori? :arrow:

"Ne brinite se dakle govoreći: šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti?
Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.
Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati.
Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga..."
(Matej, glava 6)

A uostalom, cemu sva ova prica i tema kad je svestenik pristao i jasno naznacio da ce iseci kolac? Zbog pomalo povisenog i prekornog tona prethodno? Pa covek mora da prepozna kad je taj ton za njegovo dobro a ovo je jedan od takvih slucajeva, kada u secanju ostaje samo pouka, a ono "lose" iscili.
 
Pa sad, hajde prvo uzmi ckrveni kalendar i pogledaj koji je sedmi dan :)
Drugo to sto kaze zakon je jedno, ali mi zivimo vise u robovlasnickom sistemu nego kapitalistickom i moci ce gospodja da slavi koliko god dana zeli koji god zeli praznik ako joj gazda uruci otkaz jer XY dana nije dosla na posao. E sada da li bi dobila drugi posao ili ne to je tesko teci...
Sto se tice Bozica... Gde si ga nasao u Svetom pismu?

Pa sad, kad procitam ovakav odgovor, ja vise ne znam da li si ti uopste vernik, ovako uglavnom pisu ateisti ili agnostici.

Pa valjda je za nas Hriscane od presudnog znacaja ovaplocenje i rodjenje Sina Bozjeg na zemlji. To je najveci Hriscanski praznik posle Vaskrsa. Ako necemo da slavimo ni Bozic, ni Vaskrs, onda "uzalud je vera nasa", kako kaze Apostol Pavle:

"А ако Христос није устао, узалуд вера ваша; још сте у гресима својим." (Свето Писмо Новог Завета, Посланица Коринћанима Светог апостола Павла 15 поглавље, стих 17)
 
A sta bi s onim recimaiz Besede na gori? :arrow:

"Ne brinite se dakle govoreći: šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti?
Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.
Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati.
Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga..."
(Matej, glava 6)

A uostalom, cemu sva ova prica i tema kad je svestenik pristao i jasno naznacio da ce iseci kolac? Zbog pomalo povisenog i prekornog tona prethodno? Pa covek mora da prepozna kad je taj ton za njegovo dobro a ovo je jedan od takvih slucajeva, kada u secanju ostaje samo pouka, a ono "lose" iscili.

E ovo je mnogo dobar odgovor, ali ne mogu da dam reputaciju.

Zaista, mi u danasnje vreme mnogo brinemo oko svega, potiskujemo Boga u drugi plan, a posle se cudimo sto nam nista ne ide, sto smo pod stresom i sl. Jednostavno, uzimamo na sebe veci teret nego sto mozemo da nosimo, ne dozvoljavamo Bogu da nam pomogne, onda "pucamo" zbog neke nevazne stvari i tako u krug.
 
A sta bi s onim recimaiz Besede na gori? :arrow:

"Ne brinite se dakle govoreći: šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti?
Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.
Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati.
Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga..."
(Matej, glava 6)

A uostalom, cemu sva ova prica i tema kad je svestenik pristao i jasno naznacio da ce iseci kolac? Zbog pomalo povisenog i prekornog tona prethodno? Pa covek mora da prepozna kad je taj ton za njegovo dobro a ovo je jedan od takvih slucajeva, kada u secanju ostaje samo pouka, a ono "lose" iscili.
Isus nije ziveo u kapitalistickom drustvu i verovao je da ce svet nestati za 20-30 godina posle njegove smrti.
 
Pa sad, kad procitam ovakav odgovor, ja vise ne znam da li si ti uopste vernik, ovako uglavnom pisu ateisti ili agnostici.

Pa valjda je za nas Hriscane od presudnog znacaja ovaplocenje i rodjenje Sina Bozjeg na zemlji. To je najveci Hriscanski praznik posle Vaskrsa. Ako necemo da slavimo ni Bozic, ni Vaskrs, onda "uzalud je vera nasa", kako kaze Apostol Pavle:

"А ако Христос није устао, узалуд вера ваша; још сте у гресима својим." (Свето Писмо Новог Завета, Посланица Коринћанима Светог апостола Павла 15 поглавље, стих 17)

Jesam ja hrisćanin i vernik, ali ne prihvatam paganske običaje koji su se uvukli u hrišćansku crkvu. To što je Kostantin, kao političar neznabožačkih praznicima i bogovima dao hrišćanski karakter je verovatno jedna od najgorih stvari koja se desila hrišćanskoj crkvi.
 
