Bankrot politike balansiranja: Srbija će uvesti sankcije Rusiji

ziltoid

Domaćin
Poruka
4.697

VUČIĆ JE ISCRPIO SVE MOGUĆNOSTI: Rusi bruje da im Srbija uvodi sankcije, zamjenik Sergeja Lavrova pod velom tajne došao u Beograd


Neki srbijanski analitičari također smatraju da je Vučić predugo sjedio na dvije stolice te da mu se sada dogodilo ono što u takvim slučajevima često biva - pao je u procjep između stolica, piše analitičar Vlado Vurušić u analizi koju prenosimo u cjelosti.

o_26398099_1280[1].jpg


Piše: VLADO VURUŠIĆ / Jutarnji list

Što to opet radi Aleksandar Vučić? Je li se ozbiljno "zatalasalo" unutar srbijanskog političkog vrha i je li to možda uvod u neku političku krizu koja bi mogla potresti režim? Vučić manevrira, vrda, oteže, ali čini se da je sve gotovo - prelomio je i uvest će sankcije Rusiji! Ili ipak neće? Apsurd je doveden do vrhunca.
Naime, moskovski Komersant potpuno je uvjeren da bi "ovih dana" Aleksandar Vučić, bez obzira na nedavna obećanja da "sankcije neće uvoditi", mogao popustiti pred pritiscima Bruxellesa te, kako piše list, "pripremiti srbijansku javnost na neizbježno - uvođenje sankcija Rusiji".

U četvrtak i petak, 13. i 14. listopada, u Beogradu je boravio zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Aleksandar Gruško koji se susreo s Vučićem, Aleksandrom Vulinom i ministrom vanjskih poslova Nikolom Selakovićem. Prorežimski mediji u Srbiji o tome nisu izvijestili ni riječ i sve je bilo obavijeno velom tajne, a o boravku Lavrovljeva zamjenika u Beogradu objavili su ruski mediji.

"Nije nam mjesto u EU"

No, gotovo istodobno je njegov još uvijek aktualni ministar unutarnjih poslova i glavni režimski trbuhozborac Vulin - koji govori ono što Vučić želi, ali pazi da ne izleti ili preko njega pušta "balone", a kada vidi kuda lete, odnosno kakav efekt proizvode, arbitrira na jednu ili drugu stranu - upravo nakon razgovora s Gruškom bez krzmanja za Večernje novosti izjavio:

"Nije nam mjesto u EU, što prije to shvatimo, bit će nam bolje!" "Nije pitanje želimo li mi u EU, nego je pitanje želi li EU Srbiju. Sudeći prema sumanutim ucjenama kojima nas izlažu da priznamo Kosovo, ukinemo Republiku Srpsku i uvedemo sankcije Rusiji, oni nas ne žele", rekao je Vulin u istom trenutku kad su ruski mediji uvjereni da "sankcije stižu i iz bratske Srbije".

Aleksandar Vulin, kojeg Vladimir Putin želi i u novoj srbijanskoj vladi, naveo je kako je "EU kao savez stvar prošlosti" jer gubitkom političke samostalnosti zemlje EU "postaju teritorij, a ne države".
Dakle, Vučić ponovno stvara rašomon oko pitanja sankcija, ali moskovski Komersant je list koji ne istrčava i ima vrlo dobre informacije, čak je i jedan od rijetkih listova koji nije pod drastičnom ratnom cenzurom kao ostali mediji u Rusiji.

I dok Vulin govori o tome da je EU za Srbiju tempi passati i da se sankcije "bratskoj Rusiji" neće uvoditi, Vučićev prozirni tragikomični igrokaz se nastavio pa je njegova druga bliska suradnica Zorana Mihajlović, koju je zapala uloga "prozapadne političarke", ipak optužila Rusiju za "agresiju" te najavila usklađivanje srpske vanjske i sigurnosne politike s europskom.

Sankcije se uvode?

Dakle "sankcije se uvode! Doduše, neki analitičari u Beogradu ne isključuju da bi ruski igrači, a njih u Srbiji nije malo, mogli izazvati ne samo prosvjede protiv odluke o uvođenju sankcija, nego i pokušati nešto drastičnije. Vučić je pred teškim izborom, gotovo samoubilačkim. Kako piše Komersant, došlo je vrijeme konačne odrednice - Moskva ili Bruxelles, i to bez ikakva otezanja i vrdanja. Nema "možda", nema "čekajte", nema "vidjet ćemo" - mora odgovoriti, kao u američkim sudskim serijama, samo s "da " ili "ne".

Komersant za njegovu izjavu "Beograd će se opirati uvođenju sankcija Rusiji sve do onog trenutka dok šteta po Srbiju, ako ih ne uvede, bude veća ili ako to ne bude tražila nova realnost" navodi - nova realnost je tu, iza ugla! Ruski mediji smatraju da je taj trenutak nastupio i da će Vučić teška srca, ali ipak zabiti Rusiji nož u leđa.
Neki prokremaljski mediji već upozoravaju da Rusija u tom slučaju neće biti snishodljiva prema Srbiji. Vučić ne želi uvoditi sankcije Rusiji, ali ako svoju politiku ne uskladi s vanjskom politikom EU, a to znači uvođenje sankcija Rusiji, zbog čega su Europljani već potpuno izgubili strpljenje, prijeti mu "izbacivanje iz Europe", odnosno zamrzavanje ili čak potpuno prekidanje pregovora o članstvu s EU.

Vraćaju se vize?

I ne samo to, može mu se dogoditi da mu Europa ponovno uvede vize za srbijanske građane, ali i da bude izoliran od ostatka Europe, poput Bjelorusije. Može li to Vučić sebi priuštiti? Podsjetimo da su u Moskvi nedavno poludjeli kada je Srbija u UN-u glasovala protiv ruske aneksije ukrajinskih regija zbog čega su Vučića prozvali i "političkom prostitutkom". No, Vučić od Rusije teško više može nešto iskamčiti, iako se tome nadao - naftu od Rusa neće više moći dobivati, a tko zna što će biti s "jeftinim ruskim plinom".

