Samo kad me vlasnik bas natera, kaze mi model i godinu proizvodnje i kako vozi i sve primetim auto. I smorim se momentalno. Bio je jedan debeli, dosao nekim sportskim dvosedom i iznajmio gajbu ispod moje terase. Stalno ga je tu parkirao, kao to je njegovo mesto, ovoono, on ga je kupio i sl. gluposti. Meni je bio bas onako vredan prezira, em debeo, em glup, em ruzan i primitivan, i jedino vredno sto je mogao da nadje kod sebe bio je taj auto, svaki dan ga je glancao i lickao. Boles' bre, mentalna. Napicila sam ga kad je dosao da se zali kako sa moje terase padaju macije dlake po njegovom autu...rekoh i sta oces ti sad, da ubijem macke? Ne nego da pazis da ne padaju macije dlake po mom autu. Tu sam odlepila,
izvadila sluzbenu i objasnila mu da ce nestati i on i auto netragom ako mi samo jos jednom dodje sa tom pricom na vrata, pobrinucu se da mu i dozvolu oduzmu na jedan fin vremenski period, sto mu uopste ne bi skodilo jer bi mozda i smrsao neko kilo. I objasnila sam mu da se parking mesto obelezava i ogradjuje ukoliko je na propisan nacin dodeljeno, da se za to placaju debele pare i da celu akciju zavrsavaju mup i parking servis, pa da me ne zamajava vise kako prostor ispod moje terase njegovo parking mesto. I onda sam tresla krpe svako malo na njegova ljubljena kola. Odselio se vrlo brzo