Asocijalna, prezauzeta ili prosto nije do mene?

ja bih siznula da se sa bio kim cujem svaki dan, ali svi bitni ljudi znaju uvek gde sam, nema sile da odem u drugi rad a da mama ne zna, iako je u drugoj drzavi iako se ne cujemo svaki dan

mrzim generalno da pricam telefonom, sluzi mi samo da ti javim/da mi javis nesto bitno
ako moze preko poruke i bez zvanja - idealno
ko god da je, mama, tetka, drugarica - nebitno, ne zvati me a posebno ne svaki dan

ali ja sam tako i organizovala zivot i skrenula bih da sam na nekog upucena toliko, bilo da se radi o mojoj mami ili o mm-ovoj
sami smo, hebeno je sa detetom u beogradu bez pomoci ali da opet mogu da biram opet bih birala ovako kako je sada

zajednicu tek ne bih podnela ni u ludilu ali da bih volela da mi je mama blize - volela bih
 
Шта ми не фали :lol:
Ја себе не видим као строгу. Можда за нешто јесам, али нешто друго што други не би пустили, пустим. Рецимо, девојка му је са школом ишла на сајам књига, они нису. А тако је желео. Ок, иди кад и она, мама правда цео дан. И мислим да му више значи да се сам снађе за превоз до БГ, па по БГ и да задовољи своју емотивну потребу, него да седи један дан у школи.
То је пример. Вероватно тражим, али мислим и да дајем. Што тражим тражим јер знам да ће му користити, а понешто сам и себи успут олакшала :lol:
Promače mi ovo...
Znaš i sama, dobar je posao odradila tvoja mama. :)
Možda je to samo moj utisak da si previše stroga jer si uvek jako kategorična.
Palo mi je na pamet i da je zbog svega što si doživela i preživela, da vidiš drugačije. Da je moguće uvek da se desi ono o čemu mnogi od nas i ne razmišljaju, da otud idu strahovi.
 
Tema je o meni.

Mama mi se uvredila kad je u petak uvece saznala da sam ja u Bg. Sok! Mogla sam joj bar reci... kad se vracam... :roll: Napisah joj da nemam 7 godina... :lol:

Drugarica koja insistira da se vidimo, ja ne uspevam da organizujem vidjenje jer sam ceo dan na predavanju, od 9-18h... uvredjena... tesko... a ja citam i sve mislim kako ona hoce sa mnom da se svadja i nadgornjava i ne nasednem...

Kad izadjem sa mm i decom u setnju, ja volim da smo sami, jer mm i ja i dok smo s decom jedva dodjemo do reci i uspemo da se ispricamo i razmenimo sve, kazemo jednom drugom sve sto zelimo... kad nekog sretnem usput ja se najezim... mogu Cao cao i nastavljam... iako mi radimo zajedno, iako smo stvarno dobar deo dana zajedno, imam osecaj da mi uvek fali jos par sati dnevno samo sa njim da razmenimo sve sto imamo na umu...

I sad ja stvarno ne znam da li sam ja asocijalna?
Jer necu da ginem da sa nekim pijem kafu i time ugrozavam svoju koncentraciju na projekat?

Da li sam luda sto sa 33 godine se ne javljam mami da idem par dana negde? Zasto bi ona to trebala da zna? Zasto bi trebala da zna svaki moj korak?

Da li sam ja sebicna sto mi fali vreme u kojem smo samo mm i ja i deca, i sto mi smeta svako narusavanje naseg vremena i sto mastam kako se selimo na Novi Zeland, i kad izadjemo u setnju, odemo u market, na pijacu, u soping, tu smo samo mi i masa nepoznatih ljudi kojima nisi u nikakvoj obavezi da se javis i cavrljas?

Jel do mene?
Ili do godina u kojima svi oko tebe traze i ocekuju nesto od tebe?

Da li ste vi osecali nekad potrebu da budete asocijalni?

Opustanje tokom cetiri dana setajuci ulicama a da nikog ne znam, tako mi je prijalo...
e tako i ona,*tvoja majka..kad je budes pitala da ti cuva decu
nek ti odgovori da upravo ceka taxi za haite i da nije duzna tebi da se javlja
 
Bogi ima formirane čvrste stavove po nekim pitanjima, stekla ih je iskustvom i ne libi se da ih jasno iznese. To je korisno za one koji čitaju, imaju priliku da razmisle i na taj način.

Svi smo mi rođeni kao nekakvi, pa nas život manje više doradi, i ko zna kakvi ćemo biti na kraju puta.
to veoma zavisi od zivota koji so ziveli. velika iskusenja ili nas ojacaju i istesu, ili slome. nema trece.
 