Dok traje ovaj klasični vučićevski kalambur, izvjestiteljica Europskog parlamenta za Kosovo Viola von Cramon-Taubadel rekla je da je Srbija danas "najdalje moguće daleko od EU". "Nisam sigurna da ljudi u Srbiji znaju da je reputacija Srbije najgora nakon 1999. godine", navela je von Cramon-Taubadel. I uz uvođenje sankcije Rusiji pozvala Beograd da ozbiljno razmotri ponudu Pariza i Berlina oko Kosova jer "sljedeća ponuda neće možda biti tako prihvatljiva". I izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Vladimír Bilčík pozvao je Srbiju da uvede sankcije Rusiji, poručivši da EU očekuje "jasne crvene linije prema Rusiji i njezinim političkim izaslanicima".

Neki srbijanski analitičari također smatraju da je Vučić predugo sjedio na dvije stolice te da mu se sada dogodilo ono što u takvim slučajevima često biva - pao je u procjep između stolica. Je li Komersant u pravu, vidjet će se za koji dan ili je to još jedan Vučićev pokušaj da odgodi neizbježno. Isto tako, vrlo važna će biti i kadrovska rješenja nove srbijanske vlade - hoće li u njoj prevladati proruski igrači ili oni koji se predstavljaju kao prozapadni.

Zanimljivo će biti vidjeti je li Aleksandar Vulin ovakvim svojim stavovima unutra ili ipak nije. Podsjetimo da je on nedavno bio kod Sergeja Lavrova u Moskvi, a susreo se i s Gruškom nakon čega je izjavio da Srbija neće u EU. Vučić je u vrelom kotlu, a tko će ga i kako odande izvući? Ali, ako uvede sankcije Rusiji, jasno mu je da Putin u Ukrajini ne stoji dobro i da se više ne nada kako će ruske tenkove dočekati cvijećem na svojoj granici.
 

a bre Milun

Buduća legenda
Poruka
26.838

Bankrot politike balansiranja: Srbija će uvesti sankcije Rusiji​

Srbija je smogla snage da pravovremeno osudi rusku agresiju i dva puta u Ujedinjenim nacijama da glas protiv bezumnog čina Moskve.

Published On 12 Oct 202212 Oct 2022

w_57873288.jpg

Da su Rusija i Srbija stvarno istinski prijatelji, kao što to godinama sugerira “državno rukovodstvo” i pripadajući mu mediji, već do sada bi stigao mig iz Moskve da se formalno uvedu sankcije kako Beograd ne bi bio crna ovca u Evropi, piše autor (EPA)
Jesu li sasvim potrošena mišljenja i prakse službenog Beograda da državne i nacionalne interese brani “vječnim” odlaganjem donošenja najvažnijih odluka? Naime, ima naznaka da je političko balansiranje odnosno era onog što običan svijet prepoznaje u metafori “dobro jutro čaršijo, na sve četiri strane”, konačno pred bankrotstvom.
Najteže odluke o svojim izborima, baš kao što je to devedesetih radio Slobodan Milošević, Srbija će i ovaj put donositi ne u pet do 12 nego sa ogromnim zakašnjenjem nakon bezbrojnih odlaganja i pod velikim pritiscima, zbog čega politička i svaka druga šteta po pravilu biva sve veća.

Naravno da ne treba očekivati da će “državno rukovodstvo” Srbije, kako Aleksandar Vučić voli nazivati samog sebe, na kraju to javno i priznati, ali je ta činjenica postala toliko uočljiva, pogotovo nakon posljednjeg zasjedanja Generalne skupštine OUN i, naročito, samita svih evropskih zemalja u Pragu pod firmom Evropske političke zajednice, odnosno članice EU, balkanske i baltičke zemlje, te Velika Britanija.

Tri najveća Vučićeva iskušenja​

Dok opredjeljenje za izbor evropskog puta podržava sve manje građana u Srbiji, a sam Aleksandar Vučić priznaje da je “satjeran u ćošak” od stane skoro cijelog civilizovanog dijela svijeta, utisak je da se dva najveća dugogodišnja iskušenja Beograda, prije svega ono najteže, priznanje nezavisnosti Kosova, ali i pitanje položaja Republike Srpske u Bosni i Hercegovini u kojem Banja Luka više ne bi bila kočnica državnog razvoja – više neće moći odlagati u nedogled. Uz ova dva, tu je i ono treće, najfriškije iskušenje – uvođenje sankcija Rusiji, odnosno usklađivanje sa mjerama Evropske unije zbog ruske agresije i aneksije dijelova Ukrajine.
Srbija je smogla snage da pravovremeno osudi rusku agresiju i dva puta u Ujedinjenim nacijama da glas protiv bezumnog čina Moskve koji od februara potresa temelje na kojima počiva cijeli svjetski poredak, ali ne i da uvede sankcije Rusiji od kojih ta ogromna zemlja ne bi trpjela skoro nikakve štete.
Da su Rusija i Srbija stvarno istinski prijatelji, kao što to godinama sugerira “državno rukovodstvo” i pripadajući mu mediji, već do sada bi stigao mig iz Moskve da se formalno uvedu sankcije kako Beograd ne bi bio crna ovca u Evropi ili bi Putin barem prešućivao a ne isticao kako je njegova aneksija dvije ukrajinske republike i još dvije ukrajinske oblasti potpuno isti slučaj kao i proglašenje kosovske nezavisnosti.
Nekako sa februarskom invazijom ruskih trupa na Ukrajinu, Srbija je raspuštanjem Skupštine i raspisivanjem izbora faktički ostala i bez vlade, a već tada je bilo jasno da će Vučić odugovlačiti sa njenim formiranjem sve dokle god to bude mogao iz sasvim pragmatičnih razloga.
Računao je, naime, da će u međuvremenu rat u Ukrajini biti završen i da će izbjeći za njega neugodnu situaciju, prije svega na unutrašnjem planu, konačnog uvođenja sankcija Rusiji i svrstavanje u red onih koje Vladimir Putin naziva neprijateljskim zemljama. Računao je Vučić i da će svi putevi za dotok (jeftinijeg) ruskog plina uprkos svemu stizati u Beograd i da bi od toga mogli profitirati i on lično i njegova zemlja. Vučić je već profitirao osiguravši sebi još jedan predsjednički mandat, što se za Srbiju u kojoj se sve teže živi baš i ne može reći.
Poslije osam mjeseci, krajem oktobra, ističe zakonski rok za formiranje vlade kojoj će kao prvi zadatak dopasti uvođenje sankcija Rusiji. Određivanjem Ane Brnabić za novu-staru mandatarku, svakom je jasno da će to kako god i kada god bila sastavljena, biti samo još jedna Vučićeva vlada.

