Apsurdna, ali neizbežna pomišljanja

sta da resim? njegov k.urvinski odlazak iz veze od 1,5 god? JA da to resim? sa kim? pitas se na kraju a SA KIM ja to treba nesto da diskutujem...kad nije imao toliko osnovne ljudskosti da kaze tri recenice., kraj, bla bla...to onda neka resava sam sa sobom, ako vec nije sa onom koju je ostavio....doneo knjige, otisao....koliko je dugo planirao da ode bez da ista kaze? ZASTO je oitsao? JA njega da pitam??? "izvini, samo da te pitam nesto..jel ti to mene ostavljas ili mi se cini? aj bar, mooooooooooooooolim te, budi covek ko sto si p.icka pa reci zasto..."
ps. razumem lyone, znam da si u pravu, ali moja samoironija ne ume drugacije da gleda na stvari..jednom sam pisala da je ljubav za mene kao dvoboj. ali samo su vitezovi imali dvoboje. ovi drugi odlaze kao "ovaj moj" :D

Divni postovi od tebe večeras...
A ovo, ovo mi je posebno simpatično...
Ovaj tvoj daleko je od viteza... a i do konja... ne znam, možda jedino da konjušar bude... ili da ga isti ritaju... htedoh reći: dok ga srec ne zaboli, ali on očito toga nema... kao ni mozga...
Taj tvoj - on je nula iza decimalnog zareza...
I tu je ponos potpuno opravdan.

Meni je teško da funkcionišem bez ponosa... ali daleko sam od osobe koja ne ume da voli i da se bori za ljubav...

A šta još može da vas spreči da nekome priđete i pozovete nekog prvi... ? Strah...?
 
Divni postovi od tebe večeras...
A ovo, ovo mi je posebno simpatično...
Ovaj tvoj daleko je od viteza... a i do konja... ne znam, možda jedino da konjušar bude... ili da ga isti ritaju... htedoh reći: dok ga srec ne zaboli, ali on očito toga nema... kao ni mozga...
Taj tvoj - on je nula iza decimalnog zareza...
I tu je ponos potpuno opravdan.

Meni je teško da funkcionišem bez ponosa... ali daleko sam od osobe koja ne ume da voli i da se bori za ljubav...

A šta još može da vas spreči da nekome priđete i pozovete nekog prvi... ? Strah...?

Mozda je ponos potpuno opravdan, ali njoj zbog tog ponosa i dan danas nije dobro.
Dzaba onda glumiti ponos kad imas zelju da dobijes odgovore na pitanja, kada si besan, kada mislis da je neko prema tebi postupio krajnje bedno i nepravedno.

Neko moze to lako da preboli i da ga to ne pogodi previse.
Ali, svako zna sebe. Mozda ona tada nije mislila da ce je to toliko dugo pratiti.
Ako tada nije znala, sada zna. Zato ne treba sledeci put da se ponasa isto jer prosto nije taj tip.
Meni su te fore krajnje glupe. Kao, neko jednostavno ode a ja treba da shvatim sta to znaci.
Ne ide to tako. Bolje da se posvadjamo na krv i noz, i bolje da mi kaze mnogo toga bolnog, bar cu znati na cemu sam.
Nista gore od pitanja bez odgovora i situacija koje ostanu nerazresene.

Osim ponosa, da nekoga pozoves moze da te spreci i strah da nesto ne "zabrljas"
Ali, kao i kod ponosa, ako je tom nekom svejedno, niti ces ga svojim iskazivanje ponosa tangirati, niti ces svojim pozivom zabrljati vise od onoga sto je vec zabrljano i sto vec ne valja.
 
Mozda je ponos potpuno opravdan, ali njoj zbog tog ponosa i dan danas nije dobro.
Dzaba onda glumiti ponos kad imas zelju da dobijes odgovore na pitanja, kada si besan, kada mislis da je neko prema tebi postupio krajnje bedno i nepravedno.

Neko moze to lako da preboli i da ga to ne pogodi previse.
Ali, svako zna sebe. Mozda ona tada nije mislila da ce je to toliko dugo pratiti.
Ako tada nije znala, sada zna. Zato ne treba sledeci put da se ponasa isto jer prosto nije taj tip.
Meni su te fore krajnje glupe. Kao, neko jednostavno ode a ja treba da shvatim sta to znaci.
Ne ide to tako. Bolje da se posvadjamo na krv i noz, i bolje da mi kaze mnogo toga bolnog, bar cu znati na cemu sam.
Nista gore od pitanja bez odgovora i situacija koje ostanu nerazresene.