BEOGRAĐANKA JE NA ARANĐELOVDAN OTIŠLA NA SEČENJE SLAVSKOG KOLAČA:

"Već same moje godine svedoče o tome da sam odrasla u socijalističkoj državi u kojoj dobar deo stanovništva nije mario za narodne običaje i obeležavanje krsne slave. Ipak, sada, kao žena u nekim ozbiljnim životnim godinama, rešila sam da sa porodicom nastavim tu tradiciju i već niz godina slavimo porodičnu slavu mog supruga - Aranđelovdan.

Nije to nikakvo veliko slavlje. Materijalno baš i ne stojimo najbolje, pa za slavu ne zovemo goste, već samo pravimo ručak za našu porodicu. Uostalom, i zna se šta je slava - sveća, kolač i žito.
. Utehu nalazim u veri i crkva je za mene postala jedno od retkih mesta gde osećam mir i spokoj.

Radim kod privatnika koji baš nema mnogo razumevanja za izostajanje sa posla i uzimanje slobodnog dana. Radila sam na dan slave bukvalno do podne i tek nakon što je kolega stigao da me odmeni uputila sam se u, meni najbližu, jednu voždovačku crkvu sa kolačem i žitom.

.... kada je u crkvu ušao sveštenik i bukvalno počeo da urla na mene!

"Zar se tek sad dolazi?! Kako vas nije sramota, zar vi ne znate kako se slavi slava?! Šta očekujete od mene da vam osveštavam kolač u tri popodne", vikao je.



"Pa, ne, hoću, ali kakav je to način, vi i ne znate šta je slava...
", nastavio je meni nepoznati sveštenik, a ja sam se samo pokupila i bukvalno izjurila iz crkve.

Zar sam zaslužila toliku tiradu?![/COLOR]


Овај текст из Курира нема ни име аутора http://www.kurir.rs/zabava/zena/294...crkvi-sam-dozivela-najvece-ponizenje-u-zivotu
али ко год да га је срочио, изузетно је неук..
Обично то пишу омладинке -новинарке које не излазе на терен, него куцкају измишљене ствари. Зато је Госпођа из текста неименована.
Правило новинарског заната је да текст мора одмах да испуни неколико критеријума, да је читаоцу одмах јасно КО, ГДЕ, ГДЕ и ако се зна, КАКО је учинио "радњу" о којој се пише.

Ја ћу укратко да набројим пар бесмислица из текста неименованог аутора Курира о неименованој госпођи, то су коментари на делове тескта који сам болдовала у цитату:

1. Живот или одрастање у социјалистичкој држави није оправдање за основно незнање о вековној вери свог народа. Многи су такође одрасли у истој социјалистичкој држави па су славили славу, скромно. Већина таквих је имала породицу- бабе, ддеде, прабабе и слично,,значи имали су од кога да чују. Ако је СФРЈ на 50 година укинула и помен српства, а камоли истицање неког српског обичаја, то не оправдава никог . што сад, 20 година након свега, покушава да настави традицију, а да нема основна знања о томе.

2. Измишљена неименована госпођа, плод маште анонимног аутора Курира, могла је лако да сазна како се слави слава, посебно што у тексту пише да НИЗ година славе славу, што значи да је,после НИЗА година, први пут однела колач у цркву. Бесмислица.
ТАко је лако новим верницима да сазнају како се слави слава данас, у ери ВЕБ мреже.да не говорим да пише у разним кљигама како се славила ..нити да пишем да онај ко реши да НИЗ година одлази у цркву и НИЗ година слави славу, свакако на тим путевима среће неке људе које може да приупита лично "Како се правилно слави слава?".. Курирова претпоставњена госпођа свакако има претпостављене комшије, колеге, рођаке на селу или познанике..ако већ не уме да чита књиге или у току 364 дана, од Аранђеловдана до Аранђеловдана не уме да приђе попу у цркви "где тражи утеху и често одлази" и пита "Оче, шта и како да припремим за славу? Шта је обичај"?

3. Свештеник је потпуно у праву . Како госпођа за НИЗ година слављења славе није схватила да се колачи освећују најкасније до поднева..а права слава је уствари увече уочиславе, а не сутра у подне, или у 15 х , или кад се коме прохте, јер (чуј безобразлука) "поп је по цео дан у цркви".
Ту није ствару радном времену попа, он није шалтерски радник који удара печате, него је ствар тог СВЕТОГ ДАНА за целу фамилију, и зато се не чека крај дана за колач, јер колач мора да буде на почетку, уочи славе.
Наравно, још, размажена домаћица и новокомпонована славарка могла је пре посла да умеси колач и однесе на освећење.
И још, у мом крају поп долази у кућу (јер слава је кућа тог огњишта око кога су укућани) да свети колач и да освети водицу, врло важан део ритуала,, а не носи се у цткву (престоничку))

Итд..мрзи ме да пишем више, кад је ионако сензационалистички намештен овај текст, без икакве основе.

