Azra je sada sasvim ok.
Elem, slika nema, jer sam došao oko 5 ujutru, po mraku (po kiši), kod novih vlasnika, pa sam bio na putu, pa sam opet došao kod njih - opet po mraku (i opet po kiši). Ukratko, već je (za sedam dana!) dobila par stotina grama na težini, nema više onako špicasto dupe (što bi rekao moj sin), konce je sama počela da skida, upozoravajuće reži na nepoznate, novu gazdaricu gleda očima punim obožavanja (i ja bih, da me tako hrani...).
Interesantno je da se baš to veče kada sam opet navratio do njih Azra oslobodila lanca (nije onako kako zamišljate, to je više lančić dok se ne ogradi boks kako valja), i da je sela na trem i nije mrdnula dalje - a dvorište nije ograđeno.
Nije ni meni bilo sve jedno da joj priđem, pa sam zamolio novu vlasnicu da me prati dok joj prilazim. Šta reći, pravi malinoa: "
Ok, ti si za sada naš, možeš da me pomaziš, ali ja svejedno gledam u gazdaricu dal' da skočim na tebe na njen mig, il' da te trpim i dalje".
Inače, moj sin je proveo dobrih pola sata sa njom u kućici (jer je "kućica" veličine fine garsonjere), a ona mu je sve vreme ležala u krilu, sve se podmećući tipa "Svrbi me tu, tu, pa tu, eeee, baš tuuu".
Uzgred, večeras sam sreo bivšeg vlasnika i ispričao mu ovo što sam napisao ovde. Srećan je zbog Azrine (Larine) dobre sudbine. (bila je i suzica u oku...)
Eto, ukratko, najnovije o Azri. Biće slika, i sam jedva čekam da je ponovo vidim, da vidim kako napreduje, i čujem nove dogodovštine
p.s.
Baja je sada baja do j.ja! I nije pogrešan osećaj nadmoći! Oni imaju neki svoj bušido, jači je onaj koji je mentalno jači, a ne fizički.
Ura za Baju!