Antropologija: Kastaneda

Sve se svodi na tu borbu za ego i protiv ega (svugde, u psihologiji, u društvu, u vlastitom telu, svesti, nauci, duhovnosti... svugde) . Koja se još više komplikuje time što mi imao istinsko i lažno jastvo. To nisu dva jastva, to je iluzorna podela unutar jednog jastva, kada istinsko ja poprimi zagađenu sesnost i sebe vidi kao nešto što ono u večnosti iistinitosti nije, nije i nikada ne može istinski biti.



Da, impersonalizam, (koji je inača zastupao Viivekanada i njemu slični vedski impersonalisti) je samoubistvo duše! To je žrtvovanje svog jastva zarad neistinite ideje "ja sam Bog" Mi jesmo bog, ali nismo Božanska Ličnost. Budući emanacije Boga, iste smo duhovne prirode(kvaliteta), ali infinitezimalne veličine (kvaniteta) i ima nas bezbroj, a Bog je jedan, u tri vida i bezbroj oblika. Impersonalizam je poslednja zamka iluzije Ona je vrlo teška zato što impersonalna spoznaja, jeste transcendentalna, jeste Apsolutna Istina, ali samo jedan njen, za nas (duhovne duše) nekonstitucionalan i nepovoljan aspekt, u kojom ne mogu doći do izražaja naše večne odlike - ličnost i služba Bogu!

Dusa je besmrtna buduci da je Bozanska tvorevina kao i svaka subatomska cestica ovog univerzuma.Sistem holografskog univerzuna, u svakom delicu stoji zapis citave celine.Spoznajuci svoju malenkost upoznajes citav univerzum koji je On sam ustvaru.
 
Einsteinu se pripisuje izreka da ne možemo riješiti problem na istoj razini razmišljanja na kojoj smo ga stvorili. To je posebno primjenjivo na odnose i emocionalne probleme, kao i životne okolnosti koje stvaramo.

Često se uhvatimo u začarani krug emocionalnih poriva i misli usmjerenih na promjenu vanjske situacije i drugih ljudi, odluka koje donosimo racionalno, a zatim ih povlačimo ili se mučimo uslijed suprotstavljenih emocija, ili rastrzanosti koja nam onemogućuje da uopće donesemo odluku.

Svaki od tih poriva, emocija i misli sadrži djelić istine i djelić zdravih i opravdanih želja – ali niti jedan ne percipira širu sliku. Dok ne riješimo uvjerenja i emocije koje nas ograničavaju, svaki od tih poriva će nam se periodično činiti ispravnim ili realističnim, i svaki od njih bit će suprotstavljen ostalima. Nakon što iscijelimo ograničenja te, što je posebno bitno, integriramo izgubljene ili zaboravljene kvalitete, dijelove svijesti našeg istinskog bića, shvaćamo izreku zen-mudraca: suprotnost istini također je istina. Možemo pogledati situaciju s daleko dubljim razumijevanjem i uvidom, te, što je još važnije, bez ograničenja koja nas sputavaju. Tada je rješenje očito i samo po sebi razumljivo, slično kao kad sa strane promatramo druge ljude koji se bore sa svojim problemima.

Primjerice, možda vas ne zadovoljava kvaliteta vašeg partnerskog odnosa. Možda se u vama bore ljutnja, ljubav, prkos, strah, misli kao što su: on/ona je bolji/a od mnogih drugih... i bolje da sam s njim nego sama... ali ne cijeni me i ne primjećuje koliko bih željela... ali u nekim situacijama je ipak tako pažljiv... a pitanje hoću li moći naći ono što želim ako prekinem... ali ipak želim daleko više nego što mi ovaj odnos pruža...

Pokušavanje da promijenimo drugu osobu i vanjsku situaciju, ili donošenje racionalne odluke, u pravilu je neuspješno – a čak i ako je (najčešće privremeno) uspješno, unutarnji problem ostaje neriješen, emocije neiscjeljene, a izgubljeni dijelovi nas neintegrirani, te ćemo vrlo brzo stvoriti, ili će nas privući, slična situacija i slični osjećaji, sve dok se konačno ne okrenemo sebi i ne usmjerimo na rješenje uzroka problema.