Кољиво, одн. жито се у мом крају и не прави за Аранђеловдан, бај д веј, јер је светац "жив"..тако и да и ту видим незнање анонимног Курировог новинара.
Мислим, тако је старински, али видим на нету да СПЦ сад дозвољава за све славе, вероватно због оваквих неуких.
 
Poslednja izmena:
Ako imas taj standard novinarstva, shvatices da je 95% novinskih clanaka smece, cak ni crna hronika nije uvek tacna.

Svestenik moze da iskoristi svaku priliku da pouci, ali lakse je prekorevati i glumiti gazdu.

Po "novom" svestenici traze zito i kazu da slavis pola slave, ako nemas zito. I nema "zivog" sveca.
"Stari popovi koji su to pricali, nisu znali sta pricaju"

I tako....
 
Ako imas taj standard novinarstva, shvatices da je 95% novinskih clanaka smece, cak ni crna hronika nije uvek tacna.

Svestenik moze da iskoristi svaku priliku da pouci, ali lakse je prekorevati i glumiti gazdu.

Po "novom" svestenici traze zito i kazu da slavis pola slave, ako nemas zito. I nema "zivog" sveca.
"Stari popovi koji su to pricali, nisu znali sta pricaju"

I tako....

Prvo, u vecini redakcija vise nema novinara koji su specializovani za religiju i crkvu. Nekad ih je bilo.
Drugo mlad novinar dobije zadatak da napise clanak na zadatu temu za tipa 2-3 sata i nikoga nije briga da li se on razume ili ne, ima kontakte za komentar ili ne i sl.
Trece da bi se dobio komentar iz SPC potrebno je minimum 2-3 dana dok se dobiju svi potrebni blagoslovi sto novinar koji ima na raspolaganju 2-3 sata (a ne dana) otezava posao. To najbolje znam kada me novinari zovu za sve i svasta i onda kazu - ali nemamo koga da pitamo... I zaista, onda se setim uvek Andreje Kopilovica, nekadasnjeg potparola Biskupske konferencije SRJ, SCG (katolicke)... koji je znao da kaze - vi mene zovite kada vama treba, nema veze da li sam na putu ili ne, da li je dan ili noc... Svi novinari su ga u to vreme dizali u zvezde. U SPC nazalost nema takve osobe, jer caki potparol cesto bezi od novinara.
I postoji jedna greska. Ne da nema "zivog" sveca vec nema "mrtvog" sveca jer su svi umrli zivi u Hristu i za sve slave se kuva zito/koljivo.
 
Prvo, u vecini redakcija vise nema novinara koji su specializovani za religiju i crkvu. Nekad ih je bilo.
Drugo mlad novinar dobije zadatak da napise clanak na zadatu temu za tipa 2-3 sata i nikoga nije briga da li se on razume ili ne, ima kontakte za komentar ili ne i sl.
Trece da bi se dobio komentar iz SPC potrebno je minimum 2-3 dana dok se dobiju svi potrebni blagoslovi sto novinar koji ima na raspolaganju 2-3 sata (a ne dana) otezava posao. To najbolje znam kada me novinari zovu za sve i svasta i onda kazu - ali nemamo koga da pitamo... I zaista, onda se setim uvek Andreje Kopilovica, nekadasnjeg potparola Biskupske konferencije SRJ, SCG (katolicke)... koji je znao da kaze - vi mene zovite kada vama treba, nema veze da li sam na putu ili ne, da li je dan ili noc... Svi novinari su ga u to vreme dizali u zvezde. U SPC nazalost nema takve osobe, jer caki potparol cesto bezi od novinara.
I postoji jedna greska. Ne da nema "zivog" sveca vec nema "mrtvog" sveca jer su svi umrli zivi u Hristu i za sve slave se kuva zito/koljivo.
Anonimni, andegdotalni clanci poput ovog, nemaju prodju zato sto su proverljivi i mogu se vezati za konkretan dogadjaj, vec zato sto ljudi imaju iskustva sa bezobraznim popovima. U suprotnim,ova tema bi imala 3-4 komentara sa porukom "budalastina" i to bi bio kraj teme.

Po starom:
Ne postoje "zivi" i "mrtvi" sveci, vec "zivi" i "umrli". Npr. Arhandjel Mihajlo je andjeo, stvoren je i postoji od pocetka sveta. Nikad nije ziveo kao covek i nikad nije umro (barem tako pisu), zato se on zove "zivi". Sv.Nikola je bio covek koji je umro za veru i onda je uzdignut kod Boga. Posto mi za mrtve kuvamo zito, onda se za umrlog sveca kuva zito, a posto Arhandjel Mihajlo nikad nije umro, za njega se ne kuva zito.

