@migel
Pažljivo pročitaj tekst.
ŠTA STOJI IZA STRATEŠKE ALIJANSE DVA NAJVEĆA KLANA GLOBALNIH OLIGARHA (3)
Uz pomoć raspada SSSR i na naš račun, Amerikancima je pošlo za rukom da zatvore bezbroj rupa u svojoj ekonomiji i finansijama. Brojke o tome koliko i šta je konkretno izvezeno iz naše zemlje naveo je Bil Klinton već 25. oktobra 1995. godine na zatvorenom zasedanju Objedinjenog komiteta načelnika štabova oružanih snaga SAD (objavljene su početkom 2000-tih i veoma su impresivne).
Pritom, treba odati priznanje Rokfelerima – koliko su mogli, oni su sprečavali raspad Ruske Federacije, uključujući i Jeljcina – koji je, za razliku od Gorbačova, zastupao teritorijalnu celovitost Ruske Federacije. I ne samo Jeljcina.
Ono što je opljačkano u bivšem SSSR bilo je dovoljno Americi za dvadeset godina. Ponovo je državni dug odoleo i opet su SAD – „na poslednjoj crti“ (14 triliona dolara ukupnog duga – to nije tek jedan godišnji budžet).
Šta Rokfeleri da čine ako SAD nestanu? U svojoj novoj knjizi „Strateška vizija: Amerika i kriza globalne snage“ (objavljena u februaru 2012) Zbignjev Bžežinski otvoreno piše da danas SAD liče na SSSR pre raspada i razmatra dve varijante globalnog razvoja – sa američkim liderstvom ili bez njega, tj., ako stvari nazivamo konkretno, onda bez SAD.
Pored krize u evrozoni, globalnu situaciju opterećuje masovni odlazak top-menadžera krupnih finansijskih kompanija i korporacija sa Volstrita, koji je započet u proleće 2012. godine. (Takvi kadrovi u oblasti finansija i bankarstva odlično se orijentišu i danju i noću, i znaju kada, gde i na šta miriše i kuda, pri kakvom mirisu i koliko brzo požuriti.
Za svaki slučaj, Rokfeleri danas kupuju zemlju u Argentini i Čileu. Ali isturanje bele zastave očigledno smatraju preuranjenim.
ULOGA SAVREMENE NEMAČKE Nasuprot njih, Rotšildi vrše pritisak. Frasoa Oland u Francuskoj njihov je štićenik. U Evropskoj uniji Angela Merkel našla se usamljena, a unutar svoje zemlje u mukloj defanzivi. Socijaldemokrati, koji su orijentisani na Britaniju, uzimaju federalne jedinice jednu za drugom, i ovih dana su pobedili na lokalnim izborima, simbolički važnim, u Severnoj Rajni–Vestfaliji. Novi rokfelerovski izuzetak u vidu nekog Šredera br. 2 u SDP za sada se ne očekuje.
U međuvremenu, parlamentarni izbori u Nemačkoj Federativnoj Republici već su 2013. godine, a pobeda SDP značiće konsolidaciju čitave zone evra od strane Rotšildovih. A onda će se, umesto „evropske države“, koju su još od Hitlerovog vremena gradili Rokfeleri, EU pretvoriti u mozaik rascepkan na opštine – haos, koji, i ako bude nešto objedinjavalo, onda će to biti zona slobodne trgovine, lišena svakog nacionalnog i religijskog identiteta (i zato u potpunosti odgovara Rotšildima). A u taj haos će uvlačiti (već uvlače) ZND i Rusiju, počev od Ukrajine, Moldavije i Pribaltika, gde, u suštini, haos već caruje.
U SAD štićenik Rotšilda je Barak Obama: u junu 2006 godine njega je šefovima Demokratske partije predstavio niko drugi do Dordž Soroš – najbliži saradnik Rotšilda.
U Rusiji Rotšildi kontrolišu „porodicu“ koja je pretrčala na njihovu stranu još u vreme Jeljcina predsednika. Ključnu ulogu u promovisanju njihovih političkih interesa danas igra Vološin. Oni takođe imaju zajednički biznis sa oligarhom Deripaskom, a preko njega i sa Čubajsovim kreaturama – oligarsima Potanjinom i Prohorovim. (Upravo odavde rastu i noge i rogovi svih „narandžastih“, „snežnih“ i „bolotnih“ uličnih protesta u Moskvi).