Traumatična iskustva i toksični odnosi uzrokuju rascjepkanost ličnosti – pojedini dijelovi se odbacuju kako bi ustupili mjesto ograničavajućim uvjerenjima (često pozitivne kvalitete među kojima je na prvom mjestu samopoštovanje), drugi se potiskuju i ostaju nezreli (neugodni osjećaji), a neki se razvijaju i stvaraju kao maska ili kompenzacija (npr. agresivnost, uloga žrtve, ponekad i pozitivne kvalitete kao što su intelekt, spolnost, humor...).

Nakon što se riješimo ograničenja, možemo integrirati, primjerice, izgubljeno samopoštovanje, optimizam, unutarnji osjećaj sreće... i postaje nam očito, ovisno o situaciji, da smo, primjerice, burno reagirali na sitnice koje su se mogle riješiti iskrenim i smirenim razgovorom bez predbacivanja, ili smo zaista zanemarivali sebe iz straha da ne zaslužujemo i ne možemo naći bolje. Možda smo racionalno to shvaćali odavno ranije – ali slično kao kad pokušavate prijateljicu potaći na racionalno i pozitivno rješenje njezinog problema, uplele bi se emocije i strahovi koji bi nas povukli natrag. Pokušavati izabrati između racionalnog i emocionalnog, između jedne emocije i druge... posve je uzaludan posao, dok se ne postigne stupanj integracije iz kojeg vaše biće može osjećati i djelovati usklađeno, na novoj razini zrelosti i zdravlja. To je istinski kvantni skok u svijesti.

Poteškoća je u tome što je vrlo lako omalovažiti svoj doprinos problemu, povesti se za nezrelim emocijama koje nam se u tim trenucima čine vrlo realistične, ili ostaviti njihovo rješavanje 'za kasnije' – u takvom odlaganju i nepotrebnim frustracijama mogu proći godine, umjesto da se to vrijeme iskoristi za napredovanje i stvaranje sretnog i zdravog života
 
Einsteinu se pripisuje izreka da ne možemo riješiti problem na istoj razini razmišljanja na kojoj smo ga stvorili. To je posebno primjenjivo na odnose i emocionalne probleme, kao i životne okolnosti koje stvaramo.

Često se uhvatimo u začarani krug emocionalnih poriva i misli usmjerenih na promjenu vanjske situacije i drugih ljudi, odluka koje donosimo racionalno, a zatim ih povlačimo ili se mučimo uslijed suprotstavljenih emocija, ili rastrzanosti koja nam onemogućuje da uopće donesemo odluku.

Svaki od tih poriva, emocija i misli sadrži djelić istine i djelić zdravih i opravdanih želja – ali niti jedan ne percipira širu sliku. Dok ne riješimo uvjerenja i emocije koje nas ograničavaju, svaki od tih poriva će nam se periodično činiti ispravnim ili realističnim, i svaki od njih bit će suprotstavljen ostalima. Nakon što iscijelimo ograničenja te, što je posebno bitno, integriramo izgubljene ili zaboravljene kvalitete, dijelove svijesti našeg istinskog bića, shvaćamo izreku zen-mudraca: suprotnost istini također je istina. Možemo pogledati situaciju s daleko dubljim razumijevanjem i uvidom, te, što je još važnije, bez ograničenja koja nas sputavaju. Tada je rješenje očito i samo po sebi razumljivo, slično kao kad sa strane promatramo druge ljude koji se bore sa svojim problemima.

Primjerice, možda vas ne zadovoljava kvaliteta vašeg partnerskog odnosa. Možda se u vama bore ljutnja, ljubav, prkos, strah, misli kao što su: on/ona je bolji/a od mnogih drugih... i bolje da sam s njim nego sama... ali ne cijeni me i ne primjećuje koliko bih željela... ali u nekim situacijama je ipak tako pažljiv... a pitanje hoću li moći naći ono što želim ako prekinem... ali ipak želim daleko više nego što mi ovaj odnos pruža...

Pokušavanje da promijenimo drugu osobu i vanjsku situaciju, ili donošenje racionalne odluke, u pravilu je neuspješno – a čak i ako je (najčešće privremeno) uspješno, unutarnji problem ostaje neriješen, emocije neiscjeljene, a izgubljeni dijelovi nas neintegrirani, te ćemo vrlo brzo stvoriti, ili će nas privući, slična situacija i slični osjećaji, sve dok se konačno ne okrenemo sebi i ne usmjerimo na rješenje uzroka problema.