Čekajući “preveliku štetu”​

O tome se u Srbiji malo govori, ali se ne prestaju iznositi mišljenja i analize onoga šta je Vučić poručio na dugo najavljivanoj svojoj posljednjoj najhistoriskijoj od svih historijskih konferencija za medije na kojoj jest nagovijestio da će sankcije Rusiji biti uvedene, ali ne i kada. Da budemo sasvim precizni, Vučić je rekao da Srbija neće uvoditi sankcije Rusiji “sve dok šteta koja se nanosi Srbiji ne bude prevelika”.
Koliko štete je napravljeno do sada i kada će šteta postati prevelika, predsjednik Srbije nije precizirao, ali je moguće da se to neće dogoditi prije 1. novembra za kada je Evropska unija, a ne Hrvatska, kako to objašnjavaju mediji u Srbiji, najavila uvođenje sankcija Srbiji na uvoz ruske nafte preko Jadranskog naftovoda. Srbija bi se u tom slučaju našla u paradoksalnog situaciji da se zbog neuvođenja sankcija Rusiji i sama nađe pod sankcijama upravo onog saveza zemalja, bezbeli evropskih, sa kojim vodi pristupne pregovore!
Kada se sve sabere i oduzme, uključivši veliki broj onih koji smatraju da sankcije “bratskoj i prijateljskoj” Rusiji ne treba uvoditi nikad, sve je više onih glasova koji s pravom ocjenjuju da više nije pitanje hoće li Srbija uvesti sankcije Rusiji nego kada. Oni zaključuju da je to indirektno potvrdio i Vučić u pomenutom obraćanju naciji.
Ovome svakako treba dodati kako možda više ni pitanje kada će se to desiti više nije ključno, jer bi se moglo potvrditi da to poslije ovoliko proćerdanog vremena više i nije neka politička roba na kojoj bi se moglo profitirati u smislu političkih usklađivanja na relaciji Beograd-Brisel, pa samim tim i Beograd-Washington. Pogotovo, kada se uzme u obzir vrlo rašireno mišljenje u Srbiji, čak i među najglasniji rusofilima i putinofilima, da je postepena priprema građana za uvođenje sankcija Moskvi ne samo započela nego je stigla i u završnu fazu.
Vučićeva reakcija na mogućnost uskraćivanja dotoka ruske nafte preko jadranskog naftovoda u vidu izjave kako će se cijevima povezati sa u Evropi ne suviše omiljenim mađarskim prfemijerom Viktorom Orbanom odnosno Mađarskom, za sada izgleda kao umirivanje domaće publike, ali i pokazivanje mišića evropskim liderima koji imaju sve manje razumijevanja za njegove poteze.

Iscurilo vrijeme za Kosovo​

Bez obzira na rat u Ukrajini koji je doveo do energetske krize gotovo u cijelom svijetu i koji je svakako uticao i na prilike na cijelom zapadnom Balkanu, pitanje priznavanja nezavisnosti Kosova za Beograd svakako ostaje političko pitanje broj jedan i u direktnoj je vezi sa odnosima Beograda i Moskve, jer je upravo ruski veto u Vijeću sigurnosti do sada odlagao sve planove za konačno rješavanje odnosa Beograda i Prištine.
Francusko-njemački prijedlog zbog kojeg je Vučića u New Yorku mnogo boljela glava i sada je na stolu na beogradskom Andrićevom vencu. To je onaj plan da Beograd prizna Kosovo, a zauzvrat dobije zeleno svjetlo za brži ulazak u EU uz značajnu finansijsku podršku.
Tu je situacija mnogo teža za balansiranje, i pored činjenice da pet članica EU nije priznalo Kosovo kao nezavisnu državu. Jer su poslije rata iz 1999. godine koji je tadašnja SCG (Srbija i Crna Gura) izgubila, potpisani važni međunarodni sporazumi, od koji su najvažniji Kumanovski sporazum o povlačenju srpsko-crnogorske vojske i policije, Rezolucija UN 1244, te Briselski, a potom i Washingtonski sporazum.
Zvanični Beograd, ali i onaj nezvanični u većem dijelu i dalje čvrsto dijeli uvjerenje da Kosovu ne treba dozvoliti dobijanje stolice u Ujedinjenima nacijama. Novo je samo to da su omekšali stavovi po pitanju prijema Kosova u Savjet Evrope, a nisu rijetka mišljenja ni da bi Kosovu trebalo “dati” ulazak u Interpol ili UNESCO, kao da je Srbija u poziciji da bilo kome šta daje ili uzima.
O tome se, barem ne istovremeno, ne može dijeliti mišljenje i sa Moskvom i sa Briselom ili Washingtonom jer su dijametralno suprotna. Izbor sve više liči na poziciju ili-ili, a manevarski prostor za politiku i-i sveden je na minimum. Mjerenje količine štete, kako bi to rekao Vučić, nastavlja se iako u pješčanom satu pijeska više skoro i da nema.

