Arsen Dedić - tekstovi pesama

Smartanabil

Buduća legenda
Poruka
28.249
Arsenije Arsen Dedić (Šibenik, 28. jul 1938 — Zagreb, 17. avgust 2015) bio je jugoslovenski i hrvatski pjevač, kompozitor, pjesnik, aranžer, tekstopisac, kantautor i muzičar.

Autor je i izvođač više desetina šansona i pobjednik mnogih muzičkih festivala. Napisao je, komponovao i izveo brojne živopisne ljubavne i misaone pjesme, a svojim izvornim muzičkim stilom stekao mnogobrojne poklonike. Slovi za jednog od utemeljitelja šansone u Hrvatskoj. Uz muziku, objavio je više zbirki lirike. Prevodio je i obrađivao poznate šansonjere i autore, među njima Đina Paolija, Serđija Endriga, s kojima je često sarađivao, i Žaka Brela, koji je svojim likom i djelom snažno uticao na njegovu karijeru. Osnovno određenje mu je muzika, ali u spoju sa poeziju, istakao je vlastiti kantautorski govor, koji ga je najviše i obilježio. Napisao je muziku za stihove Miroslava Krleže, Dobriše Cesarića, Tina Ujevića, Zvonimira Goloba i mnogih drugih. Njegove pjesme suprevodili i obrađivali mnogi izvođači, a sâm je pisao za mnoge poznate hrvatske estradne umjetnike, među kojima se ističu Gabi Novak, klape i Ibrica Jusić. Veliki dio njegova opusa čini primijenjena muzika za televiziju, film i pozorište. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog društva pisaca. Poznat je i pod pridjevcima „pjesmar, akademski težak” i „pjesnik opće prakse”. Smatra senajkompletnijim i najvažnijim kantautorom u istoriji hrvatske popularne muzike.

Izvor: Wikipedia

-------------------------------------------------------------

Bit ćeš uvijek moja

Bit ćeš uvijek moja
I dio moga sna
Bit ćeš uvijek moja
I tvoj ću biti ja

Bit ćeš uvijek ista
Onakva kakvu te znam
Bit ćeš uvijek sa mnom
I kada budem sam

Sve do jučer moja ljubav
Moja tajna sad si ti
Al' dugo prijateljstvo
Sačuvat ćemo mi

Jer, uvijek bit ćeš moja
I misli moje znam
Bit' će samo tvoje
I drugoj kad ih dam
I drugoj kad ih dam
I drugoj kad ih dam
 
Djevojka iz mog kraja

Provela je noc na putu
kojim krecu od davnina
nasi snovi prema svjetu
s Perkovica preko Knina

U ocima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona neda da je slome
otima se i prkosi

Djevojka iz moga kraja
na usnama njenim kusam
okus prvih poljubaca
okus prvih torokusa
ima zelju da me ljeci
djevojka iz moga kraja

Provela je noc na putu
na kojem se nade gase
ostala je svu noc budna
u vagonu druge klase

U ocima njenim more...
 
Djevojka za jedan dan

Još jedan susret, koraci u snijegu
I ruka neka, već je pored mene
Jer neprestano, mi smo u bijegu
I slijedimo se dugo kao sjene

U mojoj sobi ostaješ do jutra
A sad su noći ledene i plave
Pričaš o svemu što nas čeka sutra
Kad dođe vrijeme buđenja i jave

Maštaš o moru, kamo ćemo poći
Jednoga dana u suncu i sjaju
Gasimo svjetlo, ti zatvaraš oči
I priča nam se tako bliži kraju

Zar je sve to samo san
Djevojke za jedan dan
Djevojke za jedan dan
Za dan

Od tad te viđam mnogo mnogo puta
Na trgu, plesu, u nekoj kavani
I želio bi makar pet minuta
Da ti se javim da budemo sami

Govorio sam, već je bilo kasno
O našoj davno zamišljanoj sreći
I vidio sam, vidio sam jasno
Da mi ne želiš ništa više reći