Traumatična iskustva i toksični odnosi uzrokuju rascjepkanost ličnosti – pojedini dijelovi se odbacuju kako bi ustupili mjesto ograničavajućim uvjerenjima (često pozitivne kvalitete među kojima je na prvom mjestu samopoštovanje), drugi se potiskuju i ostaju nezreli (neugodni osjećaji), a neki se razvijaju i stvaraju kao maska ili kompenzacija (npr. agresivnost, uloga žrtve, ponekad i pozitivne kvalitete kao što su intelekt, spolnost, humor...).

Nakon što se riješimo ograničenja, možemo integrirati, primjerice, izgubljeno samopoštovanje, optimizam, unutarnji osjećaj sreće... i postaje nam očito, ovisno o situaciji, da smo, primjerice, burno reagirali na sitnice koje su se mogle riješiti iskrenim i smirenim razgovorom bez predbacivanja, ili smo zaista zanemarivali sebe iz straha da ne zaslužujemo i ne možemo naći bolje. Možda smo racionalno to shvaćali odavno ranije – ali slično kao kad pokušavate prijateljicu potaći na racionalno i pozitivno rješenje njezinog problema, uplele bi se emocije i strahovi koji bi nas povukli natrag. Pokušavati izabrati između racionalnog i emocionalnog, između jedne emocije i druge... posve je uzaludan posao, dok se ne postigne stupanj integracije iz kojeg vaše biće može osjećati i djelovati usklađeno, na novoj razini zrelosti i zdravlja. To je istinski kvantni skok u svijesti.

Poteškoća je u tome što je vrlo lako omalovažiti svoj doprinos problemu, povesti se za nezrelim emocijama koje nam se u tim trenucima čine vrlo realistične, ili ostaviti njihovo rješavanje 'za kasnije' – u takvom odlaganju i nepotrebnim frustracijama mogu proći godine, umjesto da se to vrijeme iskoristi za napredovanje i stvaranje sretnog i zdravog života

Značaj ponovnog poživljavanja potisnutih sadržaja u svesti je davno poznat i u filosofiji i u mistici i u duhovnosti a bome i u nekim segmentima savremene psihijatrije (Artur Janov, "Primalni Krik") ;)
 
Principi traganja su od velike pomoći.




Traganje je moguće na svemu primeniti i postoje četiri koraka da se to nauči: nemilosrdnost, prepredenost, strpljenje i ljubaznost ali nemilosrdnost nije surovost, prepredenost ne sme biti okrutnost, strpljenje nije nemar i ljubaznost ne sme biti budalašina. Budi nemilosrdan ali šarmantan, budi prepreden ali fin, budi strpljiv ali aktivan, budi ljubazan ali smrtonosan. Samo žene to mogu. Ako se čovek ponaša na taj način on je cepidlaka (Moć tišine, 76).


Strategija traganja se sastoji od šest elemenata koji se uzajamno prepliću. Pet od njih se nazivaju svojstva ratništva: kontrola, disciplina, uzdržavanje, proračunavanje vremena i volja. Oni su u vezi sa svetom ratnika koji se bori da izgubi samovažnost. šesti elemenat koji je možda najvažniji od svih, tiče se spoljašnjeg sveta i naziva se sitni mučitelj (Unutrašnji oganj, 28).

„Je li to neka formula, postupak, ili šta je?"