Po novom:
Ne postoji razlika izmedju andjela i sveca, i jednom i drugom kuvas zito, tj. zito je deo slave, uz kolac i svecu, otuda "Ako nemas zito, onda slavis samo pola slave."
 
Уопште, какав је обичај кад се славски колач носи у цркву ? Да ли треба да га однесе прави славар - домаћин куће, мушкарац значи, или може било ко?
Можда и ту има нека измена, по старом и новом ?z:hm:
 
E ovo je mnogo dobar odgovor, ali ne mogu da dam reputaciju.

Zaista, mi u danasnje vreme mnogo brinemo oko svega, potiskujemo Boga u drugi plan, a posle se cudimo sto nam nista ne ide, sto smo pod stresom i sl. Jednostavno, uzimamo na sebe veci teret nego sto mozemo da nosimo, ne dozvoljavamo Bogu da nam pomogne, onda "pucamo" zbog neke nevazne stvari i tako u krug.

Upravo tako. Cak bi se moglo reci da je nastala i dobrano je vec "u modi" neka "kultura mnogobrizja" tj. takva kultura i nacin razmisljanja kao da je sve samo na coveku i da sve od njega zavisi (neki bi rekli, racionalisticki pristup), a ne od spleta okolnosti odnosno Bozije volje. Naravno da covek treba da radi (na necemu) da bi mu i Gospod pomogao, ali ovoliko poverenje samo u sopstvene snage, u materijalisticko i "vidljivo", za mene je ravno nekom novom i samozavaravajucem idolopoklonstvu. Ali kako to nije tema da ovde i stanem, a za to ni posebna tema ne bi bila dovoljna da opise koliko je to utkano u danasnjicu a koliko je pogresno.

Isus nije ziveo u kapitalistickom drustvu i verovao je da ce svet nestati za 20-30 godina posle njegove smrti.

Jos gore, ziveo je u robovlasnickom (sto je skoro pa slicno danasnjem), a ovaj drugi deo tek nije istina nego je odraz nepravilnog tumacenja Jevandjelja.

- - - - - - - - - -

Уопште, какав је обичај кад се славски колач носи у цркву ? Да ли треба да га однесе прави славар - домаћин куће, мушкарац значи, или може било ко?
Можда и ту има нека измена, по старом и новом ?z:hm:

Koliko ja znam, kad i ako zena ostane bez muza (on umre) onda ona moze da nastavi sa obelezavanjem slave noseci ponekad sama kolac u crkvu ukoliko je sin daleko (u inostranstvu npr.) i ne moze da bude prisutan ili ukoliko ima samo cerke a zeli da nastavi taj porodicni obicaj i pomen.
 
Jos gore, ziveo je u robovlasnickom (sto je skoro pa slicno danasnjem), a ovaj drugi deo tek nije istina nego je odraz nepravilnog tumacenja Jevandjelja.
Da, sve vreme je govorio sa robovima. :zroll:
Spali sve prevode Biblije, onda mozes da je tumacis kako hoces.
A Isus je rekao:
"Zaista vam kazem: ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude" (Jevandelje po Mateji, Glava 24:34).
 
Da, sve vreme je govorio sa robovima. :zroll:
Spali sve prevode Biblije, onda mozes da je tumacis kako hoces.
A Isus je rekao:
"Zaista vam kazem: ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude" (Jevandelje po Mateji, Glava 24:34).

Pa to je to pogresno tumacenje Jevandjelja.

Izraz "narastaj" ne znaci tadasnje savremenike i generaciju, vec hriscanstvo do danasnjeg dana i nadalje (dok se sve to ne zbude).

Zasto na svoju ruku tumacite a ne (pokusavate najpre da) razumete i da se malo unesete?
 
Pa to je to pogresno tumacenje Jevandjelja.

Izraz "narastaj" ne znaci tadasnje savremenike i generaciju, vec hriscanstvo do danasnjeg dana i nadalje (dok se sve to ne zbude).

Zasto na svoju ruku tumacite a ne (pokusavate najpre da) razumete i da se malo unesete?

Uhvatila zena Crnogorca u neverstvu, a on ce njoj:
"Zeno, da li ti verujes meni ili svojim ocima? ":think:
 
Koliko ja znam, kad i ako zena ostane bez muza (on umre) onda ona moze da nastavi sa obelezavanjem slave noseci ponekad sama kolac u crkvu ukoliko je sin daleko (u inostranstvu npr.) i ne moze da bude prisutan ili ukoliko ima samo cerke a zeli da nastavi taj porodicni obicaj i pomen.

