архитектура јавних грађевина одувек је била просторни израз политичке воље. кроз јавне грађевине промовисане су одређене политичке идеје и идеологије, па се преко архитектуре јасно очитују и карактери политичких система, вредности на којима почивају и којима стреме. зато јавна грађевина није само споменик једног доба, него и политички манифест једне власти.
Tačno,
Beograd na vodi na 25 stepeni - betonske kocke i zločin prema prestonom gradu
https://direktno.rs/kolumne/357157/prosvetni-radnik-kolumna-beograd-na-vodi.html
12. 06. 2021.20:51
Danas je u prestonom gradu bio prelep dan. Rešio sam da sa porodicom deo ovog divnog dana provedem u šetnji pored beogradskog blaga - reke Save. Na reku smo izašli kod Nebojšine kule, na samom ušću gde se Sava uliva u Dunav i uputili se kako nas šetalište vodi, u pravcu Beograda na vodi. Prelep je osećaj uz mnoge sugrađane šetati pored reke na tom starom delu šetališta, na kome ima i zelenila i drveća koji održavaju čist vazduh i prijatnu temperaturu.
Beograd na vodi: Do sada uloženo 1,2 milijarde evra
Prođosmo pored Beton hale i poznatih beogradskih kafića i restorana posle koga počinje novo šetalište koje je zapravo deo Beograda na vodi. I tu nastaje šok. Pravi šok - i temperaturni i betonski. Odatle nema više ni zelenila ni drveća, samo tone i tone betonskih kocki sumnjivih dobavljača. Svakom prisebnom čoveku odmah postaje jasno da tu nikome nije bio cilj da se napravi šetalište, nego da se plati i u zemlju ugradi što više, tih jezivih i preskupih betonskih kocki.
Nadalje na šetalištu u pravcu Beograda na vodi nema više ljudi, nema šetača koji mogu da izdrže nepodnošljivu toplotu, pravu jaru koja izbija iz nepreglednih betonskih kocki. Mi smo bili jedni od hrabrijih jer šetača nadalje gotovo da nije ni bilo. I sve to u subotu, polovinim juna u 15 časova na 25 stepeni, pri idealnim vremenskim uslovima. Hodali smo i dalje ali to više nije bila šetnja nego mučenje.
FOTO: Milica Vučković
Nismo više ni razgovarali, svi smo ubrzo popili i poslednju kap vode iz flašice koju svaki šetač nosi sa sobom. Vrelina iz betonskih kocki postajala je sve nepodnošljivija, osećali smo se kao da smo u Sahari, a ne na gradskom šetalištu na junskih 25C. Uspeli smo nekako zajupereni i znojavi da stignemo do Beograda na vodi i čuvenog restorana Savanova u vlasništvu Vučićevog pajtosa.
U bašti restorana sedi nekoliko ljudi i ispija kafu, a unutra svadba - trešti neka čudna muzika. A mi zastadosmo ispred, stojeći na onim vrelim Vučićevim betonskim kockama i samo se pogledasmo. Ćutke napravismo nalevo krug i po toj nesnosnoj vrelini krenusmo nazad ka Nebojšinoj kuli gde smo parkirali automobil.
Milo uz pomoć "investitora" iz UAE stekao milijardu evra, koliko li vredi Beograd na vodi?
Verujte mi, trajalo je kao večnost. Da li neko u ovoj zemlji zna koliko tona betonskih kocki je upropastilo ovo šetalište i koliko je to koštalo? Ono što sigurno znam, za nekoliko dana, kada stigne leto i temperatura pređje 30 stepeni, na ovom nazovi "šetalištu" koje više liči na Saharu, neće biti nikoga - samo Vučićeve betonske, preskupe kocke.
Zoran Urošević, prosvetni radnik