@Soko_Štark
Vrlo je zanimljivo da je sve ta tvoja pričica mogla da stane u jedno jedino (i poput mog) JAOOOO
Vrlo je zanimljivo da je sve ta tvoja pričica mogla da stane u jedno jedino (i poput mog) JAOOOO

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.

sta da resim? njegov k.urvinski odlazak iz veze od 1,5 god? JA da to resim? sa kim? pitas se na kraju a SA KIM ja to treba nesto da diskutujem...kad nije imao toliko osnovne ljudskosti da kaze tri recenice., kraj, bla bla...to onda neka resava sam sa sobom, ako vec nije sa onom koju je ostavio....doneo knjige, otisao....koliko je dugo planirao da ode bez da ista kaze? ZASTO je oitsao? JA njega da pitam??? "izvini, samo da te pitam nesto..jel ti to mene ostavljas ili mi se cini? aj bar, mooooooooooooooolim te, budi covek ko sto si p.icka pa reci zasto..."
ps. razumem lyone, znam da si u pravu, ali moja samoironija ne ume drugacije da gleda na stvari..jednom sam pisala da je ljubav za mene kao dvoboj. ali samo su vitezovi imali dvoboje. ovi drugi odlaze kao "ovaj moj"![]()
Divni postovi od tebe večeras...
A ovo, ovo mi je posebno simpatično...
Ovaj tvoj daleko je od viteza... a i do konja... ne znam, možda jedino da konjušar bude... ili da ga isti ritaju... htedoh reći: dok ga srec ne zaboli, ali on očito toga nema... kao ni mozga...
Taj tvoj - on je nula iza decimalnog zareza...
I tu je ponos potpuno opravdan.
Meni je teško da funkcionišem bez ponosa... ali daleko sam od osobe koja ne ume da voli i da se bori za ljubav...
A šta još može da vas spreči da nekome priđete i pozovete nekog prvi... ? Strah...?
Mozda je ponos potpuno opravdan, ali njoj zbog tog ponosa i dan danas nije dobro.
Dzaba onda glumiti ponos kad imas zelju da dobijes odgovore na pitanja, kada si besan, kada mislis da je neko prema tebi postupio krajnje bedno i nepravedno.
Neko moze to lako da preboli i da ga to ne pogodi previse.
Ali, svako zna sebe. Mozda ona tada nije mislila da ce je to toliko dugo pratiti.
Ako tada nije znala, sada zna. Zato ne treba sledeci put da se ponasa isto jer prosto nije taj tip.
Meni su te fore krajnje glupe. Kao, neko jednostavno ode a ja treba da shvatim sta to znaci.
Ne ide to tako. Bolje da se posvadjamo na krv i noz, i bolje da mi kaze mnogo toga bolnog, bar cu znati na cemu sam.
Nista gore od pitanja bez odgovora i situacija koje ostanu nerazresene.
Osim ponosa, da nekoga pozoves moze da te spreci i strah da nesto ne "zabrljas"
Ali, kao i kod ponosa, ako je tom nekom svejedno, niti ces ga svojim iskazivanje ponosa tangirati, niti ces svojim pozivom zabrljati vise od onoga sto je vec zabrljano i sto vec ne valja.
. jel sam ti sad malo jasnija? 
Ne mogu da shvatim da volis nekoga i u jednom trenutku bez reci odes!Gde?Zasto?Svasta.To je bas kukavicki.Zar nije imao hrabrosti ni zdravo da kaze?
" Ali to bese naknadna mudrost koja ne sluzi nicemu drugom nego da umnozi kajanje "



I ono usko vezano za ovu temu: da li vam se desilo da volite neku osobu, nedostaje vam, a iz nekog razloga niste u kontaktu (zbog svađe ili udaljenosti)... i iz ponosa čekate da onaj drugi progovori i priđe i pozove prvi....