Не би требало тако.
Само се мушкој линији преноси слава, тако да би у овом случају син у иностранству требало да настави славу предака.
Није у питању мушки шовинизам, нити потцењивање жена, него само мушкарци преносе генетику праоца и зато кад породица остане без мушких потомака , каже се да се гаси огњиште, односно гаси се и слава.

Људи који изучавају родослове и миграције на нашим просторима, врло озбиљно узимају у обзир слављење исте славе међу рођачким групама, у смислу путоказа.

Ne znam, nikad nisam nosio kolac u crkvu, od kad znam za sebe sekli smo ga u kuci.
Za sv.Nikolu zet je isao u crkvu. Verovatno treba da ide domacin, koji slavi slavu, ali posto zivimo kako zivimo, mislim da to nije tako strogo.

И у мом крају је исто тако, с тим што , рекох већ, поп долази у кућу да освети колач и славу.
Кад не може да дође или људи немају пара за њега, прекаде сами.
У овом намештеном и глупом новинском тексту од кога је почела тема и то је спорно: једно је освештавање, друго сечење.

У време кад се у мојој кући славило "по старински", док је деда био жив, много је важно било да у сечењу колача учествују мушкарци из породице- синови, зетови, јер обред сечења треба да допринесе општем благостању целе породице и битно је да су сви ту.
Те мушке руке на славском колачу , скроз укруг, симбол су заједнице и заједничке борбе за опстанак породице.
 
Poslednja izmena:
И у мом крају је исто тако, с тим што , рекох већ, поп долази у кућу да освети колач и славу.
Кад не може да дође или људи немају пара за њега, прекаде сами.
У овом намештеном и глупом новинском тексту од кога је почела тема и то је спорно: једно је освештавање, друго сечење.

У време кад се у мојој кући славило "по старински", док је деда био жив, много је важно било да у сечењу колача учествују мушкарци из породице- синови, зетови, јер обред сечења треба да допринесе општем благостању целе породице и битно је да су сви ту.
Те мушке руке на славском колачу , скроз укруг, симбол су заједнице и заједничке борбе за опстанак породице.

:ok:

Pop odradi svoj deo, ali porodicno okupljanje je za mene slava.
 
Не би требало тако.
Само се мушкој линији преноси слава, тако да би у овом случају син у иностранству требало да настави славу предака.
Није у питању мушки шовинизам, нити потцењивање жена, него само мушкарци преносе генетику праоца и зато кад породица остане без мушких потомака , каже се да се гаси огњиште, односно гаси се и слава.

Људи који изучавају родослове и миграције на нашим просторима, врло озбиљно узимају у обзир слављење исте славе међу рођачким групама, у смислу путоказа.



И у мом крају је исто тако, с тим што , рекох већ, поп долази у кућу да освети колач и славу.
Кад не може да дође или људи немају пара за њега, прекаде сами.
У овом намештеном и глупом новинском тексту од кога је почела тема и то је спорно: једно је освештавање, друго сечење.

У време кад се у мојој кући славило "по старински", док је деда био жив, много је важно било да у сечењу колача учествују мушкарци из породице- синови, зетови, јер обред сечења треба да допринесе општем благостању целе породице и битно је да су сви ту.
Те мушке руке на славском колачу , скроз укруг, симбол су заједнице и заједничке борбе за опстанак породице
.

Nisam sigurna da sam razumela ovo zadnje sta si htela da kazes (kog putokaza, da li mislis u smislu prezimena i rodjackih veza?)

A sto se ostalog tice, znam ono sto je svestenik savetovao rodjakama i prijateljicama mojih roditelja kada su ostale bez muza, pa to i prenosim. Dakle one ne slave slavu, pogotovu ne za goste, ali i dalje prave kolac da bi ta kuca nastavila sa dobrim obicajima, postovanjem svetitelja u okviru porodice koja je ostala (u jednoj sin nije zeleo da preuzme slavu, u drugoj su ostale cerke i nema muskih potomaka).

Ja inace poticem iz jedne porodice sa sela i jedne iz grada. U selu se sekao kolac kao ovo sto opisujes, muski su ga sekli u kuci ujutru, dok u gradu se sekao u crkvi, takodje ujutru, s tim sto je muska glava (moj deda) nosio kolac u crkvu da ga isece svestenik....izgleda da su svuda razliciti obicaji.
 
Poslednja izmena:

Back
Top