Osim ponosa, da nekoga pozoves moze da te spreci i strah da nesto ne "zabrljas"
Ali, kao i kod ponosa, ako je tom nekom svejedno, niti ces ga svojim iskazivanje ponosa tangirati, niti ces svojim pozivom zabrljati vise od onoga sto je vec zabrljano i sto vec ne valja.

lyone, niti sta glumim, niti su fore u pitanju...neko treba da zasluzi da ga pozovem i da ga pitam: hej, sta je problem...? neko ne.
moja baba je znala da kaze nesto sto mi je uvek bilo degutantno, i evo, prvi put u zivotu, citiracu je, jer mislim da nalazi mesta u situaciji sa ovim likom ("ovim mojim" hehe).
kaze baba: kad vidis go.vno, zaobidji ga, jer ako ga nagazis smrdece 100 puta vise.
pa sam zato resila da zobidjem.....da ne uprljam stiklice:). jel sam ti sad malo jasnija? :)
 
I ono usko vezano za ovu temu: da li vam se desilo da volite neku osobu, nedostaje vam, a iz nekog razloga niste u kontaktu (zbog svađe ili udaljenosti)... i iz ponosa čekate da onaj drugi progovori i priđe i pozove prvi....

Samo znam da kad je ljubav u pitanju (koja god da je u pitanju), strahovima, kompleksima, sujeti, ponosu i ostalim zagadjivacima nema mesta, odnosno ljubav ih prevlada. Magicna rec- KOMUNIKACIJA. Onaj koji voli je uvek tu za voljenu osobu i sa njom prolazi najgore. Nije ljubav samo cvrkutanje i *******, obozavanje i divljenje. Nego imas da budes tu za mene kao covek pre svega, jer sam ja za tebe uvek tu.
Ne zelim i necu da se dojim idejom da ja njemu mozda nedostajem, da me mozda jos voli, da mozda misli na mene, kad postupci govore sami za sebe.
 
Posle jedne takve greske, ono sto zoves ponosom ili sujetom resavam tako sto zamislim da cu ziveti samoj jos jedan dan.
Ili da cu sutra saznati da te osobe vise nema i da vise nemam priliku da joj kazem ono sto zbog ponosa nisam hteo, jer sam cekao da ona prva popusti.
Pitam sebe da li bih i tada odlucio da se nekome ne javim, da joj nesto ne oprostim, da ne kazem da mi je zao i da se izvinim.
.

Kakav si ti car. 8-)

uff ..ovo me bash nervira..kao ponos mi ne da da pozovem..ma da..
ako nekog volim, naci cu nachina da mu stavim to do znanja..a ako osecanja nisu obostrana ok, paticu, paticu, plakacu nja nja nja :P i necu zaliti zbog toga, nekaa :(..jer znacu da on mene ne volii :cry:

Ista ja. :razz:


jednom sam pisala da je ljubav za mene kao dvoboj. ali samo su vitezovi imali dvoboje. ovi drugi odlaze kao "ovaj moj" :D

Ljubav je za hrabre. Hrabri vole, a kukavice cekaju da budu voljene. He..
 
'
I ono usko vezano za ovu temu: da li vam se desilo da volite neku osobu, nedostaje vam, a iz nekog razloga niste u kontaktu (zbog svađe ili udaljenosti)... i iz ponosa čekate da onaj drugi progovori i priđe i pozove prvi... i tako do nekog praštanja, zbližavanja, objašnjavanja, izliva emocija nikad ne dođe.

Lepa tema...i da..nisam volela ali mi je bila draga jedna osoba na neverovatan nacin...izgubila sam tu osobu jer se nisam trudila...nisam imala snage...jedna recenica bila dovoljna da je ne idim i ne cujem ...sada vec godinu i 5 meseci...nije bio ponos...ali se vrlo cesto pitam da li bi sve bilo drugacije da sam imala malo vise snage...i volela bih da znam sta se desilo...gde je i kako je...:-(
 
Skupoceni dar

Nikada ne okreni ledja
iskrenoj ljubavi
ne poreci ono cemu se nadas
ili za sta se mozda Gospodu molis
da ne postanes kao planina neka
daleka i stara koja gordo misli
da se sam moze odoleti bilo cemu

Kako mozes pobeci necemu
sto je uvek u pokretu
i sto prozima svet
jer dah ljubavi se udise
ako se tako hoce

Ako li iskoraknes
iz zivotne price
po cemu ces li pamtiti
te ne prezri blago ljubavi
da ne presahne socnost tvoja
kao isuseni tok davne reke
koju su svi zaboravili



Ne kontaju to mnogi.:-(
 
A taman sam prestala da plačem... :)
Žao mi je što sam ti dodala još suza na već ranije probuđenu nostalgiju... Nekad sećanja jednostavno i nezadrživo prhnu iz kovčega... ne vredi ih katancima zaključavati...

