Jednoga dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju paket. Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? – pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište upozoravao je ostale : “U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!”
Kokoš reče: “Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene“, i nastavi kljucati i čeprkati po dvorištu.
Miš se okrene svinji i vikne: “Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!”
Prase je suosjećalo: “Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti.
Srećom ni ne tiče me se.”
Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!„
Krava reče: “Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.”
Tako se miš vratio pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk mišolovka je uhvatila svoj plijen
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.
Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš.
Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.
Da bi ih nahranio, farmer je zaklao prase. Žena se, nažalost, nije se oporavila. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je sve gledao s velikom tugom kroz pukotinu u zidu. Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.
Svi smo umiješani u putovanje zvano “život”. Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekoga od nas.
sa neta
Kokoš reče: “Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene“, i nastavi kljucati i čeprkati po dvorištu.
Miš se okrene svinji i vikne: “Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!”
Prase je suosjećalo: “Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti.
Srećom ni ne tiče me se.”
Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!„
Krava reče: “Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.”
Tako se miš vratio pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk mišolovka je uhvatila svoj plijen
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.
Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš.
Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.
Da bi ih nahranio, farmer je zaklao prase. Žena se, nažalost, nije se oporavila. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je sve gledao s velikom tugom kroz pukotinu u zidu. Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.
Svi smo umiješani u putovanje zvano “život”. Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekoga od nas.
sa neta