Bosno moja, pređi na drugoga​

U ovom kontekstu treba spomenuti i odnos Beograda sa Banjom Lukom i Sarajevom u Bosni i Hercegovini, prije svega u svjetlu najnovijih izbora u toj zemlji i rezultata, kakav god njihov ishod na kraju bude (glasovi za predsjednika Srpske se ponovo broje), gdje je blago rečeno uzdrman dugogodišnji Vučićev ahbab Milorad Dodik.
Manje je bitna činjenica ko je na tim izborima koga pokrao, to ćemo saznati kada se objave konačni rezultati, od kopernikanskog obrata u odnosima Vučića i Dodika. Teško je to zamisliti ali, eto, desilo se. Vučić od početka ozborne kampanje sve do danas u izborima u Bosni i Hercegovini – šuti. Što je za jedno “svakosatno klepetalo”, kako ga naziva pisac Božo Koprivica, prosto nezamislivo.
Upravo Vučićeva upadljiva šutnja dovoljan je znak njegovim kritičarima da zaključe kako je na djelu prodaja bivšeg jarana Evropljanima za nešto što su mu obećali o čemu se može samo nagađati. Naravno, ovo su sve privatna i nedokazana mišljenja oslonjena na oskudne informacije na osnovu kojih i nije moguće doći do preciznijih analiza i zaključaka.
Ali, ako se upomoć pozove i logika, pogotovo što Vučić odavno ne spominje ni Dodika, ni svoju omiljenu rečenicu o poštivanju suvereniteta BiH i integriteta RS u njoj, a kamoli šta drugo, nije nemoguće da je dojučerašnjem članu Predsjedništva BiH, uprkos podrške Vladimira Vladimiroviča i susreta s njim u Kremlju dugog pet minuta, sudbina zapečaćena baš u Beogradu u kojem je po prvi put sa velikih bilborda pozivao građane da glasaju za njega.
Ukoliko je ovakvo razmišljanje i zaključivanje tačno, onda nije nemoguće da vrlo brzo osim svog liderstva, Vučić pokaže i državničku mudrost i naciji saopšti da je Srbija svoj “srpski put” pronašla koračajući ka Briselu, a ne ka Moskvi, odnosno da je politika balansiranja konačno bankrotirala. Što bi moglo biti u interesu i Srbije i cijele regije. https://balkans.aljazeera.net/opini...balansiranja-srbija-ce-uvesti-sankcije-rusiji


Srbija će uvesti sankcije Rusiji. Tako mora biti. Rusofili se moraju povući pred činjenicom da je Rusija počinila agresiju (koju je Srbija osudila u UN-u), da Rusija čini zločine i da je ostala sama.
kako zamisljas da se 80 posto gradjana Srbije povuku i da ustupe mesto onim 20 posto koji cine crnogorci, siptari, .....................?
Imal tu logike ?
 

Straks92

Legenda
Moderator
Poruka
65.261

PUTIN DA OKRENE RAKETE KA SRBIJI?! Žustra rasprava uživo na Blic TV o ruskoj odmazdi na srpske sankcije: "Mogući NEMIRI, DIVLJANJE! SPASAVAJ GLAVU!"

Atmosfera u emisiji “Jasno. Kao dan!“ na Blic televiziji večeras je došla je do usijanja kada su advokat Vladimir Đukanović, funkcioner SNS, i predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović ušli u žustru debatu oko pitanja uvođenja sankcija Rusiji.

https://www.blic.rs/vesti/politika/...=push&utm_campaign=2022-10-17-PUTIN-DA-OKRENE

I ne samo to.
 

комшија

Stara legenda
Poruka
83.612
1666073446242.png




Pajtić: Vučić je svojevremeno tvrdio da Srbi nisu shvatili šta znači pad Berlinskog zida


Bojan-Pajtic-foto-N1.jpg


17. okt 2022.

Aleksandar Vučić je svojevremeno tvrdio da Srbi nisu shvatili šta znači pad Berlinskog zida. To je netačno. On i njegovi politički saučesnici nisu razumeli kako i koliko se svet promenio, vodili su politiku koja uopšte nije uzimala u obzir političku konstelaciju u Evropi i svetu, pa su nas konačno uveli u sankcije i rat protiv zapadnog sveta, rekao je za Danas profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu, Bojan Pajtić.

Kako kaže Pajtić, sramotno je svaljivanje sopstvene nekompetentnosti i neznanja na ceo kolektivitet i na tobožnje “Srbe koji nisu ništa razumeli”.

“Treba konačno reći: svaki put kada su Vučić i njegove kolege odlučivali o sudbini Srbije, njoj se loše pisalo. Njegova politika se i devedesetih i sada svodila na mitomaniju, jeftini narativ i povlađivanje najnižim porivima dela birača, bez ikakvog osećaja obaveze da se ljudima objasni pravo stanje stvari, jer bi to objašnjavanje moglo da dovede do gubitka nekih glasova. A stanje je takvo da živimo u vremenu u kome je, usled agresije na Ukrajinu – nikao novi ‘Berlinski zid’. rekao je Pajtić.

SAD i EU, napominje on, dakle onaj deo sveta iz koga dolaze investicije, u koji naši ljudi odlaze da rade i kome, bar formalno, želimo da pripadnemo – one koji nisu sa njima smatra svojim protivnicima.