Sta te bole uvo sta radimo, kad nam zelis "laku noc". :-P
Posle jedne takve greske, ono sto zoves ponosom ili sujetom resavam tako sto zamislim da cu ziveti samoj jos jedan dan.
Ili da cu sutra saznati da te osobe vise nema i da vise nemam priliku da joj kazem ono sto zbog ponosa nisam hteo, jer sam cekao da ona prva popusti.
Pitam sebe da li bih i tada odlucio da se nekome ne javim, da joj nesto ne oprostim, da ne kazem da mi je zao i da se izvinim.
.
uff ..ovo me bash nervira..kao ponos mi ne da da pozovem..ma da..
ako nekog volim, naci cu nachina da mu stavim to do znanja..a ako osecanja nisu obostrana ok, paticu, paticu, plakacu nja nja njai necu zaliti zbog toga, nekaa
..jer znacu da on mene ne volii
![]()
jednom sam pisala da je ljubav za mene kao dvoboj. ali samo su vitezovi imali dvoboje. ovi drugi odlaze kao "ovaj moj"![]()
'
I ono usko vezano za ovu temu: da li vam se desilo da volite neku osobu, nedostaje vam, a iz nekog razloga niste u kontaktu (zbog svađe ili udaljenosti)... i iz ponosa čekate da onaj drugi progovori i priđe i pozove prvi... i tako do nekog praštanja, zbližavanja, objašnjavanja, izliva emocija nikad ne dođe.
U svemu tome dobro je to sto vi jos uvek imate sanse da nesto kazete.Ja sam godinu dana znao da moja dobra drugarica boluje od raka i da nece ziveti jos dugo.Nisam imao hrabrosti da odem da je vidim,sta da joj kazem,kako da je pogledam a da ne zaplacem?A sad kada je vise nema,ne mogu sebi da oprostim sto nisam otisao da je jos jednom zagrlim,pa makar i plakao,makar i njoj vratio misli na smrt,ne znam.Sad je vise nema,i tu vise nista ne moze da se popravi.Zato,ne treba misliti na ponos,ne treba se plasiti,ako imas nesto nekom da kazes kazi do za to imas prilike.A taman sam prestala da plačem...
Žao mi je što sam ti dodala još suza na već ranije probuđenu nostalgiju... Nekad sećanja jednostavno i nezadrživo prhnu iz kovčega... ne vredi ih katancima zaključavati...
Tvoja pitanja, toliko su mi bliska... I ja sam jedno vreme prolazila kroz taj pakao... Izađem ujutru iz kuće i vratim se predveče... niko me ništa nije pitao... ni danas mi nije jasno kako sam prelazila ulicu, vozila auto... kako sam ostala živa... pa onda ti ''napadi''... sedim sa drugaricama i odjednom počnem da plačem... i svi ćute... niko ne sme da me pita ništa... ni da kaže... a i šta bi... spavala sam majkom dva, tri meseca... kaže mi da sam se samo trzala u snu... mrzela je kad me vidi sa jastukom da ulazim u sobu... i ja sam mrzela... i pitala sam se upravo isto kao ti: da li je umeo drugačije da ode, ZAŠTO: zašto je bio sa mnom, da li bi bilo drugačije da sam i ja imala neke drugačije odluke neposredno pre raskida... Godinu i po dana, zbog nekih pratećih problema u njegovom porodičnom životu verovatno i ojačana veza, i posle toga: NE volim te. Ljubav dođe i prođe i sve je to normalno, nisam ni očekivala da ćemo biti zauvek zajedno, iako sam celu sebe dala u to, iako sam je gradila kao nešto što će biti za ceo život (ali tako ulazim u sve odnose)... i očekivala sam reči: ''Voleo sam te, ne volim te'', ali ne i: nisam te voleo nikad... ali si mi draga... Draga posle godinu i po dana?
... možda se zato i ne čudim što NE želim da ga vidim... možda se i ne čudim više (a do pre nekih dva meseca jesam) što u meni budi jedino osećanje - bezvezne ravnodušnosti... kao da ga nikad nisam dodirivala...
Tvoja priča me je samo podsetila na ovu moju, na ovaj deo nje, i eto... dugo nisam ni sa kim o njemu i našoj priči pričala... da se podsetim da sam imala jedno takvo iskustvo...
A neke druge osobe želim da vidim. I čekam ih. Pogledam telefon. Razočaram se kad vidim druga imena na displeju.
Isto mi važi i za neka višom silom prekinuta prijateljstva... Nisam ih prebolela, samo sam ih negde strpala u sebe, sakrila... I srećom tamo ne odlazim često, ali svaki put kad prođem pored njene kuće okrenem glavu na drugu stranu... ili uperim pogled pravo... a istovremeno se nadam da će izaći i izgovoriti moje ime, bilo šta... JEDNU REČ... ostalo bih sve ja...
... eh, taj ''okidač''... jesmo li kukavice?

Ne. Nikad zbog ponosa ne bih dozvolila da izgubim dragu osobu... Chak i ako nisam ja kriva, a pogotovo ako jesam u stanju sam prva da povuchem za rukav i kazhem "Hej... "...I ono usko vezano za ovu temu: da li vam se desilo da volite neku osobu, nedostaje vam, a iz nekog razloga niste u kontaktu (zbog svađe ili udaljenosti)... i iz ponosa čekate da onaj drugi progovori i priđe i pozove prvi... i tako do nekog praštanja, zbližavanja, objašnjavanja, izliva emocija nikad ne dođe.
A onda saznate, posle mnogo godina da ste se čekali u isto vreme. I setite se situacije: ''Da si dao/dala samo jedan znak, sve bi bilo drugačije''...
Mozda je ponos potpuno opravdan, ali njoj zbog tog ponosa i dan danas nije dobro.
Dzaba onda glumiti ponos kad imas zelju da dobijes odgovore na pitanja, kada si besan, kada mislis da je neko prema tebi postupio krajnje bedno i nepravedno.
Neko moze to lako da preboli i da ga to ne pogodi previse.
Ali, svako zna sebe. Mozda ona tada nije mislila da ce je to toliko dugo pratiti.
Ako tada nije znala, sada zna. Zato ne treba sledeci put da se ponasa isto jer prosto nije taj tip.
Meni su te fore krajnje glupe. Kao, neko jednostavno ode a ja treba da shvatim sta to znaci.
Ne ide to tako. Bolje da se posvadjamo na krv i noz, i bolje da mi kaze mnogo toga bolnog, bar cu znati na cemu sam.
Nista gore od pitanja bez odgovora i situacija koje ostanu nerazresene.
Osim ponosa, da nekoga pozoves moze da te spreci i strah da nesto ne "zabrljas"
Ali, kao i kod ponosa, ako je tom nekom svejedno, niti ces ga svojim iskazivanje ponosa tangirati, niti ces svojim pozivom zabrljati vise od onoga sto je vec zabrljano i sto vec ne valja.
I ono usko vezano za ovu temu: da li vam se desilo da volite neku osobu, nedostaje vam, a iz nekog razloga niste u kontaktu (zbog svađe ili udaljenosti)... i iz ponosa čekate da onaj drugi progovori i priđe i pozove prvi... i tako do nekog praštanja, zbližavanja, objašnjavanja, izliva emocija nikad ne dođe.
A onda saznate, posle mnogo godina da ste se čekali u isto vreme. I setite se situacije: ''Da si dao/dala samo jedan znak, sve bi bilo drugačije''...
Možda je apsurdno gledati na stvari iz tog ugla... ''Šta bi bilo da je bilo''... ali nekad, u mom slučaju, neizbežno... :-(