Ja opet živim sam na kraju grada
I često slušam vlakove na mostu
Ili u ponoć kada kiša pada
Otvaram vrata nepoznatom gostu

Volio sam sada znam
Djevojku za jedan dan
Djevojku za jedan dan
Za dan
 
Čovjek kao ja

Ne zate nije čovjek kao ja
što ljubav tužnu samo može da ti da
u ovom stanu ne postoji ništa
što bi moglo zadržati tebe
ničeg nemam da dam osim sebe
a dao bih sve

Ne zate nije čovjek kao ja
što život gorak samo može da ti da
ti nebi mogla da živiš kao nekad
ja bih htio da budemo sami
i da nečujno prolaze dani
oko nas

U kući gdje samo
vergl još rijetko svira
a budućnost zate
je svijet od papira
u sobi praznoj
bez svijetlosti i mira

Sad mirno idi ostavi me tu
da kao nekad opet
prepustim se snu
Ti u ovom svijetu ne nalaziš ništa
to je život od sanja i pjene
ne razumijem što tražiš od mene
kad dao sam ti sve.
 
Hvala ti

Primio sa danas tvoje pismo
gdje mi kazes nasem snu je kraj
ljubavni da par mi vise nismo
i da s drugim sada dijelis raj...

Tuga svud me prati poput sjene
otresti s tog ne mogu zla
za tobom mi sada srce vene
al sad ipak zahvalan ti ja...

Hvala ti..... za njeznu ljubav tvoju
hvala ti......za svakim cijelom tvojim
hvala ti......sto si mi ceznju moju
ublazit znala, slatkim "budi moj"

Pa makar znam, sve bijese laz
sto veza nas
ja zelim ipak jednom cuti jos tvoj glas
Hvala ti sto si mi srce moje
utjesit znala,slatkim "volim te"

Sam sad lutam ulicama grada
ne bih li te sreo sada ja
da ti kazem da mi dusa mlada
uvijek jos za tobom cezne sad

Pomalo vec zadnju nadu gubim
da ces ikad natrag meni doc
ali znam da jos te silno ljubim
i da i ta ljubav nikad nece proc

Hvala ti sto si mi srce moje
utjesit znala,slatkim "volim te"
 
Kuća pored mora

Raznesene valima i vjetrom
tu su tople ruševine ljeta
na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta

Ničeg nema,ničeg nema
od tebe od mene

Ostala je samo prazna kuća
malo stvari ljetovanja nešeg
na stolu novine još leže
sa nekim datumima jula

Naša ljubav sad se ruši
kao pješčana kula
Al još sam uvijek ovdje
još zagledan u more
na vratima vile
u kojoj tuga spava
a kiše su se slile
u cvjetove agava
i ljetu je kraj

Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuća
u noći okrenuta moru
sad čeka ljubavnike nove

Ničeg nema,ničeg nema
od tebe od mene,od nas
 
Majko moja

Majko moja, kako je lijepa
kad se budi pored mene,
i dok gleda jos kroz kosu
sto joj pada preko lica.
Oci njene tako blage,
jos se ovdje samo smire,
kad je sigurna da bdijem,
i da sm blizu pored nje.

Majko moja, kako je lijepa
kad se privije uz mene,
kao da se skriti zeli,
i kao da je jos uvijek dijete.
Majko moja, kako zelim
da je uvijek kao sada,
sakrivena izmedju ruku,
moje ljubavi.
 
Milena

Jos je bila tako mala
Samo svjetlost samo pjena
Jos je bila sto da kazem
Niti dete niti zena

Kao cvet u praznom polju
Njena glava plava snena
Kao da je medju ljude
Bila vetrom donesena

Milena, Milena
Pocicemo izvan grada
Zavesa od kise pada
Nema ovde nicega za nas
Milena, Milena
Koliko te cekam, da li znas

Niko ne zna skim je dosla
U tu praznu kasnu uru
Ko da nesto vjecno trazi
Na tom dugom losem zuru

Svi smo ovde bili isti
Bez adresa bez imena
Kad je pozvala me tiho
Da me vodi ruka njena

Milena, Milena
Pocicemo izvan grada
Zavesa od kise pada
Nema ovde nicega za nas
Milena, Milena
Koliko te cekam, da li znas?
 