“Ista je situacija i sa druge strane. Putin one koji nisu sa njim smatra neprijateljima. Podela je manihejska i nema nijansi sive boje: svet je crno – beo (da parafraziram “Prljavo kazalište”). Bio sam gost na kongresu PES-a ovog vikenda i slušao govore Šolca, Sančeza, Timermansa i drugih premijera, EU komesara i parlamentaraca levog centra. Rat u Ukrajini listom doživljavaju kao momenat kohezije unije. Nivo disonantnosti koji Srbija emituje jeftinim populističkim potezima potpisivanja nekakvih sporazuma sa Lavrovim usred Njujorka je za zapadne političare neprihvatljiv i predstavlja jasnu deklaraciju svrstavanja uz agresora“, rekao je sagovornik Danasa.

Prema njegovim rečima, „srkanje boršča na Tajms skveru ili na Ist riveru može delovati kao neuspešna pošalica u vremenima u kojima ne ginu desetine hiljada ljudi u Ukrajini i u kojima ne nestaju preko noći čitava sela i gradovi.“

“Danas to deluje kao, najblaže rečeno – prostačka provokacija. Plašim se da će se pokazati da su Vučić i ambasador u SAD Đurić posrkali najskuplju čorbu na svetu. Tragedija je što ćemo cenu plaćati i mi koji smo nit’ boršč jeli nit’ boršč mirisali“. zaključio je Bojan Pajtić za Danas.

Danas
 

комшија

Stara legenda
Poruka
83.612
1666073579225.png




Vučić pokušao zataškati sastanak sa zamjenikom Lavrova


Ruski-dom-Foto-RD.jpg


17. okt 2022.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se nedavno s Aleksandrom Gruškom, zamjenikom ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova. Iako Vučić o svojim sastancima redovno obavještava javnost i preko službene stranice predsjednika Srbije i putem društvenih mreža, o susretu s Gruškom građani Srbije saznali su putem priopćenja ruskog Ministarstva vanjskih poslova.

Nije bilo službenog priopćenja Predsjedništva Srbije o dolasku Aleksandra Gruška u posjet Beogradu. Da je u srpsku prijestolnicu došao utjecajni ruski političar, javnost je saznala iz Moskve, piše Nova.rs.

Naime, tamošnje Ministarstvo vanjskih poslova je 15. listopada u priopćenju navelo da je Vučić primio Gruška 13. i 14. listopada te da je zamjenik Sergeja Lavrova razgovarao i sa srpskim šefom diplomacije Nikolom Selakovićem i ministrom policije Aleksandrom Vulinom.

“Fokus je zajednički rad na osiguravanju stabilnosti na Balkanu i prevladavanje posljedica sukoba od strane Zapada. Strane su potvrdile obostranu želju za poboljšanjem suradnje u širokom spektru oblasti, nastavak intenzivnog političkog dijaloga, komunikaciju po liniji ministarstava vanjskih poslova”, pisalo je u priopćenju ruskog Ministarstva vanjskih poslova.

Dosad je Vučić uvijek objavljivao sve o sastancima

Prethodno je Sputnik objavio da je Gruško prisustvovao koncertu u Ruskom domu, pod nazivom “Srpsko srce – ranjenoj Slavenosrbiji”, koji je održan “kao gesta volje srpskog naroda da pomogne stradalima u Donbasu”.

Na službenoj stranici predsjednika Srbije o susretu s Aleksandrom Gruškom nije objavljeno ni slovo.

Iako je samo godinu ranije o njegovom posjetu stiglo i priopćenje iz Predsjedništva, a objavljene su i fotografije tog sastanka na Instagram profilu “buducnostsrbijeav”, ovog put to se nije dogodilo. Priopćenja nije bilo ni iz kabineta Nikole Selakovića, iako se tijekom 2021. njegovo ministarstvo službeno oglasilo o posjetu Gruška. Također, njih dvojica su tada održala i zajedničku konferenciju za novinare.

Diplomat Srećko Đukić navodi za “Novu” da bi posjet Gruška Srbiji bio na neki način blokiran od strane EU da je bio najavljen.

“Zato je realiziran praktično tajno. Pokušano je da se prikaže da je Gruško došao zbog priredbe ili koncerta u Ruskom domu. Međutim, ne treba imati dilemu da je glavni razlog posjete bio susret s Vučićem”, smatra Đukić.

On navodi da je ta svojevrsna tajna posjeta zamjenika ministra vanjskih poslova Rusije Srbiji nešto neuobičajeno.

“To Srbiji svakako ne može biti od koristi. Naići će na bezbroj pitanja i reakcija, a sigurno je da će to još više doprijeti neusuglašenosti srpske vanjske politike s vanjskom politikom Bruxellesa”, zaključuje Đukić.

(Index.hr, Foto: Ruski dom)
 

комшија

Stara legenda
Poruka
83.612
naravno da Srbija neće uvesti sankcije Rusiji
Наравно да ће Србија да уведе санкције "Мајчици" чим твом Вољеном буде зазвонио "црвени телефон". Тај телефон још увек није зазвонио јер твој Вољени има исприку да још нема владе, а урадио је неке важније ствари - на пример, признавање косовских личних карата. Али чим "црвени телефон" зазвони, као ономад када је забранио па у задњи час дозволио Европрајд шетњу, твој Вољени ће да уведе санкције "Мајчици" ко` бела лала. После тога ће вам дозволити једну протестну литију, као што вам је дозволио један протест на Тргу слободе када је потписан Бриселски споразум, а можда вам не дозволи ни то. Зависи шта ће добри чика пензионер са друге стране "црвеног телефона" да каже.
 

Straks92

Legenda
Moderator
Poruka
65.261
Zasto ruzoguzi uvek kmece kada se spomene uvodjenje sankcija 1992. i podrska od Rusije za uvodjenje istih i pravdaju se da je Rusija tada bila slaba i morala je?


