Bajke

Mnoge bajke su u svojim izvornim verzijama bile mnogo jezivije od onih verzija kakve danas pricamo svojoj deci pred spavanje. Izbacene su najkrvavije, najstrasnije, nejjezivije scene kako bi malisani mogli da uzivaju bez straha i mozdaizvuku poentu. Da li su u dovoljnoj meri prilagodjene diskutabilno je. Ja, sa aspekta ne-vise-deteta smatram da su bajke cenzurom izgubile prvobitnu caroliju. Tu caroliju mogu da razumeju formirane licnosti, pa bih preporucila citanje bajki (i cenzurisanih i onih u sirovom stanju) i odraslima.
Naisla sam na jednu bajku brace Grim koja se ne nalazi na repertoarima za uspavljivanje nevine decice. Meni je kao ne-vise-detetu bilo jako zabavno cuti nesvakidasnju bajku. Pocetak neodoljivo podseca na jednu bajku koju sva deca rado slusaju ali u nastavku se moze videti iznenadjujuci razvoj price.
Pa da pokusam sa prepricavanjem, mozda ce nekoga zanimati. Uzivajte odrasla deco.



BADEMOVO DRVO​

Pre mnogo, bar pre 2000 godina ziveli je veoma bogat covek koji je imao zenu koju je mnogo voleo. Medjutim nesreca je bila ta sto nikako nisu mogli zaceti dete iako su to oboje jako zeleli.
Jednog zimskog dana zena je stajala ispod bademovog drveta i ljustila sebi jabuku. Zaneta zeljom o detetu slucajno se posekla i krv j pala u sneg. Tuga ju je obuzela pomislivsi
- Oh, kada bih samo mogla da imam dete belo kao sneg i sa usnama crvenim kao krv.
Izgovorivsi to, odjednom je postala sigurna da ce joj se zelja ispuniti.
Prosao je mesec i sneg je nestao. Prosla su dva meseca i sve je postalo zeleno. Prosla su tri meseca i cvece je prekrilo dvoriste. Prosla su cetiri meseca i svo drvece je olistalo. Proslo je pet meseci, ona je ponovo stajala pod bademovim drvetom koje je mirisalo tako slatko. Bila je presrecna. Posle sestog meseca plod je bio krupan i zreo. Prosao je sedmi mesec i zena je skupila plod i halapljivo ga pojela. Iznenada joj je pozlilo i obuzela ju je tuga. Prosao je osmi mesec i zena je rekla svome muzu ako umre da je sahrani ispod bademovog drveta. Prosao je deveti mesec i zena je na svet donela decaka belog kao sneg i crvenog kao krv. Od silne srece njeno srce je prepuklo. Muz je poslusao njenu zelju i sahranio je ispod bademovog drveta.
Posle nekog vremena kada je tuga oslabila covek je uzeo drugu zenu koja je imala cerku koju je mnogo volela. Ali prema decaku je gajila zavist i mrznju.
Jednoga dana devojcica je od majke zatrazila jabuku. Zena je otvorila sanduce sa teskim vrtatima na kojima je bila ostra gvozdena brava.
- Majko, zar ne bi i moj brat trebao da uzme jabuku?
Majka je obuzdala bes zbog ovog pitanja ali je smireno rekla
- Da, kada se vrati iz skole.
I bas u tom momentu je kroz prozor ugledala decaka kako ide preko dvorista. Otela je jabuku od cerke, vratila je u sanduk i rekla
-Neces je dobiti pre svog brata!
Cim je decak usao u kucu, njegova maceha ga je neznim glasom pitala da li zeli jabuku. Potvrdno je odgovorio. Maceha je otvorila sanduk
-Izvoli uzmi je sam.
I dok se decak naginjao da dohvati jabuku maceha je tresnula teskim poklopcem i decakova glava je otpala medju jabuke. Pomislivsi da moze da izvuce iz svega uzela je maramicu, omotala je oko njegovog vrata i pricvrstila glavu za njegov trup. Postavila ga je na stolicu i stavila mu jabuku u ruku. Kasnije dok je majka spremala rucak cerka je naisla i pitala majku zasto brat ne zeli da joj da jabuku iz ruke. Majka je rekla da ga priupita ponovo, ako se i dalje pravi da ne cuje da ga lupi po uhu. Devojcica se vratila do stolice na kojoj je sedeo njen brat. Zamolila ga je da joj da jabuku. Kako je bila bez odgovora cusnula ga je po uhu i njegova glava se otkotrljala. Preplasena otrcala je do majke i ispricala sta se desilo.
-Ne brini niko nece saznati.
Majka je uzela decaka i skuvala ga. Kada je otac dosao kuci i pitao gde mu je sin, zena je odgovorila da je otisao kod ujaka. Zatim je covek seo da ruca. Bilo mu je toliko ukusno, sto je vise jeo, to je bio vise gladan... dok nije pojeo sve. Devojcica je tiho plakala i kad je njen otac zavrsio sa jelom pokupila je kosti u najlepse belo platno i iznela ga do bademovog drveta. Cim je kosti spustila u zelenu travu ispod drveta osetila se bolje. Medjutim drvo je pocelo da se pomera i mase granama kao da tapse njima. Maglicasti oblak se izdigao iznad drveta i u njegovom centru je gorela vatra. Iz vatre je izletela prelepa ptica i vinula se pod oblake. Platno sa kostima vise nije bilo tu i devojcica je bila srecna kao da je njen brat jos uvek ziv.
Ptica je odletela na krov zlatare u kojoj je zlatar bas u tom casu pravio zlatan lanac. Pica je zapevala:
Moja majka me ubila,
moj otac me pojeo,
moja sestra je skupila sve moje kosti u belo platno
i stavila ih pod bademovo drvo
o kakva sam prelepa ptica.