Moderato Cantabile

Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo siročad svijeta

Reci dali ćeš noćas
moći ostavit sve
svoju kuću
navike ljude
i poći a neznati gdje

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biće tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Nikad žaliti nećeš
svoje stvari ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
bićes slobodna sad

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biće tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Duga očajna kiša
magla zastire grad
nekim putem
tijesno kroz jesen
nas će odvesti vlak
 
Moj grob

U planini mrkoj,
nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana sum
Ljeti vjecan vihor,
zimi visok snijeg,
muku moje rake
nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji ko oblak i tron,
da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
da ne dopre do njeg pokajnicki glas,
strah obracenika, molitve za spas.
Neka sikne travom,
uz trnovit grm
Besput da je do njeg neprobojan, strm
Nitko da ne dodje, do prijatelj drag,
I kada se vrati, nek poravna trag.
Nitko da ne dodje, do prijatelj drag,
I kada se vrati, nek poravna trag.
 
Moj prijatelj je umro

Moj prijatelj je umro
da, umro je moj brat
znam to je bilo davno
znam da je bio rat.
Ja ne znam gdje ni kada
no kad se vece sprema
znam da ga vise nema
znam da ga vise nema;
i ustima od mulja
od mraka i od sjene
u strahu sto se sulja
on spava mjesto mene.
Ja cujem gdje se budi
u noci njegov glas
a dani kao ludi
ruse se pored nas
Jos uvijek zemlja drhti
jos uvijek ko i prije
a blijedo lice smrti
i pored mene bdije
sad negdje mirno spava
od zemlje i od blata
mjesto zene trava
grli ga oko vrata.
Moj prijatelj je umro
da umro je moj brat,
znam to je bilo davno ,
znam da je bio rat.
I ne znam zasto sada
dok liju davne kise
jos uvijek na me pada
to cega nema vise
to cega nema vise
iz tame ruke pruza i cujem
kako dise u vrtu neka ruza.
Moj prijatelj je umro
da , umro je moj brat
to nije bilo davno
jos uvijek traje rat ....
 
Moja ljubav ima

Moja ljubav ima oci ko dva sunca,
dva malena sunca iznad moje tuge
ko njeznosti dvije umorne i duge
moja ljubav ima oci ko dva sunca...

Moja ljubav ima lice ko Galena
upisujem rijetke dane kad sam Dedal
i kad smo daleko oboje od sjete
moja draga ljubav ima oci svete..

Znam kada ljubav ima oci crne
kad udju u me, kada svijetlo trne
znam kada ljubav ima oci bijele,
kada ih ljubim....
kada se vesele...

Moja ljubav ima srce kao skrinja,
koja skriva snove kad je bila mlada
u njoj od pocetka vjecna vatra tinja
moja ljubav ima srce kao nada...
 
Ne placi

Ne placi mala moja, ima dana pred tobom
Prvi put kazes zbogom, pa je tesko znam
Ne placi mila moja, mnogo boljeg te ceka
Zivot nas kao rijeka nosi dalje sad

Moje igre su teske, ne znam ljubav da dam
Volim stvari daleke, i trazim ih sad
Ne placi duso moja, neka glazba te tjesi
I makar ti se smjesi kad ne mogu ja

I makar ti se smjesi kad ne mogu ja
Kad ne mogu ja, kad ne mogu ja
 
Ne vracaj se starim ljubavima

Ne vracaj se starim ljubavima,
dok su davne kise lile,
drukcije su one bile,
nego ovih jeseni i zima,
Ne vracaj se starim ljubavima.

Ne vracaj se starim ljubavima,
da se sklonis, da se tjesis,
kad se davnih dana sjetis,
kad samocaraste kao plima,
Ne vracaj se starim ljubavima.

Sto zlocinca
usred mraka,
vjecno vodi u taj kraj,
Stara ljubav kao zamka,
nikad joj se ne vracaj.