Pa bas kao sto je i Srbija danas, vazalna i slaba drzava, moze da iskoristi isto to kao sto je Rusija 1992. a nakon 20. godina moze da kaze, izvinite braco, morali smo.
Izgleda odzvanja Vučićevo ponavljanje u glavama kako smo ekonomski tigar pa onda i uverenje da možemo prkositi zapadu. :lol:
 

zx16

Elita
Poruka
16.489
Zasto ruzoguzi.....
Интересантно, ово за вас модераторе није увреда. Биће да се слажете са овим кржљавим створењем које отворено хвали да је на форуму само да би провоцирао?
Наравно, истом не смета што је кроасанима три пута увећала обим трговине са Русијом у периоду санкција. То нема везе, Србија не сме да тргује?
 

Xicor

Iskusan
Poruka
5.368

Bankrot politike balansiranja: Srbija će uvesti sankcije Rusiji​

Srbija je smogla snage da pravovremeno osudi rusku agresiju i dva puta u Ujedinjenim nacijama da glas protiv bezumnog čina Moskve.

Published On 12 Oct 202212 Oct 2022





Srbija će uvesti sankcije Rusiji. Tako mora biti. Rusofili se moraju povući pred činjenicom da je Rusija počinila agresiju (koju je Srbija osudila u UN-u), da Rusija čini zločine i da je ostala sama.
Neverovatno je koliko postoji dokaza da obrazovanje nije garant znanja i sposobnosti.
Doticni autor nema pun dodir sa realnoscu i mene licno bi bila strasna sramota pred porodicom i prijateljima da baljezgarim ovakve gluposti i svojim neznanjem blamiram ljude oko sebe.
Uvodjenje sankcija Rusiji, priznajemo nezavisno kosovo i sami dajemo legimitet agresijama i nasilnom otimanju teritorija, cime negiramo medjunarodno pravo, a priznajemo pravo sile i priznajemo jednoj pedofasistickoj grupaciji pravo da se pozicionira iznad zakona, prava i morala.
Pritisci, uslovljavanja, pretnje i ucene koje se upucuju Srbiji na taj nacin postaju legitimne jer bi u tom slucaju sama Srbija priznala i odobrila takav nacin odnosa prema njoj. Nudjenje investicija u zamenu za uvodjenje sankcija nije nista drugo nego forma mita. Time bi se Srbija kao drzava na medjunarodnom nivou svrstala u grupu zemalja koje se kupuju. Korupcionaske. To znaci da se politika i doktrina jedne zemlje prilagodjavaju ponudi i potraznji u formi ko da vise.
Integritret i princip su osnove iz koga se formiraju moral, zakon i na kraju i sam Ustav jedne drzave i naroda.
Paradoksalno je da isti oni koji su negirali to medjunarodno pravo vrseci agresiju i cineci najmonstruoznije zlocine protiv civila ikada pocinjene i koje pripadaju tom pedofasistickom bloku, traze od Srbije tako nesto.
Realnost je takva da se trazi ako vas neko siluje vi sada treba da glumite kako vam je lepo i kako uzivate. To je bolesno i izopaceno sto se moze i ocekivati od mentalnog stanja jedne takve osobe sa tako bolesnom prosloscu.
Gospodin Misic , iako nije pristojno nazvati ga takvim jer nema dodirne tacke sa bilo kakvim gospodinom je obicna placenicka prostitutka koji zastupa norme moralne trgovine i stiti svoj licni interes zaposlenosti u NVO organizaciji koja finansira njegovu samu egzistenciju. On licno ima moralne provalije iz proslosti o kojima ne bih pricao jer se ticu samo njega i u nekim elementima sudstva, ali kao prirodni izdanak nema ni blizu mozdane kapacitete za neku ozbiljnu analizu ili razmisljanje, a daleko je od moralnih i pristojnih nacela jednog drustva.
Da zakljucim,

Sramota je za jedan forum da dozvoli tekst autora koji nema moralni standard, niti licni integritet ili stav da se iznosi ovde i time da se zagadjuje sama svrha diskusije.
Autor ovog testa ima izuzetno mracne epizode u proslosti i rupe u koje kada se upadne tesko se moze skinuti sluz koja se tamo natovarila. Ako bi bilo ko ovde njega licno poznavao bilo bi ga sramota da uopste pomisli na njega.
 

zx16

Elita
Poruka
16.489
Trebali smo to uraditi mnogo ranije a ne sada kada smo saterani uz zid...
Шта је, ти си час за Србију час за кроасанију. Фуј, који лицемер и дволичњак.
Иди на кроасански форуме и питај како је кроасанима у време санкција повећала трговину са Русијом?
1144721799.png
 

Doctor Master

Domaćin
Banovan
Poruka
4.773

Bankrot politike balansiranja: Srbija će uvesti sankcije Rusiji​

Srbija je smogla snage da pravovremeno osudi rusku agresiju i dva puta u Ujedinjenim nacijama da glas protiv bezumnog čina Moskve.

Published On 12 Oct 202212 Oct 2022

w_57873288.jpg

Da su Rusija i Srbija stvarno istinski prijatelji, kao što to godinama sugerira “državno rukovodstvo” i pripadajući mu mediji, već do sada bi stigao mig iz Moskve da se formalno uvedu sankcije kako Beograd ne bi bio crna ovca u Evropi, piše autor (EPA)
Jesu li sasvim potrošena mišljenja i prakse službenog Beograda da državne i nacionalne interese brani “vječnim” odlaganjem donošenja najvažnijih odluka? Naime, ima naznaka da je političko balansiranje odnosno era onog što običan svijet prepoznaje u metafori “dobro jutro čaršijo, na sve četiri strane”, konačno pred bankrotstvom.
Najteže odluke o svojim izborima, baš kao što je to devedesetih radio Slobodan Milošević, Srbija će i ovaj put donositi ne u pet do 12 nego sa ogromnim zakašnjenjem nakon bezbrojnih odlaganja i pod velikim pritiscima, zbog čega politička i svaka druga šteta po pravilu biva sve veća.