Tvoja pitanja, toliko su mi bliska... I ja sam jedno vreme prolazila kroz taj pakao... Izađem ujutru iz kuće i vratim se predveče... niko me ništa nije pitao... ni danas mi nije jasno kako sam prelazila ulicu, vozila auto... kako sam ostala živa... pa onda ti ''napadi''... sedim sa drugaricama i odjednom počnem da plačem... i svi ćute... niko ne sme da me pita ništa... ni da kaže... a i šta bi... spavala sam majkom dva, tri meseca... kaže mi da sam se samo trzala u snu... mrzela je kad me vidi sa jastukom da ulazim u sobu... i ja sam mrzela... i pitala sam se upravo isto kao ti: da li je umeo drugačije da ode, ZAŠTO: zašto je bio sa mnom, da li bi bilo drugačije da sam i ja imala neke drugačije odluke neposredno pre raskida... Godinu i po dana, zbog nekih pratećih problema u njegovom porodičnom životu verovatno i ojačana veza, i posle toga: NE volim te. Ljubav dođe i prođe i sve je to normalno, nisam ni očekivala da ćemo biti zauvek zajedno, iako sam celu sebe dala u to, iako sam je gradila kao nešto što će biti za ceo život (ali tako ulazim u sve odnose)... i očekivala sam reči: ''Voleo sam te, ne volim te'', ali ne i: nisam te voleo nikad... ali si mi draga... Draga posle godinu i po dana?
... možda se zato i ne čudim što NE želim da ga vidim... možda se i ne čudim više (a do pre nekih dva meseca jesam) što u meni budi jedino osećanje - bezvezne ravnodušnosti... kao da ga nikad nisam dodirivala...
Tvoja priča me je samo podsetila na ovu moju, na ovaj deo nje, i eto... dugo nisam ni sa kim o njemu i našoj priči pričala... da se podsetim da sam imala jedno takvo iskustvo...

A neke druge osobe želim da vidim. I čekam ih. Pogledam telefon. Razočaram se kad vidim druga imena na displeju. :(

Isto mi važi i za neka višom silom prekinuta prijateljstva... Nisam ih prebolela, samo sam ih negde strpala u sebe, sakrila... I srećom tamo ne odlazim često, ali svaki put kad prođem pored njene kuće okrenem glavu na drugu stranu... ili uperim pogled pravo... a istovremeno se nadam da će izaći i izgovoriti moje ime, bilo šta... JEDNU REČ... ostalo bih sve ja...
... eh, taj ''okidač''... jesmo li kukavice?
U svemu tome dobro je to sto vi jos uvek imate sanse da nesto kazete.Ja sam godinu dana znao da moja dobra drugarica boluje od raka i da nece ziveti jos dugo.Nisam imao hrabrosti da odem da je vidim,sta da joj kazem,kako da je pogledam a da ne zaplacem?A sad kada je vise nema,ne mogu sebi da oprostim sto nisam otisao da je jos jednom zagrlim,pa makar i plakao,makar i njoj vratio misli na smrt,ne znam.Sad je vise nema,i tu vise nista ne moze da se popravi.Zato,ne treba misliti na ponos,ne treba se plasiti,ako imas nesto nekom da kazes kazi do za to imas prilike.
 
nikad nisam nista cekala.
ako mi nesto nije bilo jasno, vikala sam, i plakala, i pitala, i objasnjvala se. i smredelo je, jeste, do neba.i pojela sam sopstveno srce od tuge.i kad sva tuga i jad i cemer izadju iz mene, idem dalje.sta je to ponos?necu da kazem jer sta?ispascu smesna?pobogu.to sto si sposoban nekog da volis nije greh.nije poraz.nego pobeda.ako te taj neko ne voli, ne zeli, i to je ok.ljudski.kazes dovidjenja.ides dalje.
ali bezati kao *****..i cekati..razmisljati..lupati glavu..bezi bre.
nije to za mene.ja sam spremna za sve.da kazem.da placem. da urlam!! da odem.mogu i da volim i da ostavim.
ali ne mogu da provodim zivot razmisljajuci sta bi bilo kad bi bilo.nije mi u krvi.:)
 
I ono usko vezano za ovu temu: da li vam se desilo da volite neku osobu, nedostaje vam, a iz nekog razloga niste u kontaktu (zbog svađe ili udaljenosti)... i iz ponosa čekate da onaj drugi progovori i priđe i pozove prvi... i tako do nekog praštanja, zbližavanja, objašnjavanja, izliva emocija nikad ne dođe.
A onda saznate, posle mnogo godina da ste se čekali u isto vreme. I setite se situacije: ''Da si dao/dala samo jedan znak, sve bi bilo drugačije''...
Ne. Nikad zbog ponosa ne bih dozvolila da izgubim dragu osobu... Chak i ako nisam ja kriva, a pogotovo ako jesam u stanju sam prva da povuchem za rukav i kazhem "Hej... "... :D Pojela bih se zhiva kad bih tako sedela i chekala da mi se neko javi....
 
