Asocijalna, prezauzeta ili prosto nije do mene?

A ti si sigurna da je to njoj od dosade i dokonosti?
Ne mislis da mozda ima neki psihicki problem ili bolest?

Em, vrlo si spremna da osudis cim nesto nije onako kako ti mislis da treba i kako je po tvom misljenju ispravno.
Ti si jedna od onih sto za porodilje koje nemaju snage i volje tvrdi da su lenje.
Tolike godine a tolika iskljucivost.
Ne valja ti to.
Nije ona porodilja, deca joj već idu u vrtić.

Htela sam reći da pažljivo treba dozirati pomoć, ponekad se time nanese više štete nego koristi.
 
Meni je mama malopre poslala poruku da pita kako sam, i ako idemo na slavu veceras, da li cemo im ostaviti decu :heart:
E takva je ona. Dusa
:heart2:
Ja ne moram ni da pitam, ona se sama nudi, i na tome sam beskrajno zahvalna. BEskrajno.
Ali to opet ne znaci da ne treba da me pusti da krojim svoj zivot kako ja zelim , bez javljanja o svakom svom koraku.
Ali mora da zna da idete na slavu da bi mogla da ti ponudi potrebnu pomoć.:lol:
 
Kichbran, ja prva ne dajem da mi bake/deke čuvaju decu. Mozda bih dala mojoj mami koja bi sada imala 60 godina (ali ona bi žena radila daleko od nas te čuvanja ne bi ni bila moguća) ali muževljevim roditeljima ne bih. Mojoj baki od 87 godina, sačuvaj boze. Refleksi nisu dobri, mali je brži i spretniji od njih čas posla istrči na terasu i ulicu. Uhvatila sam ga kako drži onaj kuvarski nož i vitla u njihovoj kuhinji. Opet se vraćam, divni ljudi ali nemaju dece u blizini, poslednje dete su videli pre 40 i kusur godina. I jako im teško pada što ne čuvaju sami. A misle da sve znaju. Nude kikiriki bebi od godinu dana da oseti teksturu. Svaki put moram da gledam šta iznose, ne sporim pravo njih ali moje je pravo da mu ne dajem slatkiše kako okrenem ledja "evo da probaš". Srećom, mali ne voli čokoladu. Tako da, deke i bake su deke i bake, njima deca često dodju kao igr

Moja je logika da decu vaspitavaju roditelji, okruženje i škola, to je sveto trojstvo u koje verujem. Deke, bake, tetke su dragoceni dar, uspomena i nežnost ali roditelji su ti koji imaju odgovornost prema detetu da ono sutra izraste u zrelog i nezavisnog čoveka.
Spadam u stroge roditelje u familiji. Nije tajna da ne volim da mi se bilo ko petlja u važna pitanja što se odgoja tice. Dede i babe su tu za uživanciju i divne uspomene a roditelj radi one važne stvari a ne da neko podučava roditelja kao maloletnika. Iskreno mi je drago sto smo daleko. U mojoj glavi dete treba da ima strukturu, da bude sa decom, da sklapa mozaik sveta oko sebe i da uči, da pronadje sebe i udobno se smesti. To da li je otišao na spavanje kod tetke meni iskreno nije važno. Važno mi je da ima dobar odnos sa tetkama. Zapravo, nas su ostavljali kod bake i nane i mrzela sam to...uvek sam imala utisak da nas ostavljaju jer hoće sami u provod dok sam ja htela da budem kući svojoj i sa roditeljima. I sada kada je sve iza mene mislim da je trebalo da idem u vrtic i da manje budem mirna i slatka igračka.
Потпуно сагласна за васпитање. С тим што мислим да дете већ васпитани треба да крене у школу, после су само финесе.
Ти си била везана за њих и доживљавала то као одбацивање.
И мени је јако тешко падао одлазак код очевих родитеља. Тамо сам се осећала уштогљено и као гост. После сам схватила да сам требала бити умиљатија, због себе.
А код маминих сам била "код куће", било ми је удобно, осећај какав и треба да буде.
Зависи од детета али и старији морају знати прићи том детету.
Мој син није близак са оцем али је изузетно близак са његовим родитељима. Њему је свеједно где је, код мене, њих или мојих. Свуда је домаћи, свуда је код куће. А то су односи који се узајамно граде.
 