Naravno da ne treba očekivati da će “državno rukovodstvo” Srbije, kako Aleksandar Vučić voli nazivati samog sebe, na kraju to javno i priznati, ali je ta činjenica postala toliko uočljiva, pogotovo nakon posljednjeg zasjedanja Generalne skupštine OUN i, naročito, samita svih evropskih zemalja u Pragu pod firmom Evropske političke zajednice, odnosno članice EU, balkanske i baltičke zemlje, te Velika Britanija.

Tri najveća Vučićeva iskušenja​

Dok opredjeljenje za izbor evropskog puta podržava sve manje građana u Srbiji, a sam Aleksandar Vučić priznaje da je “satjeran u ćošak” od stane skoro cijelog civilizovanog dijela svijeta, utisak je da se dva najveća dugogodišnja iskušenja Beograda, prije svega ono najteže, priznanje nezavisnosti Kosova, ali i pitanje položaja Republike Srpske u Bosni i Hercegovini u kojem Banja Luka više ne bi bila kočnica državnog razvoja – više neće moći odlagati u nedogled. Uz ova dva, tu je i ono treće, najfriškije iskušenje – uvođenje sankcija Rusiji, odnosno usklađivanje sa mjerama Evropske unije zbog ruske agresije i aneksije dijelova Ukrajine.
Srbija je smogla snage da pravovremeno osudi rusku agresiju i dva puta u Ujedinjenim nacijama da glas protiv bezumnog čina Moskve koji od februara potresa temelje na kojima počiva cijeli svjetski poredak, ali ne i da uvede sankcije Rusiji od kojih ta ogromna zemlja ne bi trpjela skoro nikakve štete.
Da su Rusija i Srbija stvarno istinski prijatelji, kao što to godinama sugerira “državno rukovodstvo” i pripadajući mu mediji, već do sada bi stigao mig iz Moskve da se formalno uvedu sankcije kako Beograd ne bi bio crna ovca u Evropi ili bi Putin barem prešućivao a ne isticao kako je njegova aneksija dvije ukrajinske republike i još dvije ukrajinske oblasti potpuno isti slučaj kao i proglašenje kosovske nezavisnosti.
Nekako sa februarskom invazijom ruskih trupa na Ukrajinu, Srbija je raspuštanjem Skupštine i raspisivanjem izbora faktički ostala i bez vlade, a već tada je bilo jasno da će Vučić odugovlačiti sa njenim formiranjem sve dokle god to bude mogao iz sasvim pragmatičnih razloga.
Računao je, naime, da će u međuvremenu rat u Ukrajini biti završen i da će izbjeći za njega neugodnu situaciju, prije svega na unutrašnjem planu, konačnog uvođenja sankcija Rusiji i svrstavanje u red onih koje Vladimir Putin naziva neprijateljskim zemljama. Računao je Vučić i da će svi putevi za dotok (jeftinijeg) ruskog plina uprkos svemu stizati u Beograd i da bi od toga mogli profitirati i on lično i njegova zemlja. Vučić je već profitirao osiguravši sebi još jedan predsjednički mandat, što se za Srbiju u kojoj se sve teže živi baš i ne može reći.
Poslije osam mjeseci, krajem oktobra, ističe zakonski rok za formiranje vlade kojoj će kao prvi zadatak dopasti uvođenje sankcija Rusiji. Određivanjem Ane Brnabić za novu-staru mandatarku, svakom je jasno da će to kako god i kada god bila sastavljena, biti samo još jedna Vučićeva vlada.

Čekajući “preveliku štetu”​

O tome se u Srbiji malo govori, ali se ne prestaju iznositi mišljenja i analize onoga šta je Vučić poručio na dugo najavljivanoj svojoj posljednjoj najhistoriskijoj od svih historijskih konferencija za medije na kojoj jest nagovijestio da će sankcije Rusiji biti uvedene, ali ne i kada. Da budemo sasvim precizni, Vučić je rekao da Srbija neće uvoditi sankcije Rusiji “sve dok šteta koja se nanosi Srbiji ne bude prevelika”.
Koliko štete je napravljeno do sada i kada će šteta postati prevelika, predsjednik Srbije nije precizirao, ali je moguće da se to neće dogoditi prije 1. novembra za kada je Evropska unija, a ne Hrvatska, kako to objašnjavaju mediji u Srbiji, najavila uvođenje sankcija Srbiji na uvoz ruske nafte preko Jadranskog naftovoda. Srbija bi se u tom slučaju našla u paradoksalnog situaciji da se zbog neuvođenja sankcija Rusiji i sama nađe pod sankcijama upravo onog saveza zemalja, bezbeli evropskih, sa kojim vodi pristupne pregovore!
Kada se sve sabere i oduzme, uključivši veliki broj onih koji smatraju da sankcije “bratskoj i prijateljskoj” Rusiji ne treba uvoditi nikad, sve je više onih glasova koji s pravom ocjenjuju da više nije pitanje hoće li Srbija uvesti sankcije Rusiji nego kada. Oni zaključuju da je to indirektno potvrdio i Vučić u pomenutom obraćanju naciji.
Ovome svakako treba dodati kako možda više ni pitanje kada će se to desiti više nije ključno, jer bi se moglo potvrditi da to poslije ovoliko proćerdanog vremena više i nije neka politička roba na kojoj bi se moglo profitirati u smislu političkih usklađivanja na relaciji Beograd-Brisel, pa samim tim i Beograd-Washington. Pogotovo, kada se uzme u obzir vrlo rašireno mišljenje u Srbiji, čak i među najglasniji rusofilima i putinofilima, da je postepena priprema građana za uvođenje sankcija Moskvi ne samo započela nego je stigla i u završnu fazu.
Vučićeva reakcija na mogućnost uskraćivanja dotoka ruske nafte preko jadranskog naftovoda u vidu izjave kako će se cijevima povezati sa u Evropi ne suviše omiljenim mađarskim prfemijerom Viktorom Orbanom odnosno Mađarskom, za sada izgleda kao umirivanje domaće publike, ali i pokazivanje mišića evropskim liderima koji imaju sve manje razumijevanja za njegove poteze.

