Nalazim se na jednom zidu. Visina je velika ispod mene. Cudan je osecaj ovde, iznad grada, u tisini. Jos uvek je dan, ali sunce je vec palo. Postaje hladnije. Cujem razlicite ptice kako pevaju u sumi. Vazduh je cist. Mir. Cuju se jedino ptice, deca koja igraju fudbal i udaljeni urlici grada ispod mene. Mrav koji hoda na mojoj svesci ne ispusta nikakav zvuk. Oblaci odlaze. Idu na more. Ustajem, polazim. Nagazio sam mrava slucajno. Trazio sam mu oprostaj, ali se napravio da me ne cuje. Sad vidim da sam ga ubio. Zao mi ga je na trenutak. Neznajuci sta da radim, kopam jednu rupu i polazem ga unutra. Ima puno cveca oko njega, mesto se cini prikladno. Sunce se gasi. Hladno mi je. Odlazim. Pitam se- koliko sam ih ubio do sad ?