Zlatar je cuvsi pesmu istrcao napolje sa zlatnim lancem u jednoj i kljestima u drugoj ruci, izgubio usput jednu papucu i zamolio pticu da mu ponovo otpeva pesmu.
-Ne pevam istu stvar dva puta. Ali ako mi das zlatan lanac...
Zlatar je bez premisljanja dao zlatan lanac u zamenu za ponovo otpevanu pesmu.
Nakon toga ptica je odletela na obucarev prozor. Zapevala je:
Moja majka me ubila,
moj otac me pojeo,
moja sestra je skupila sve moje kosti u belo platno
i stavila ih pod bademovo drvo
o kakva sam prelepa ptica.

Obucar je izjurio napolje, pozvao svoju zenu i decu i zamolio pticu da ponovo otpeva pesmu
-Ne pevam istu pesmu dva puta, moras nesto da mi das zauzvrat.
Obucar je izneo prelep par crvenih cipela i dao ih ptici kako bi ponovo cuo pesmu.
Ptica je zatim odletela na krov starog mlina i zapevala ponovo istu pesmu. Dvedeset ljudi koji su okretali mlinski tocak nisu svi cuili pesmu pa su zamolili pticu da otpeva ponovo. Ptica je zauzvrat zatrazila mlinski kamen kroz cije je srediste provukla glavu i ponovo im otpevala svoju pesmu.
Potom je ptica odletela na bademovo drvo u dvoristu kuce gde su majka, otac i sestra jos uvek sedeli za stolom. Otac je govorio o neizmernoj sreci koju oseca, a majka je nasuprot tome govorila kako se oseca uplaseno i uznemireno kao da ce oluja naici. Devojcica je tiho jecala. Ptica je zapevala pesmu:
Moja majka me ubila,
moj otac me pojeo,
moja sestra je skupila sve moje kosti u belo platno
i stavila ih pod bademovo drvo
o kakva sam prelepa ptica.

Otac je izjurio napolje i zamolio pticu da odpeva ponovo. Ptica ne samo da je otpevala pesmu vec mu je na vrat spustila zlatni lanac. Devojcica je izasla i isto zamolila pticu. Ne samo da je cula ponovo predivnu pesmu vec je dobila crvene cipele koje su joj savrseno pristajale.
Naposletku majka je izasla napolje sa nadom da ce se i ona bolje osecati, medjutim cim je zakoracila u dvoriste mlinski kamen je pao na nju.
Cuvsi buku otac i devojcica su istrcali napolje i ugledali decaka koji ih je uhvatio za ruku, poveo u kucu gde su seli za sto i obedovali.
 
:lol: prepadnuti mozda da procitas modernu cvrnekapicu pre spavanja....
pored obilja salhemijskog simbolizmsa tu je i, kako kazu, biblijska paralela
Luka - bolje bi mu bilo da mu se vodenični kamen obesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednog od ovih malih.
 
Ako bajke dozivljavamo kao pouke nauk je tu bez sumnje .Maceha ozloglasena i zla platila je racun .Mene kao i vecinu ljudi bajke drze na klackalici .Kolicina zla i nepravde trazi zadovoljenje .Sto je zlo vece vise se uziva u njegovom razodkrivanju i pobjedi .Zar nemamo sve to preslikano u zivotu u obliku osvete .No ovaj svijet bojim se seta ivicama te klackalica blijedi .Put je kraci vrijeme leti i ne dodje do balansa.Dobri ga placaju zlima se otvaraju putevi da ucine jos zla a pravda kasni.

Odusevila me tvoja potreba da nam preneses bajku .Pozdrav i poklon...
skazochnaya_feya.gif
 
Poslednja izmena:
hvala duska :)
mene interesuje kako i kada je poenta bajke od - svako dobije ono sto zasluzuje (iliti kako sejes tako ces i znjeti), dozivela transformaciju u - osveta je slatka.
mislim da bi svaki roditelj (bez obzira sto sam imala na umu odraslu decu pisuci blog) trebao da povede racuna o tome kako ce preneti detetu poentu price.
hvala jos jednom :kpozdrav:
 
Evo jedne definicije za mit koja može važiti i za bajke
jer to su praslike iz naše psihe pre svega kolektivne
" mit je nešto što nikad nije bilo ali uvek jeste"
U pravu si kad kažeš da je za potpuno razumevanje istih
msm na psiholopškom planu,potrebna zrela ličnost.
 
zxy;bt218555:
jer to su praslike iz naše psihe pre svega kolektivne
Uuu zxy ova definicija mi se jako, jako svidja :)
odlicno si rekao ovo. kako je to kolektivno nesvesno nepojmljivo prostim zemaljskim culima oni koji su malo sireg polja koriste simbole u opisu tog iskustva.
 

Back
Top