„To je način na koji se prihvatiš stvari. Na primer, kad sam učio o đavoljoj travi bio sam suviše revnostan. Grabio sam sve kao što dete grabi slatkiše. Tatula je samo jedan od milion drugih puteva. I sve ostalo je samo jedan među bezbrojnim putevima (ip comino entre cantidades de caminos). Zato moraš uvek da imaš na umu to da je jedan put samo jedan put; ako osećaš da ne bi trebalo njim da pođeš, onda nipošto ne smeš ostati na tom putu. Da bi ti stvari bile tako jasne, moraš disciplinovano živeti. Samo tada ćeš znati da je bilo koji put samo put i nema uvrede ni za tebe ni za druge ako ga napustiš, pod uslovom da ti to tvoje srce nalaže. Ali na tvoju odluku da istraješ na jednom putu ili da ga napustiš ne sme da utiče ni strah ni ambicija. Upozoravam te. Razmotri svaki put dobro i razumno. Isprobaj ga koliko god puta misliš da treba. Onda postavi sebi, ali samo sebi, jedno pitanje. To pitanje je ono koje postavlja samo veoma star čovek. Moj dobrotvor mi je jednom o tome govorio kad sam bio mlad, ali moja krv bila je tada suviše jaka da bih to razumeo. A sad razumem. Reći ću ti koje je to pitanje: ima li taj put srca? Svi su putevi isti: nikud ne vode. To su putevi koji te vode kroz šumu ili u šumu. Mogu reći da sam u životu prešao duge, duge pute, ali nigde nisam stigao. Pitanje mog dobrotvora sad ima smisla. Ima li ovaj put srca? Ako ga ima, to je dobar put; ako ga nema, ne valja. Ni jedan ni drugi put nikuda ne vode, ali jedan ima srca, a drugi nema. Na jednom je putovanje radosno, dogod se po njemu krećeš, dogod si s njim sjedinjen. Drugi put će te naterati da proklinješ svoj život. Jedan ti daje snagu, drugi ti je oduzima."


Glupo je valjda što sam očekivao da će okolina, društvo ostaviti ne primećene promene i da neće reagovati onako kako tonal vremena nalaže: neurotično, psihotično. Sitno-mučiteljski. Ali izazov stvara volju i vreme će pokazati da li disciplinovano ostvarujem kontrolu.

Savremeno društvo i okolina su gomila crnih vračeva. Oni nisu nikakav valjan reper i kriterijum, civilizacija zavedena na stranputice materijalnoga. Slepci koji vodaju druge slepce po lavirnitima i bespućima prizemnosti.
 
Čudno stvari izgledaju onom ko ih posmatra sa preuzvišenog oblaka vlastite iluzije :mrgreen:

Biće to bolno trežnjenje (ako do njega ikad i dođe) ;)

Lepo si rekao, ali sam sebi...jedino sto ti ne gledas sa "preuzvisenog" toka, nego si jednostavno izgubljen i nemas nikakvo iskustvo, tj. znanje.

Znači Nikko je ipak Nekko

Šta ti je ego, pa još i - lažni :hahaha: :mrgreen: ;)

Ne postoji "pravi" i "lazni" ego deco. Ego je jedan, samo vi imate problema sa njegovim znacenjem.
 
Poslednja izmena:
Lepo si rekao, ali sam sebi...jedino sto ti ne gledas sa "preuzvisenog" toka, nego si jednostavno izgubljen i nemas nikakvo iskustvo, tj. znanje.

bip-maji, catki, cakani :mazi: :per:

Ne postoji "pravi" i "lazni" ego deco. Ego je jedan, samo vi imate problema sa njegovim znacenjem.

To smo već ehm :hvala: elaborirali. lažni ja je aspekt istinskog ja, kada se pogrešno identifikuje sa onim što inače u istini nije. istinski ja sa zagađenom svesnošću.

Recide ti meni Nikko, jel led voda ili nije? deder, da čujem :mrgreen:
 
bip-maji, catki, cakani :mazi: :per:
To smo već ehm :hvala: elaborirali. lažni ja je aspekt istinskog ja, kada se pogrešno identifikuje sa onim što inače u istini nije. istinski ja sa zagađenom svesnošću.

"Lazni ja" ne moze nikako da bude "aspekt" istinskog ja. To je ono sto vas buni, ne mozete da shvatite da su to dve odvojene stvari. "Lazni ja" je "lazni ja".
I "istinski ja" je "istinski ja".
 
"Lazni ja" ne moze nikako da bude "aspekt" istinskog ja. To je ono sto vas buni, ne mozete da shvatite da su to dve odvojene stvari. "Lazni ja" je "lazni ja".
I "istinski ja" je "istinski ja".

