ateizam i inteligencija

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Stavrno ne postoji vise nista sto bih mogao reci a da razbije ili tvoju ili moju tvrdoglavost .

DO daljnjeg, pozdravljam.

Dobro... pozdrav. :lol:

Smatram da vjerovati ili nevjerovati nema veze sa IQ.

Ja koristim sve svoje potencijale, ali vjerujem u Boga.

I nastojim biti dobra osoba...stanje moga uma i duha su pomireni međusobno.

Odakle znaš da koristiš pun potencijal?
U trenutnoj ti piše da moliš...

Svi mi nastojimo biti dobre osobe... do raskoraka dolazi kada se zapitamo, ako se uopšte zapitamo radi koga/čega to činimo?
Ja se ne stidim da priznam da to radim sebe radi, neka sam i sebična... sve dok ne ugrožavam druge, ne vidim problem.
 
Verujem jer ne znam, kada bih znala ne bih verovala.
Znanje nije direktno povezano sa inteligencijom...
Verovati ne znaci ne postavljati pitanja. Pitanja su zapravo pozeljna (pokajanju prethodi pitanje ("Da li sam ucinio/la nesto lose?"))
Ljudi mogu prihvatiti liberalizam, ateizam itd. a da uopste ne ispituju svoju odluku pri tome...
Mislim da je u ljudskoj prirodi da veruje...
 
Y:
Dobro... pozdrav. :lol:



Odakle znaš da koristiš pun potencijal?
U trenutnoj ti piše da moliš...

Svi mi nastojimo biti dobre osobe... do raskoraka dolazi kada se zapitamo, ako se uopšte zapitamo radi koga/čega to činimo?
Ja se ne stidim da priznam da to radim sebe radi, neka sam i sebična... sve dok ne ugrožavam druge, ne vidim problem.

redom: ne koristim sve pune potencijale...koristim koliko mi treba:)
molim za nešto što je izvan moje moći,a jako mi je važno (nečije zdravlje je u pitanju)
zapitam se i ja kad činim nešto dobro za koga? Ali, tek kad mi drugi skrenu pažnju...ipak, ne pokajem se...jer činiti dobro je najljepši osjećaj, znati da si učinio bez potrebe da ti neko nečim uzvrati...čak i ako nije svjestan šta činiš...činiš koliko možeš

ali, udaljila si se od svoje osnovne teme:)
 
Kakva je razlika između moći i potencijala?

Možeš da imaš potencijal, ali da ga ne koristiš... možeš da ga nemaš, ali zato postoji splet srećnih okolnosti, koji ti ide na ruku. Jedno je moći, nešto drugo misliti da možeš... a malo ko zna koliko može.
U mom slučaju, mogu kad hoću i ako se potrudim... nemam uvek ambicija. Zavisno i od okolnosti, potreba, volje, skrupula... nije sve tako jednostavno. A i mrzi me da sitnim, iskreno...
 
Y:
Vera i znanje ne idu ruku pod ruku.
Jedno je zasnovano na uglavnom nerealnom, ličnom osećanju... dok je drugo činjenica, realno stanje stvari.
Mešaš babe i žabe.

Moj post se odnosio na izjavu: "Verujem jer ne znam, kada bih znala ne bih verovala."

I zato sam pitao, da li zna koliko je 1+1, i zato sam pitao da li veruje u ono što zna.
A ako to dvoje ne ide ruku pod ruku, onda ide jedno u drugo. ;)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top