Are those halos in your hair?

V

Gost
Poruka
6.669

"Are those halos in your hair
Or diamonds shining there
Without a hope, without a prayer
This rain beats down like death
You turn your eyes to better men
Before I go I'll hang in a cross on nails
I hung on for you in there

Girl lay your shame to rest
Hope lies close to your breast
You stoop to feed the crows
Some scraps of truth already cold
Before I go, I'll hang in a cross on nails
I hung on for you in there
And every kingdom of rain comes fallin' down
Cause I loved you somewhat
Cause I loved you somewhat

Would you put halos in your hair
Without a hope without a prayer
With lies close to your breast
You finally lay your shame to rest
Before I go, I'll hang in a cross on nails
I hung on for you in there
And every kingdom of rain comes fallin' down
Cause I loved you so long
cause I loved you so long
Cause I loved you so long.."

Da li je pravoj ljubavi potrebna tuga isto koliko i sreca?

Da li ljudi zele samo jedno od onoga sto ona nudi?
Da li je to onda ljubav?
 
uh...ovo neka hard core filozofija...
a015.gif

...tu se slabo snalazim...:rumenko:
 
pa zavisi kakav dozivljaj ljubavi imas
meni je recimo to shvatanje da je ljubavi potrebna i tuga da bi bila kompletna hm mazohisticko...realno,da...da nema tuge,ne bismo znali ni sta je sreca...al ljubav vidim kao neizostavni deo zivota,ali onaj deo koji je namenjen da pretezno generise srecu :D sem ako nesto nije zabagovalo,krenulo naopako ili silaznim putem...pa svoj ciklus zavrsava tugom :neutral: pretpostavljam da u ljubavi ima i tuge,kad nije uzvracena,kada se raspada,kad neko umre :sad2: al bar ja to vidim kao onaj manji deo, iako neizostavni :confused:
 
da li je ''pravoj'' ljubav potrebna tuga?
pa ne, ali je svakako filter, i pokaže koliko je neka ljubav čvrsta
često tek kroz tugu možemo da pojmimo suprotnost -
to koliko nam je stalo do nekoga

pitanje je koliko je potrebna, a koliko je neizistavni deo života, koji nas ne obilazi
ljudi se uvek nadaju i priželjkuju najboljem; neretko bivaju nespremni i zatečeni lošim stvarima,
ali, pre ili kasnije, i one nas zadese, to je neminovnost.
da, ljudi žele samo jedan deo, i niko ne povezuje ljubav sa tugom
dok se ne desi nešto, što nas poveže i učvrsti, samim zajedništvom u takvim situacijama
ili nas ne razdvoji, nespremnošću, manjkom volje i snage, da se kroz takve stvari prođe sa nekim

prolaznost je neminovnost
starimo, kao i ljudi oko nas; neće nas biti, ljudi koje volimo, za tren... jer, život je baš to - tren
a onda, i to može da donese pomalo sete, iako o tome ljudi ne razmišljaju
ali, poseti nas i podseti nas i to ponekad... makar mene da
pa ljubav i tuga umeju veoma često da se isprepletu
kao i sve, uostalom....
 
Da li je pravoj ljubavi potrebna tuga isto koliko i sreca?

Da li ljudi zele samo jedno od onoga sto ona nudi?
Da li je to onda ljubav?

Mislim da nijednoj ljubavi, pa čak ni 'pravoj' (štagod taj pojam zapravo značio :S) nije potrebna ni sreća ni tuga.
Jer mislim da ljubav jeste nešto što proizvodi ta osećanja.
Kao i mnoga koja proističu iz ta dva (nazovimo ih osnovna, suprotna)..
I mislim da je ljubav stanje. A ne osećanje. Pa mi onda nekako za stanje nije potrebno osećanje.. jer ono postoji kao stanje.. možda ne materijalizovano ali svakako energisano, da...
Mislim da ljubav nije ljubav ako će je život ili period života bez sreće, mira, stabilnosti ugušiti... i ako joj je to neophodno.
Nebitno koja je vrsta ljubavi i odnosa u pitanju... da li porodični, prijateljski, ljubavnički...

Jer meni ni ljubav nije samo tuga ili sreća, već i odanost, predanost, nada i vera, briga i strepnja i sloboda i mnogo, mnogo toga još...

Svakako, svi mi volimo da smo srećni i onaj divni i sjajni, skoro beztežinski osećaj, koji ti spoznaja o uzvraćenoj ljubavi donosi...
Ali avaj... život često nije fer... navuku se oblaci i nad najzelenije i najlepše predele... pa opet, možda su zato baš i zeleni... jer imaju sasvim dovoljno kiše i oblaka... da ih sunce i jačina i toplina njegovih zraka ne sprže....

I da... sve je nekako potrebno u životu... i tuga i sreća i imati i nemati i znati i umeti i ne umeti da bi jednog dana umeo...
Najbitnije je da znamo da se izborimo sa svime što nam život donese... ako ikako uspemo sa osmehom na usnama.. :)
 

Back
Top