Da li sam luda sto sa 33 godine se ne javljam mami da idem par dana negde? Zasto bi ona to trebala da zna? Zasto bi trebala da zna svaki moj korak?
gledas sa kompleksaske strane na ovo :)

ne radi se o tome da li treba da zna svaki tvoj korak, nego da je prosto normalno da osobi sa kojom se cesto cujes i da osobi koja sigurno brine o tebi da kazes da ces otici na neko vreme..sasvim normalna stvar.. niti ti ona odredjuje kad ces da ides, niti sa kim, niti gde..jednostavno je informises da ne brine kad doje kod tebe u posetu i poljubi zatvorena vrata...
Da li ste vi osecali nekad potrebu da budete asocijalni?

cile, nisi ti asocijlna, nego je tebi u stvari mnooogo dosadno..

i pri tome ne mislim na bukvalnu dosadu jer je sigurno da imas premnogo obaveza i posla, nego na mentalnu dosadu..na dosadu u intimnom smislu..na dosadu u emocijama..

i tvoje toliko hvaljanje ljubavlju, seksom i slicno pokazuje da ti tu nesto fali, jer ne bi imala toliku potrebu da se time hvalis da je sve 5
 
gledas sa kompleksaske strane na ovo :)

ne radi se o tome da li treba da zna svaki tvoj korak, nego da je prosto normalno da osobi sa kojom se cesto cujes i da osobi koja sigurno brine o tebi da kazes da ces otici na neko vreme..sasvim normalna stvar.. niti ti ona odredjuje kad ces da ides, niti sa kim, niti gde..jednostavno je informises da ne brine kad doje kod tebe u posetu i poljubi zatvorena vrata...


cile, nisi ti asocijlna, nego je tebi u stvari mnooogo dosadno..

i pri tome ne mislim na bukvalnu dosadu jer je sigurno da imas premnogo obaveza i posla, nego na mentalnu dosadu..na dosadu u intimnom smislu..na dosadu u emocijama..

i tvoje toliko hvaljanje ljubavlju, seksom i slicno pokazuje da ti tu nesto fali, jer ne bi imala toliku potrebu da se time hvalis da je sve 5
Pa jel da se razvedem? :malav:
 
Kichbran, ja prva ne dajem da mi bake/deke čuvaju decu. Mozda bih dala mojoj mami koja bi sada imala 60 godina (ali ona bi žena radila daleko od nas te čuvanja ne bi ni bila moguća) ali muževljevim roditeljima ne bih. Mojoj baki od 87 godina, sačuvaj boze. Refleksi nisu dobri, mali je brži i spretniji od njih čas posla istrči na terasu i ulicu. Uhvatila sam ga kako drži onaj kuvarski nož i vitla u njihovoj kuhinji. Opet se vraćam, divni ljudi ali nemaju dece u blizini, poslednje dete su videli pre 40 i kusur godina. I jako im teško pada što ne čuvaju sami. A misle da sve znaju. Nude kikiriki bebi od godinu dana da oseti teksturu. Svaki put moram da gledam šta iznose, ne sporim pravo njih ali moje je pravo da mu ne dajem slatkiše kako okrenem ledja "evo da probaš". Srećom, mali ne voli čokoladu. Tako da, deke i bake su deke i bake, njima deca često dodju kao igr

Moja je logika da decu vaspitavaju roditelji, okruženje i škola, to je sveto trojstvo u koje verujem. Deke, bake, tetke su dragoceni dar, uspomena i nežnost ali roditelji su ti koji imaju odgovornost prema detetu da ono sutra izraste u zrelog i nezavisnog čoveka.
Spadam u stroge roditelje u familiji. Nije tajna da ne volim da mi se bilo ko petlja u važna pitanja što se odgoja tice. Dede i babe su tu za uživanciju i divne uspomene a roditelj radi one važne stvari a ne da neko podučava roditelja kao maloletnika. Iskreno mi je drago sto smo daleko. U mojoj glavi dete treba da ima strukturu, da bude sa decom, da sklapa mozaik sveta oko sebe i da uči, da pronadje sebe i udobno se smesti. To da li je otišao na spavanje kod tetke meni iskreno nije važno. Važno mi je da ima dobar odnos sa tetkama. Zapravo, nas su ostavljali kod bake i nane i mrzela sam to...uvek sam imala utisak da nas ostavljaju jer hoće sami u provod dok sam ja htela da budem kući svojoj i sa roditeljima. I sada kada je sve iza mene mislim da je trebalo da idem u vrtic i da manje budem mirna i slatka igračka.
Ja sam ranije tako pričala, sad sam promenila ploču. Dobro je da ima neko da uleti da ih čuva, pod uslovom da je detetu ok tu.
Značilo mi je da neko uleće da ih čuva jer je u vrtić išla samo da pokupi virus. Svekrva je čuvala 3-4 dana po dva sata. Ja sam se nadala da mogu da radim od kuće. Posle toga je rekla da ne može više da joj je prenaporno. I jeste bilo tako, tina je vrištala sve to vreme za mnom ma šta ova radila, sludela je bila ženu skroz.
A ja tri nedelje sređivala kuću, jer žena ima ozbiljan OKP. Aj pranje tepiha i prozora, pomerala sam radne elemente i frižider, prepakivala ormare i glancala obuću. :rotf:

