Arhitektura kao umetnost

Hristos Spasitelj (port. Cristo Redentor) je skulptura koja se nalazi na brdu Korkovadu (port. Corcovado) pored Rio de Žaneira, u Brazilu i predstavlja Isusa Hrista. Nalazi se na 709 metara nadmorske visine. Skulptura je visoka 38 metara, od čega 8 metara je samo postolje. Radovi su trajali pet godina, a svečano je otkrivena 12. oktobra 1931.

Ideja o gradnji religioznog spomenika se prvi put pojavila 1859. godine. Predlog su dali otac Pedro Marija Bos i princeza Izabela. Ideja je opet uzeta u razmatranje 1921. godine, kada se približavala stogodišnjica nezavisnosti.

Prvi kamen temeljac je postavljen 4. aprila 1922., a radovi su počeli 1926. Među mnogima koji su učestvovali u izgradnji ovog spomenika, mogu se pomenuti Eitor da Silva Kosta (port. Heitor da Silva Costa), autor projekta, umetnik Karlos Osvald (port. Carlos Oswald), autor konačnog dizajna spomenika, i francuski vajar Pol Landovski (fr. Paul Landowski), izvršilac radova.

560517
 
560764


Tadž Mahal (hindi: ताज महल, farsi: تاج محل), je građevina u Agri u Indiji, izgrađena između 1631. i 1654. godine. Gradilo ju je 22.000 ljudi. Šah Džahan je naredio izgradnju ovog mauzoleja za svoju omiljenu ženu, Ardžumand Bano Begum, koja je poznatija kao Mumtaz Mahal.
Tadž Mahal se smatra vrhunskim ostvarenjem mogulske arhitekture, stila koji kombinuje elemente persijskih, indijskih i islamskih arhitektonskih stilova. Godine 1983. Tadž Mahal postao je UNESKO-v spomenik Svetske baštine opisan kao „dragulj islamske umetnosti u Indiji i jedan od univerzalno priznatih remek-dela svetskog nasleđa.“

Iako je bela kupola mermernog mauzoleja najpoznatija arhitektonska komponenta, Tadž Mahal je zapravo integrisani kompleks struktura. Gradnja je počela oko 1632. i završena 1653. godine, a uključivala je hiljade umetnika i radnika. Iranski arhitekta Ustad Ahmad Lahauri smatra se glavnim projektantom Tadž Mahala.

Sastoji se od centralne oktagonalne građevine, krunisane lukovičastom kupolom, čija je ukupna visina oko 75 m i koja je skoro u potpunosti izgrađena od belog mermera; uz nju stoje dva simetrična zdanja od crvenog peščara - jedno na severozapadu a drugo na jugoistoku. Na severozapadu se nalazi džamija, a na jugoistoku kuća za odmor. Dimenzije čitavog kompleksa pravougaonog tlocrta oivičenog zidom iznose 300 x 560 m.

Ispred pomenuta tri zdanja nalazi se ogroman vrt, podeljen na četiri dela simetrično raspoređenim kanalima. Tadž je kraljevski mauzolej za velikog vladara i njegovu omiljenu ženu. Citati iz kurana su rapoređeni na pažljivo odabrana mesta. Opšti plan i duhovni karakter ovog remek-dela zasnivaju se na idejama koje su razvili sufijski mistici. Ovaj San u mermeru, kako ga nazivaju istoričari umetnosti, sagrađen je na obali reke Džamune za Ardžumand Banu Began koju je šah Džahan odlikovao počasnim imenom Mumtaz Mahal, dragi kamen palate. Ona je nakon rođenja četrnaestog deteta umrla 1631. godine, a mogul je naredio da se iznad njenog groba sazida grobnica kakvu svet nije video. Stručnjak za konstrukciju kupole je verovatno iz Istanbula, zidari su dolazili iz Delhija i Kandahara, stručnjaci za vrh kupole su dolazili iz Lahora i Samarkanda, kaligrafi za kaligrafiju iz Širaza i Bagdada, rezbari cveća iz Buhare, vrtne arhitekte iz Kašmira. Više od 20.000 radnika je radilo 17 godina na izgradnji ovog spomenika.

560765
 

Back
Top