Ne vracaj se starim ljubavima,
ne kucaj na ista vrata,
ugasena tu je vatra,
podji dalje gdje topline ima,
Ne vracaj se starim ljubavima
 
O mladosti

Poklanjala si al' si krala
I nevjerna si bila ti
Ne, suvise mi nisi dala
O mladosti, o mladosti,
O mladosti moja

To skrto sunce sto je palo
Ta ljubav jadna, kratki sni
Za uspomene to je malo
O mladosti, mladosti

Daj stani na cas, i daj mi snage
Da oprostim se bar od nje
I da mi drustvo pjesmu svrsi
I da se casa ispije

Jos prepun nade, sto da radim
Na pola puta tek smo mi
A jutros vec su drugi mladi
O mladosti, o mladosti
O mladosti moja

Pa zbogom, budi bolja s drugim
I daj mu vise njeznosti
Jer to je nista sto ja gubim
O mladosti, mladosti
 
Ono sve sto znas o meni

Ono sve sto znas o meni
to je stvarno tako malo
u dvje rijeci sve bi stalo
kada pricala bi ti
Ono sve sto znas o meni
to i drugi ljudi znaju
sto mi ruku samo daju
ili na pozdrav mahnu tek.
Ne znam dal' dan ce doci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo pricat
jedno drugom sav sav zivot svoj
Jer ono sve sto znas o meni
to je samo stara prica
ja sam jedan od mladica
koje vidjas svaki dan.
Ne znam dal' dan ce doci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo dugo pricati
jedno drugom sav
sav zivot svoj...
Jer ono sve sto znas o meni
to je samo stara prica
ja sam jedan od mladica
koje vidjas svaki dan.
 
Otkako te ne volim

Vraca mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca, neces me prepoznati
Kao na slobodi, opet ucim jesti, hodati

Otkako te ne volim,
Opet nocu kise moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.

Pitao sam ljude, kolko ce to trajati,
Moze li se umrijeti, hocu li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude,pravio sam paniku
Prejako je svijetlo, samo da se oci naviknu

Otkako te ne volim,
opet nocu kise moje,
izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.

Otkako te ne volim.
 
Pegasto dekle

V beli vili stanovala si,
ki baha se v naši ulici,
Ko bila si pegasto dekle.
V isto šolo sva zahajala, ob sobotah šla na isti ples,
Ko bila si pegasto dekle.

Spomnim se obleke s pikami,
Zasanjanih oči
in drobnega nasmeha.

Spomnim se na tvojo zbirko slik,
Metuljev v škatlicah,
ki sem lovil jih zate.

Sanjal sem, da moja boš nekoč,
ti pa nisi vedela za to,
Ko bila si pegasto dekle.

Leta so minila od tedaj

v mestu srečava se malokdaj
Nimaš peg, ker s pudrom si jih skrila.

Ti sedaj gospa si ta in ta

jaz ostal sem isti plah niče
Nisi več to pegasto dekle.

Spomni se na fanta dolgih las,
Ki pesnik je postal,
da ti ga boš ljubila.

Spomni se
na pisma, šopke rož,
Ukradene morda s sosedovega vrta.

Nisem kriv, da tiho ljubim te,

nisi kriva, da ne ljubiš me,
Zame si še pegasto dekle.
 
Pesnikova zena

Kao skitnica neka kad padne mrak
On se ulicom vuce i brise trag
Tako divlji i zao, a opte blag
Pjesnik moj...

Cesto s ruzom dodje u kasni sat
Ili ne shvacen, pijan i kao tad
Jednu noc vodi ljubav drugu rat
Pjesnik moj...

Na nju ne padne njegove slave ni sjena
A kad nitko ga citati nece tad cita ga
Pjesnikova zena

Moj Andjeo - To sam ja
Moja Vizija - U pjesmama
Nevolja - Opet ja
Sudbina - I to sam ja

I jos hiljadu tih imena je nosila
Pjesnikova zena
 

Back
Top