Ko ili šta je Daca? :think:
I kako sam ja propustila sve zabavno ovde? :aha:

Što se teme tiče, svako neka radi kako mu odgovara. A život prođe dok trepneš i samo se probudiš, a nema više oca na kog se ljutiš, opet se probudiš i nema više mame da te zove, onda odjednom sediš sama i možeš da radiš šta god ti padne na pamet, a nemaš kome da ispričaš jer ne želiš deci svojoj da budeš Čičkomama, i onda se jednom ne probudiš više....
Poenta je da uvek kad neko ode, postoje stvari zbog kojih se kajemo što nismo drugačije. Ja ne želim da patim jer nisam dovoljno pričala sa mamom, jednog dana ona neće biti tu, mogu tad da ne pričam sa njom...
U pravu si. Sve znam.
 
Tema je o meni.

Брате, сестро Чикита није до тебе што је тема о теби. До правилника је.

Најстроже је забрањено отварати теме о другима и шта онда можеш друго него да отвориш тему о себи.

Прописи су прописи.

Mama mi se uvredila kad je u petak uvece saznala da sam ja u Bg. Sok! Mogla sam joj bar reci... kad se vracam... :roll: Napisah joj da nemam 7 godina... :lol:

Брате, сестро Чики ово је И до тебе. Читаву Крсту си обавестила да путујеш у Бегиш, значи и Курту и Мурту, а рођену кеву ниси.

Жена треба преко Крсте да сазнаје где си. Брука.

Drugarica koja insistira da se vidimo, ja ne uspevam da organizujem vidjenje jer sam ceo dan na predavanju, od 9-18h... uvredjena... tesko... a ja citam i sve mislim kako ona hoce sa mnom da se svadja i nadgornjava i ne nasednem...

Браво! Разлика између пријатељице и другарице је у томе што ти пријатељица души прија, а другарица је оно друго. Што да губиш време с неким ко ти не прија?


Kad izadjem sa mm i decom u setnju...iako mi radimo zajedno, iako smo stvarno dobar deo dana zajedno, imam osecaj da mi uvek fali jos par sati dnevno samo sa njim da razmenimo sve sto imamo na umu...

Чики онако искрено, кад би вам Бог дао и читаву вечност то теби не би било довољно да кажеш све што имаш на уму.

I sad ja stvarno ne znam da li sam ja asocijalna?Jer necu da ginem da sa nekim pijem kafu i time ugrozavam svoju koncentraciju na projekat?

Овде си мало побркала ствари. Кафа не угрожава концентрацију, повећава је. Вино, вино обара концентрацију.

Кафа је добра за концентрацију, вино је добро за срце. Но не треба претеривати ни у кафи ни у вину.


Da li sam luda sto sa 33 godine se ne javljam mami da idem par dana negde?

Види брате, сестро Чикита. Исус Христос се у својој 33. години бар два пута на дан јављао свом Оцу па се ваљда онда

и ти можеш јавити својој мајци да јој кажеш како идеш у Бегиш на пар дана.


Zasto bi ona to trebala da zna? Zasto bi trebala da zna svaki moj korak?

Па реално, глупо је да о свему чита на Крсти, а ти жива и здрава на пар корака од ње правиш се мутава.


Da li sam ja sebicna sto mi fali vreme u kojem smo samo mm i ja i deca, i sto mi smeta svako narusavanje naseg vremena i sto mastam kako se selimo na Novi Zeland, i kad izadjemo u setnju, odemo u market, na pijacu, u soping, tu smo samo mi i masa nepoznatih ljudi kojima nisi u nikakvoj obavezi da se javis i cavrljas?

Јеси Чики, себична си. И муж ти је себичан. Али ништа страшно, сви смо такви, себични, мање или више, на овај или онај начин.



Јесте Чики. И до тебе је. Некад је ово И велико и скоро је све до тебе, а некад је ово и мало и мање је до тебе, али је увек до тебе, јер да није

до тебе не би ти се то ни дешавало.


Da li ste vi osecali nekad potrebu da budete asocijalni?

Никад нисам осетио ту потребу.

Ја сам рођен асоцијалан.


Opustanje tokom cetiri dana setajuci ulicama a da nikog ne znam, tako mi je prijalo...

Чики, потпуно те разумем, ја тако понекад одем на три, четири дана у планину нити кога видим, нити кога чујем, само шум лишћа,

жубор поточића и цвркут птичица.

Милина.

Само се понекад мало чудно осећам док скачем са гране на грану, са дрвета на дрво.

Благодарим на пажњи.
 

Back
Top