Hrist daje Ocu...LAŽ
Daj stih gde mu daje???
Pa Pavao ti govori da će Sin "svu vlast" vratiti Ocu. Dakle daje Ocu.
Evo moje analize tih stihova;
.
Bog Otac-Sin zapravo ostvaruju svoje boštvo, sveprožetost kad se kružni tok Duha zatvara u vidu „izdisaj“ i „udisaja“, odnosno odašiljanja i primanja Duha. Izdisajem Otac daje Vlast Sinu a udisajem prima Vlast natrag“. Tek tako Otac-Sin postaju „sve u svemu“ jer se kružni tok informacije i Sile, Duha koja ju nosi zatvara. Bog je Bog kad se ostvari i „alfa“ i „omega“, i početak i kraj, udisaj i izdisaj, primanje i odašiljanje. U tom smislu jasno je, personalna boštva Otac i Sin su Bog po Duhu Svetom koji im je izvor informacije i sile. Preko Duha su posredno sveprožimajući.
Sa druge strane gledajući poziciju Sina; udisajem Duha Sin prima vlast a izdisajem vraće vlast, i tek u tom krugu i On biva Bog u praksi jer „postaje sve u svemu“, „alfa i omega“ ili „početak i kraj“, primatelj i odašiljatelj Sile. Pročitajmo Pavlov izvještaj u 1.Korićanima 15:28 „
I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu“. Otac i Sin su zasebno „sve u svemu“ kad se zatvori kružni tog Duha Svetog sa udisajem i izdisajem, odašiljanjem i primanjem Duha od Oca prema Sinu i obrnuto, odnosno kad se zatvori energetski-informacijski krug.
U Pavlovoj besjedi između stihova 15:24 do 15:28 imamo informacije o kružnom toku vlasti između Oca i Sina. U stihu 15:28 doznajemo da je Otac Sinu “sve pokorio” odnosno da mu je dao svu vlast koju je imao kod sebe nad svime, a onda opet kroz stihove od 24 do 28 vidimo da Sin ima ulogu da sebi pokoruje svu vlast nad svime, da sve “neprijatelje” pokoruje sebi tj. da izgradi svu vlast i da je ima kao takvu. I kao takvu predaje Ocu. I kada je tu “svršetak” onda je to samo svršetak jednog odnosa “alfa-omega”, jer taj odnos se opet nanovo nastavlja kroz novu alfa-omegu. Jer kako to drugačije razumjeti kad se u Pismu kaže da Sin sa Ocem ima vječnu vlast i da Sinovom kraljevanju neće biti kraja, da je dostojan vječne vlasti i moći. Prizemno i jeftino teologiziranje nekih teologa u navedenim Pavlovim stihovima vidi Isusovu kratku i jednokratnu vladavinu. I drugo jako važno za razumjeti je; dok Sin ima “svu vlast” i svoje neprijatelje sam sebi podložuje ili pokoruje on je Bog apsolutni i sveprožimajući jer ne možeš sve sam nadjačati i srediti ako nisi sveznajući i sveprožimajući. Prethodno sam već ukazivao da Otac ne može Sinu dati sveprožetost a time i sveznanje jer je to “koža boštva”, jer se Bog ne može postati već samo biti, pa je time činjenica da je Isus vječni Bog u Bogu i Bog sa Bogom. Nasuprot Isusovom vladanju zemaljski primjeri primanja vlasti i kraljevanja bijedna su slika vladara koji nisu tako svemoćni jer ih uvjek može srušiti iznenadni organizirani državni udar ili podli čin svojih bližnjih slugu koji ga mogu zavjerenički ubiti ili otrovati. Dakle zemaljski vladari nemaju savršenu kontrolu, uvjek nešto može zakazati u njihovoj moći. Krist kao Bog naprotiv može sam uspostaviti i kontrolirati svoju vladavinu jer je sveprožimajući Duh i kao takvog nikava zavjera ga ne može iznenaditi.