
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
BELO PERO
Ruka na struku odjednom se stvori
I blagi stisak što želju kaže
Dah na vratu ožari mi kožu
Naslonih ledja na grudi tvoje
Nestaše u rukama sve misli moje.
Nadjoh se u rukama laka k’o pero
Maleno belo pero… i po malo sneno
Žudnja mi velom prekri telo…
Nesta u njoj telo belo.
Drhtajem svojim lagano klizimo
U njima želje što utrobu pale
Vrelo nam grumenje… kroz tela kola
Želja tek tiho strašću zastenje
Ruke skitaju…..usne do bola
Jedne druge kidaju.
Sve u nama igra igru strasti
Ljubav je pokreće a život okreće
Jedno u drugom….kretnje znane
Al’ osećaj drukčiji svakoga puta
To samo naša strast
izmedju nas puteve guta
Zelena ljubav po nama dok luta.


PS Dobro vam jutro...neka svima bude lep, lagan dan....



radne 
ali i ovakve....mislim gore je opisana situacija
Samo,fali još jedan smajli za nedeljnu aktivnost,al razumijemo se



,čisto da ga ne zaboravimo

pa, zatim, molba za ples - ovog puta u virtuelnom svetu i na kraju opet 
..stižu popodne ino gosti ....biće ....naporno ionako nas ima dosta
treba sve to naraniti ...obrati pažnju na moj potpis bre