Ne postoje odvojene stvari, Sve stvari su povezane i u neprestanoj interakciji pa tako i ova dva aspekta ega. Odvojenost je iluzija "lažnog ja". Iz ovih tvojih tvrdnji se vidi koje "ja" te vodi. I još ti kaže da si "nikko"... Lukava je to tvorevina. Nedostaje ti dijalektika u razmišljanju, no tako je sa svim filozofima -amaterima. Nisu savladali gradivo iz prvog razreda a uskaču na fakultet. Ali imam utisak da polako, iako sporo napreduješ... :think:

:mazi:
 
Ne postoje odvojene stvari, Sve stvari su povezane i u neprestanoj interakciji pa tako i ova dva aspekta ega. Odvojenost je iluzija "lažnog ja". Iz ovih tvojih tvrdnji se vidi koje "ja" te vodi. I još ti kaže da si "nikko"... Lukava je to tvorevina. Nedostaje ti dijalektika u razmišljanju, no tako je sa svim filozofima -amaterima. Nisu savladali gradivo iz prvog razreda a uskaču na fakultet. Ali imam utisak da polako, iako sporo napreduješ... :think:

:mazi:

Pomazi me jos koji put, mozda ti se ego oporavi jos brze...ili ubaci jos neke smajlije, bilo sta sto ce da ti olaksa. :mazi:

A u vezi teme, sorry, ali moras jos mnogo kacamaka da pojedes da bismo uopste mogli da pricamo, posto si zbunjen, vrtis se u spiralama znacenja, i jednostavno ne znas nista.
Cak pocinjes i da licis na Kartikeju ili Ans i Eva Jargi...sto nije dobro prorocanstvo.
 
Dabogme, :mrgreen: Konačno da i tebi sine.
Nego... ima li kakvih novih priča iz nepričave, stalkeru? ;)

E brate Karti, u zadnjim postovima si stvarno zablistao! :hvala:
Pa ajde da ispričam jednu priču kad već tražiš... Malo izveštaja iz prakse posle ovih filozofskih razmatranja o egu nije na odmet. Potrebno je i jedno i drugo, duhovno iskustvo i racionalna analiza tog iskustva.

Eto, Kastaneda piše o dvojniku, energetskom telu, drugom... Koristi više naziva za svetlosno telo. Buđenje svesnosti o tom telu je fascinantan proces. Imam ti ja brate jedan zanimljiv doživljaj u vezi toga. Da ti ugodim, evo "priče iz nepričave":


Jednog dana, iznenada sam počeo da osećam nekakav pritisak, strujanje i treperenje na čelu, među obrvama. Uporedo sa tim, počeo sam da osećam nekakvu vatru u centru dlanova, kao da tu stoje nekakve vatrene lopte poput malih sunaca... Sve to me je zbunilo i zapitao sam se čemu li sve to služi? Hm, za tu stvar na čelu sam se setio priče o "trećem oku", ali ovo isijavanje energije iz sredine dlanova... I tako, nekoliko dana sam se zapitkivao, kad, jedne večeri odgovor mi je došao kroz čudesan događaj.


Vraćao sam se kući kasno noću iz posete nekim prijateljima. Bila je zima i mraz mi je stezao obraze. Oni žive nekoliko kilometara udaljeni od mog grada tako da sam prolazio kroz nenaseljeni brdoviti predeo prekriven snegom. Iznenada se pojavio čopor pasa lutalica i jurnuo ka meni lajući i režeći besno. Ispred njih je išao najkrupniji mužijak, vođa čopora. Zaustavio sam se u mestu jer sam znao da je pogrešno bežati, to ih još više razbešnjava i daje im hrabrost. Kada su mi prišli na desetak metara, naglo sam čučnuo i posegao rukom ka tlu kao da uzimam neki predmet a onda sam ustao i zamahnuo rukom kao da ću ga baciti na njih. Uplašili su se i zaustavili. Posmatrali su me i režali. Tada je onaj njihov predvodnik krenuo prema meni a ostali su ga pratili. Ponovio sam isti trik i oni su opet ustuknuli i povukli se na bezbedno rastojanje. Ali posle nekog vremena posmatranja i besnog režanja, opet su nasrnuli. Opet isti trik i opet njihovo povlačenje i tako nekih petnaestak minuta. No, svaki put kad bi nasrnuli, bivali su sve hrabriji i prilazili su sve bliže. Shvatio sam da na kraju taj trik sa bacanjem nepostojećeg kamena više neće delovati. Našao sam se u nezgodnoj situaciji, nisam mogao pobeći odatle jer bi me sustigli a nisam mogao ni ostati... A nigde u blizini ni jednog drveta da se popnem na njega.