Najprevejaniji među njima je Čubajs: održava veze i sa Rotšildima (preko eksministra finansija SAD L. Samersa, koji se nalazi na čelu Nacionalnog ekonomskog saveta) i sa Rokfelerima – član je borda direktora globalne banke JP Morgan Chase. Cilj je jednostavan i jasan: u svakom slučaju držati se na površini – i ne potonuti.
Za Rotšilde je posebno važna Kina. Ako uspeju da kinesku elitu „uguše“ – a, sudeći po raskolu koji je počeo u vezi sa „predmetom Bo Silaja“, to je, nažalost, krenulo – Rotšildi će moći da „zavežu“ zlato za juan. I da ga pažljivo podignu na status nove svetske rezervne valute, koja nije pokrivena naftom kao dolar, nego zlatom (zbog toga i povećavaju cenu zlata).
Ako, pak, to prođe, onda će se uskoro moći urušavati i dolar i same SAD, o čemu kod nas, nažalost, mnogi odavno i naivno maštaju kao o nečem veoma pozitivnom).
Zbog čega?
KINA I PITANJE VALUTE Da bi se osnovao Severnoamerički savez sa novom valutom amero, a zatim – Transatlantski savez, u kojem bi se Severna Amerika, u potpunosti u skladu sa „globalnim planom“ Rimskog kluba, ujedinila sa Evropom, a amero – sa evrom. I dobila bi se „prava“ svetska valuta: funta verovatno – a šta drugo? (Ovaj projekat atlantske transformacije predviđen je Teksaškim sporazumima, koje su u martu 2005. zaključili čelnici država članica NAFTA – Severnoameričke zone slobodne trgovine).
Međutim, za ovu „presvlaku“ – od dolara do funte (po svoj prilici) – potreban je „stabilizator“. Prema planu Rotšilda, to i treba da bude juan pokriven zlatom (čiju cenu, kao što smo se uverili, Rotšildi određuju sami), kao i Kina, ojačana vojnom i političkom snagom.
Uzgred, u okviru ujedinjenja, preciznije rečeno, kupovine Rokfelera od strane Rotšilda, Kina i Japan su od 1. juna napustili međusobni obračun u dolarima i sada će se on strogo voditi u juanima i jenima.
Ipak, ova priča je za naivne. Juan i jen se svode na zajednički imenilac samo preko ekvivalenta (pojedinačne mere vrednosti). Pre je taj ekvivalent bio dolar (njega kontrolišu Rokfeleri). A sada?
Pošto se ne kaže šta konkretno znači, uloga pojedinačne mere vrednosti prelazi na zlato. A ovaj zlatni ekvivalent (standard), čija cena će biti osnov uzajamnog kinesko-japanskog obračuna, biće kontrolisana od strane Rotšilda.
Odnosno, u bliskoj budućnosti Kini i Japanu potajno je nametnuta promena globalne finansijske vlasti. Drugim rečima, Rokfeleri su predali još jednu granicu. A posle toga očigledno su zatražili primirje. Upravo primirje, a ne mir.
Isto tako su i Rotšildi 1917. i 1940. godine molili Rokfelere za primirje u borbi između klanova, i za američku vojnu pomoć Britaniji protiv Nemačke. Kao što se kaže, čist račun, duga ljubav!
Rotšildi su sada, kao i onda Rokfeleri, ljubazno pristali. Upravo u tome i jeste unutrašnji smisao istorijskog sporazuma od 30. maja 2012. godine.
Što se tiče istorije, ovim smo završili. Prelazimo na suštinu sporazuma.
http://www.standard.rs/vladimir-pavlenko-sta-stoji-iza-strateske-alijanse-dva-najveca-klana-globalnih-oligarha-3.html
Otvori link i ispod teksta imaš još nastavaka, preporučio bi ti naravno da kreneš sa čitanjem od prvog teksta.