Ateisticke krize

момоа

Stara legenda
Poruka
78.448
Za sintagmu sam cuo od pokojnog Igora Mandica, kad je rekao kako i on, kao i mnogi ateisti, ima 'ateisticke krize' tj sumnja u bozije nepostojanje s vremena na vreme. Da li se nekom desava ovo i sta vas dovodi u tu vrstu slabosti da podlegnete iskusenju?
 
Za sintagmu sam cuo od pokojnog Igora Mandica, kad je rekao kako i on, kao i mnogi ateisti, ima 'ateisticke krize' tj sumnja u bozije nepostojanje s vremena na vreme. Da li se nekom desava ovo i sta vas dovodi u tu vrstu slabosti da podlegnete iskusenju?
Nemam krize takvog tipa jos uvek.

Iskreno, jedine krize koje su slicne tome su mi npr. u fazonu, 'Ako Bog postoji, zasto je toliko gvno?'.

Znaci kod mene racionalno postoje samo dve opcije- ili Bog ne postoji; ili ako postoji, tesko je gvno i necu nista da imam sa njim. Trecu opciju nemam.

Ne znam da li sme ovde to da mi kaze, ili ce da brisu zbog bogohuljenja.
 
Poslednja izmena:
Nemam krize takvog tipa jos uvek.

Iskreno, jedine krize koje su slicne tome su mi npr. u fazonu, 'Ako Bog postoji, zasto je toliko gvno?'.

Znaci kod mene racionalno postoje samo dve opcije- ili Bog ne postoji; ili ako postoji, tesko je gvno i necu nista da imam sa njim. Trecu opciju nemam.

Ne znam da li sme ovde to da mi kaze, ili ce da brisu zbog bogohuljenja.
Ustvari, ne bih imao problem ni da je gomno, jer je i to bar neki emotivni odnos. Najviše me užasava ona deistička ideja o ravnodušnosti, kao 'ne meša se', ti što se ne mešaju su najgori.
 
Nepomirljivost sa prolaznošću i strah od smrti bi bili najčešći uzroci ljuljanja uverenja. Ne treba smetnuti s uma da su mnogi postali ateisti zato što su to drugovi komunisti rekli, ili su videli od Katy Perry, ili su ograničeni na tome da im samo smeta licemerje crkve i vernika... a ne zato što znaju nešto o religijama, nauci, filozofiji, logici i nedostatku dokaza o postojanju boga. Onda, kada zađu u neke godine, krenu malo da razmišljaju o svemu tome i nastane kvar u matriksu.
 
Ateizam i nije uverenje, već lenjost da se razmišlja o bilo čemu što nije neposredno vezano za svakodnevicu, potrebe koje nameće i lična zadovoljstva.

Dakle, mozak je manje, više u leru i krize mogu nastati kad sporadično mozak proradi na višim obrtajima. Ništa što mix rakije i piva efikasno ne bi mogao da zaustavi. Opušteno...
 
Poznati ateistički guru Richard Dawkins je 'dijagnosticirao bolest vjernika' ovako: "Religija je štit za one koji se plaše mraka". Na ovo mu je jedan kršćanin odgovorio: "Ateizam je štit onih koji se plaše svjetla".
 
Ateizam i nije uverenje, već lenjost da se razmišlja o bilo čemu što nije neposredno vezano za svakodnevicu, potrebe koje nameće i lična zadovoljstva.
Ateizam nije lenjost, naprotiv, ateizam je prisustvo inteligencije u velikim količinama, probuđenost pojedinca, uzvišenost i prosvetljenje do neke granice. Najprosvetljeniji gurui su i najveći nevernici uboga jer znaju istinu. Ja idem tom logikom gde sam odbacio tu izmišljotinu zvanu bog.
 
Ateizam nije lenjost, naprotiv, ateizam je prisustvo inteligencije u velikim količinama, probuđenost pojedinca, uzvišenost i prosvetljenje do neke granice. Najprosvetljeniji gurui su i najveći nevernici uboga jer znaju istinu. Ja idem tom logikom gde sam odbacio tu izmišljotinu zvanu bog.

I ovo je religija, i to najopasnija. Jer ste svojim bogom proglasili znanost, i klanjate joj se, a povijest znanosti je ujedno i povijest ljudskih zabluda i gluposti.
 
Poslednja izmena:
Nepomirljivost sa prolaznošću i strah od smrti bi bili najčešći uzroci ljuljanja uverenja. Ne treba smetnuti s uma da su mnogi postali ateisti zato što su to drugovi komunisti rekli, ili su videli od Katy Perry, ili su ograničeni na tome da im samo smeta licemerje crkve i vernika... a ne zato što znaju nešto o religijama, nauci, filozofiji, logici i nedostatku dokaza o postojanju boga. Onda, kada zađu u neke godine, krenu malo da razmišljaju o svemu tome i nastane kvar u matriksu.
niko od nas nema konacan odgovor, zbog toga i postoje krize, kao i ova moja perioda
 
Ateizam i nije uverenje, već lenjost da se razmišlja o bilo čemu što nije neposredno vezano za svakodnevicu, potrebe koje nameće i lična zadovoljstva.

Dakle, mozak je manje, više u leru i krize mogu nastati kad sporadično mozak proradi na višim obrtajima. Ništa što mix rakije i piva efikasno ne bi mogao da zaustavi. Opušteno...
prilicno povrsno razmisljanje, dakle tvrdis da su ljudi (poput Sartra, Kamija, Rasela) koji su celi svoj zivot posvetili proucavanju religija, filozofija etc, bili lenji i nisu dobacivali do necega sto nije svakodnevno uzivanje u icu i picu
 
Ne sikiraj se, nema te mogucnosti
Mnogo bi bilo uredjenije i ravnopravnije da postoji i deseti deo takvog entiteta
Moжеш ли прецизирати то уређеније?
Погледај универзум, ствари су у њему прилично уређене, или нашу планету, све је тако "уређено" како би могао постојати живот.
 
Nemam krize takvog tipa jos uvek.

Iskreno, jedine krize koje su slicne tome su mi npr. u fazonu, 'Ako Bog postoji, zasto je toliko gvno?'.

Znaci kod mene racionalno postoje samo dve opcije- ili Bog ne postoji; ili ako postoji, tesko je gvno i necu nista da imam sa njim. Trecu opciju nemam.

Ne znam da li sme ovde to da mi kaze, ili ce da brisu zbog bogohuljenja.
То чак није ни толико ствар богохуљења, већ некултуре и непоштовања других људи из чистог егоизма. Прави си удбаш.
 
То чак није ни толико ствар богохуљења, већ некултуре и непоштовања других људи из чистог егоизма. Прави си удбаш.
Molim?

Mozes li da pojasnis kako moj licni osecaj moze da bude vredjanje drugih ljudi?

Ako neko kaze da je Bog dobar, da li je to nekultura i vredjanje mojih osecanja?
 

Back
Top