Majka mora oko oca, sad ni ona više ne može osim na kratko kad moram nešto da završim. Ne zanima me šta će da im da, samo da ostanu svi na broju kako sam ih ostavila. :lol:

Za ishranu sam zatezala sa prvim detetom. Sve po ps-u. Ništa nisam dobila. Uglavnom sam došla do toga koliko god se ti trudio ne možeš mnogo promeniti tok. Neće zavoleti što ne voli. Montesori princip. Pustiš ih da sami odlučuju, a ti im samo nudiš razne mogućnosti kad se ukaže želja. Dok se ne ukaže želja na trepavicama mogu da dubim, ne vredi. Više sam štete nanela tim mojim forsiranjem nego koristi. Njihovo samopoštovanje nema cenu.
 
Nisam joj ja to rekla, zna sama koji je dan i cija je slava. Nemamo 20 slava.
Nisam mislila na konkretan slučaj, nego na princip da ako hoćeš da ti sama ponudi pomoć ona mora da zna kada ti je pomoć potrebna, jer te inače nervira kad nudi a tebi ne treba.

Tebi čovek i da nacrta, ne razumeš suštinu. Sva se pogubiš u nekim beznačajnim sitnicama.:p
 
to nisam rekao..ali da treba ozbiljno da razmislis o svom zivotu i ocekivanjima od njega, to bi trebalo jer ocigledno imas neki problem nezadovoljstva.
ili da jednostavno prihvatis situaciju kakva je i da ides niz vodu.
A ja bas hocu ovako. :malav:
Nisam mislila na konkretan slučaj, nego na princip da ako hoćeš da ti sama ponudi pomoć ona mora da zna kada ti je pomoć potrebna, jer te inače nervira kad nudi a tebi ne treba.

Tebi čovek i da nacrta, ne razumeš suštinu. Sva se pogubiš u nekim beznačajnim sitnicama.:p
Oprosti mi presveta :lol: :pop:
 
Nisam mislila na konkretan slučaj, nego na princip da ako hoćeš da ti sama ponudi pomoć ona mora da zna kada ti je pomoć potrebna, jer te inače nervira kad nudi a tebi ne treba.

Tebi čovek i da nacrta, ne razumeš suštinu. Sva se pogubiš u nekim beznačajnim sitnicama.:p
Ovo je dobro verbalizovano..Ne treba da se ljuti na ovo. Ja se nisam ljutila za Dacu, a samo sto lomaču nisu raspalili..
 
Ovo je dobro verbalizovano..Ne treba da se ljuti na ovo. Ja se nisam ljutila za Dacu, a samo sto lomaču nisu raspalili..
Ko ili šta je Daca? :think:
I kako sam ja propustila sve zabavno ovde? :aha:

Što se teme tiče, svako neka radi kako mu odgovara. A život prođe dok trepneš i samo se probudiš, a nema više oca na kog se ljutiš, opet se probudiš i nema više mame da te zove, onda odjednom sediš sama i možeš da radiš šta god ti padne na pamet, a nemaš kome da ispričaš jer ne želiš deci svojoj da budeš Čičkomama, i onda se jednom ne probudiš više....
Poenta je da uvek kad neko ode, postoje stvari zbog kojih se kajemo što nismo drugačije. Ja ne želim da patim jer nisam dovoljno pričala sa mamom, jednog dana ona neće biti tu, mogu tad da ne pričam sa njom...
 

Back
Top