Iscurilo vrijeme za Kosovo​

Bez obzira na rat u Ukrajini koji je doveo do energetske krize gotovo u cijelom svijetu i koji je svakako uticao i na prilike na cijelom zapadnom Balkanu, pitanje priznavanja nezavisnosti Kosova za Beograd svakako ostaje političko pitanje broj jedan i u direktnoj je vezi sa odnosima Beograda i Moskve, jer je upravo ruski veto u Vijeću sigurnosti do sada odlagao sve planove za konačno rješavanje odnosa Beograda i Prištine.
Francusko-njemački prijedlog zbog kojeg je Vučića u New Yorku mnogo boljela glava i sada je na stolu na beogradskom Andrićevom vencu. To je onaj plan da Beograd prizna Kosovo, a zauzvrat dobije zeleno svjetlo za brži ulazak u EU uz značajnu finansijsku podršku.
Tu je situacija mnogo teža za balansiranje, i pored činjenice da pet članica EU nije priznalo Kosovo kao nezavisnu državu. Jer su poslije rata iz 1999. godine koji je tadašnja SCG (Srbija i Crna Gura) izgubila, potpisani važni međunarodni sporazumi, od koji su najvažniji Kumanovski sporazum o povlačenju srpsko-crnogorske vojske i policije, Rezolucija UN 1244, te Briselski, a potom i Washingtonski sporazum.
Zvanični Beograd, ali i onaj nezvanični u većem dijelu i dalje čvrsto dijeli uvjerenje da Kosovu ne treba dozvoliti dobijanje stolice u Ujedinjenima nacijama. Novo je samo to da su omekšali stavovi po pitanju prijema Kosova u Savjet Evrope, a nisu rijetka mišljenja ni da bi Kosovu trebalo “dati” ulazak u Interpol ili UNESCO, kao da je Srbija u poziciji da bilo kome šta daje ili uzima.
O tome se, barem ne istovremeno, ne može dijeliti mišljenje i sa Moskvom i sa Briselom ili Washingtonom jer su dijametralno suprotna. Izbor sve više liči na poziciju ili-ili, a manevarski prostor za politiku i-i sveden je na minimum. Mjerenje količine štete, kako bi to rekao Vučić, nastavlja se iako u pješčanom satu pijeska više skoro i da nema.

Bosno moja, pređi na drugoga​

U ovom kontekstu treba spomenuti i odnos Beograda sa Banjom Lukom i Sarajevom u Bosni i Hercegovini, prije svega u svjetlu najnovijih izbora u toj zemlji i rezultata, kakav god njihov ishod na kraju bude (glasovi za predsjednika Srpske se ponovo broje), gdje je blago rečeno uzdrman dugogodišnji Vučićev ahbab Milorad Dodik.
Manje je bitna činjenica ko je na tim izborima koga pokrao, to ćemo saznati kada se objave konačni rezultati, od kopernikanskog obrata u odnosima Vučića i Dodika. Teško je to zamisliti ali, eto, desilo se. Vučić od početka ozborne kampanje sve do danas u izborima u Bosni i Hercegovini – šuti. Što je za jedno “svakosatno klepetalo”, kako ga naziva pisac Božo Koprivica, prosto nezamislivo.
Upravo Vučićeva upadljiva šutnja dovoljan je znak njegovim kritičarima da zaključe kako je na djelu prodaja bivšeg jarana Evropljanima za nešto što su mu obećali o čemu se može samo nagađati. Naravno, ovo su sve privatna i nedokazana mišljenja oslonjena na oskudne informacije na osnovu kojih i nije moguće doći do preciznijih analiza i zaključaka.
Ali, ako se upomoć pozove i logika, pogotovo što Vučić odavno ne spominje ni Dodika, ni svoju omiljenu rečenicu o poštivanju suvereniteta BiH i integriteta RS u njoj, a kamoli šta drugo, nije nemoguće da je dojučerašnjem članu Predsjedništva BiH, uprkos podrške Vladimira Vladimiroviča i susreta s njim u Kremlju dugog pet minuta, sudbina zapečaćena baš u Beogradu u kojem je po prvi put sa velikih bilborda pozivao građane da glasaju za njega.
Ukoliko je ovakvo razmišljanje i zaključivanje tačno, onda nije nemoguće da vrlo brzo osim svog liderstva, Vučić pokaže i državničku mudrost i naciji saopšti da je Srbija svoj “srpski put” pronašla koračajući ka Briselu, a ne ka Moskvi, odnosno da je politika balansiranja konačno bankrotirala. Što bi moglo biti u interesu i Srbije i cijele regije. https://balkans.aljazeera.net/opini...balansiranja-srbija-ce-uvesti-sankcije-rusiji


Srbija će uvesti sankcije Rusiji. Tako mora biti. Rusofili se moraju povući pred činjenicom da je Rusija počinila agresiju (koju je Srbija osudila u UN-u), da Rusija čini zločine i da je ostala sama.
Za sada nema ništa od toga. To što pričaju neki analitičari oni mogu samo da pričaju. Nema ništa od toga dok ne pozove gospodin Hil.
 

Top