Mozda je ponos potpuno opravdan, ali njoj zbog tog ponosa i dan danas nije dobro.
Dzaba onda glumiti ponos kad imas zelju da dobijes odgovore na pitanja, kada si besan, kada mislis da je neko prema tebi postupio krajnje bedno i nepravedno.

Neko moze to lako da preboli i da ga to ne pogodi previse.
Ali, svako zna sebe. Mozda ona tada nije mislila da ce je to toliko dugo pratiti.
Ako tada nije znala, sada zna. Zato ne treba sledeci put da se ponasa isto jer prosto nije taj tip.
Meni su te fore krajnje glupe. Kao, neko jednostavno ode a ja treba da shvatim sta to znaci.
Ne ide to tako. Bolje da se posvadjamo na krv i noz, i bolje da mi kaze mnogo toga bolnog, bar cu znati na cemu sam.
Nista gore od pitanja bez odgovora i situacija koje ostanu nerazresene.

Osim ponosa, da nekoga pozoves moze da te spreci i strah da nesto ne "zabrljas"
Ali, kao i kod ponosa, ako je tom nekom svejedno, niti ces ga svojim iskazivanje ponosa tangirati, niti ces svojim pozivom zabrljati vise od onoga sto je vec zabrljano i sto vec ne valja.

Sa ovim se slazem u potpunosti...ali problem se javlja kad "partner" ne zeli, nije spreman, ne ume da prica....slazem se da je najbolje resiti stvari dok su jos sveze, pa makar se i posvadjali na krv i noz...bar cemo znati na cemu smo....

Ali neke osobe jednostavno ne razmisljaju tako...u sutini ni same ne znaju u cemu je problem, sta zele itd...i tad smatram da je najbolje okrenuti se i otici...definitivno rascistiti sa sobom zaboraviti skota i naci sebi nekoga slicnog...;)

Mislim da je gubljenje vremena patiti za nekim citav zivot..istina je da ne mozemo na mnoge situacije, dogadjaje u zivotu uticati...ipak svako sebi kroji sudbinu....

I zasto pruziti zadovoljstvo nekome ko nas nije zasluzio i volio da nas "gleda" kako smo sami i patimo...pfff....

P.s. ako je nekome svejedno za nas i iskazivanje naseg ponosa ga nece tangirati...zasto onda kopati po emocijama i rasciscavati sa sobom i sa njim kad mu je svejedno...sto da podgrevam supu? Zaboravis i ides dalje....
 
I ono usko vezano za ovu temu: da li vam se desilo da volite neku osobu, nedostaje vam, a iz nekog razloga niste u kontaktu (zbog svađe ili udaljenosti)... i iz ponosa čekate da onaj drugi progovori i priđe i pozove prvi... i tako do nekog praštanja, zbližavanja, objašnjavanja, izliva emocija nikad ne dođe.
A onda saznate, posle mnogo godina da ste se čekali u isto vreme. I setite se situacije: ''Da si dao/dala samo jedan znak, sve bi bilo drugačije''...

Možda je apsurdno gledati na stvari iz tog ugla... ''Šta bi bilo da je bilo''... ali nekad, u mom slučaju, neizbežno... :-(

Pa, Sokolice, ovo je neverovatno!
Zalutah ovom stazom, mada uglavnom visim na "kultnim"... I vidim temu koju si postavila. Neverovatno, zaista... Zato što sam o tome pisala u knjizi. Moto knjige je: "Šta bi bilo, da je bilo" i upravo je reč o ovim tvojim, gore citiranim rečima.
Ipak su ljudi u mnogo čemu slični: muče ih iste dileme, rastržu ih ista pitanja... Bez obzira da li su mladi, stari, muškarci, žene. Meni je to vrlo zanimljivo.
Ali zašto si ovde postavila diskusiju? Pa ova pitanja su KULTNA!
Otvaraj istu na "kultnoj", brzo.
 

Back
Top