Armije

Nalazim se na jednom zidu. Visina je velika ispod mene. Cudan je osecaj ovde, iznad grada, u tisini. Jos uvek je dan, ali sunce je vec palo. Postaje hladnije. Cujem razlicite ptice kako pevaju u sumi. Vazduh je cist. Mir. Cuju se jedino ptice, deca koja igraju fudbal i udaljeni urlici grada ispod mene. Mrav koji hoda na mojoj svesci ne ispusta nikakav zvuk. Oblaci odlaze. Idu na more. Ustajem, polazim. Nagazio sam mrava slucajno. Trazio sam mu oprostaj, ali se napravio da me ne cuje. Sad vidim da sam ga ubio. Zao mi ga je na trenutak. Neznajuci sta da radim, kopam jednu rupu i polazem ga unutra. Ima puno cveca oko njega, mesto se cini prikladno. Sunce se gasi. Hladno mi je. Odlazim. Pitam se- koliko sam ih ubio do sad ?
 
Pa dobro,ipak je važno msm da to nisi hteo tj da si ga slučajno zgazio,dešava se to na putu kojim idemo.Mislim da se na kraju uzima u obzir to da nije bilo namerno....pa sad,kad dodje vreme, videćemo...Da sam ja sudija meni ne izgledaš kao neko zlo,više kao poeta nežna srca..:D
 
...pa sad , ako ovu tvoju besedu , sagledavamo kao metaforičnu ispovest - onda je zid život na ivoci a mrav nejač ispod tvoje surove bezobzirnosti ...mnim da za tobom hladnjača ide....mnoge si pobio....a kad pominješ svesku i ubistvo mrava.....ta tvoja ubistva su , rekao bih rečima....sad na ivici životne propasti , ljudi naopaki ubijaju se istinom , a dobri lažima , obmanama , manipulacijama i prevarama....pošto pominješ cveće , verovatno si ubijao istinom , jer ona je lepa kao cveće....
---mislim da će te duhovi , aveti , koje su se zombirale posle tvog duhovnog ubistva , doakati....balkan je ovo buraz ! ...

Srećno !
 
Ili je smisao da smo svi mi samo mravi, koji cekaju da budu zgazeni, mali i bedni, nesvesni svoje egzistencije, zavaravani sami svojim mislima o zivotu i onda samo puff i nista ...
U svakom slucaju, ne postoji pogresno shvatanje, svako se pronalazi na svoj nacin ...
 
...ubija ne ubijao dane sopstvenog života , ipak je ovde sve besmisleno ništavno - grdobitno....gori od najgorih , svojom većinom populističkom na vlast dovode grđe od najgrđih...a to je ništavna kolektivna pokvarenost , koja jede sve pred sobpom a na kraju pojede sebe......
....mi smo ubili život , sad samo čekamo da skončamo , truležno se razgradimo i oslobodimo životni prostor za uljuđenjije !
 

Back
Top