"Šta da radim, kako da se izvučem?" - pomislio sam. "O Gospode, pomozi mi!"


Dok sam tako očajan razmišljao o izlazu, vođa čopora je opet razjareno krenuo ka meni a ostali za njim. Tada sam spontano i bez ikakve promišljene namere okrenuo levi dlan ruke prema psećem vođi. Osetio sam jako zračenje neke toplote kako izbija iz centra mog dlana pravo ka njemu, kao neki usmereni mlaz ili talas energije, ali veoma blag i suptilan... Kao ošinut gromom, vođa se ukopao u mestu a za njim i ostali psi. Počeo je da cvili i maše repom kao neko malo kučence. Odjednom su svi postali mirni i dobri kao jagnjad!

"Ma, šta... Kako... ?? " - pitao sam se buljeći zaprepašćeno čas u svoj dlan a čas u pse. "Ej bre, pa ovo je kao u naučno - fantastičnim filmovima!" - pomislio sam i počeo da se smejem kao lud...


Dok sam se ja tako cerio kao neka budala, vođa se okrenuo i otišao zajedno sa ostalima. I tako sam ostao sam i zbunjen šta se to desilo. Na putu ka kući sam zahvaljivao Duhu i divio se praktičnom načinu na koji mi je pokazao čemu služi svetlost koju imam u rukama. Nisam mogao prestati da se smejem i buljio sam u svoje dlanove pitajući se kakve se sve tajne kriju u ljudskom biću...



Eto ja sam to doživeo a sad bi voleo da čujem iskustva nekih koji se ovde puvaju i duvaju da sve znaju i drže predavanja i pridike drugima.


:whistling:
 
Nisam mogao prestati da se smejem i buljio sam u svoje dlanove pitajući se kakve se sve tajne kriju u ljudskom biću...

Ne treba samo da se pitas, vec da radis na svojoj svesti i da se osvedocis u tajne koje se kriju u ljudskom bicu, i po mogucstvu, pre nego sto te sledeci put nesto napadne.

Eto ja sam to doživeo a sad bi voleo da čujem iskustva nekih koji se ovde puvaju i duvaju da sve znaju i drže predavanja i pridike drugima.

Ja sam prosao pored takvih kerova, i nisu me napali.
 
Poslednja izmena:
Ne treba samo da se pitas, vec da radis na svojoj svesti i da se osvedocis u tajne koje se kriju u ljudskom bicu, i po mogucstvu, pre nego sto te sledeci put nesto napadne.

Uh, ti si nepopravljiv... :( Da nisam radio na svojoj svesti i osvedočio se u tajnu, ne bih se izvukao iz te opasne situacije već bi me kerovi iscepali k'o svinja masan džak. Tako da je ova tvoja izjava samo prazna pridika sa nepostojeće visine. :mrgreen:

Ja sam prosao pored takvih kerova, i nisu me napali.

Ja sam prošao par puta pored takvih ljudi kao što si ti i oni su me napali... :think:

Ajde sad pošto si toliki poznavalac učenja don Huana ispričaj nam molim te neko svoje praktično iz tog sveta iskustvo osim što deliš savete i stručna mišljenja. Hoćeš li? :per:

:whistling:
 
Ja ne znam kakve vi "price" ocekujete da cujete...iskustva kog tipa....Ja nisam imao ucitelja da bih mogao da pisem o odnosu u tom smislu i o nekim "dogadjajima". Jedini odnos koji sam imao i koji imam je sa duhom i beskrajem, a o tome nema sta mnogo da se prica. Ne zato sto je nezanimljivo ili nesadrzajno, nego zato sto je to magija, i sto reci nisu napravljene da bi opisale odnos sa tako necim. Iskustva koje reci mogu da opisu su par liga ispod toga.

Nisam imao sitacije kada me bilo sta napada da bih iskoristio neku moc ili magiju u tom smislu, i da bih o tome pricao. Bilo ko ko je doziveo prava pomeranja skupne tacke u svakodnevnoj stvarnosti, zna da o tome nema sta specijalno da se prica, to je nagual. O tome ne moze da se prica.
Jedino sto mogu u tom smislu da ispricam je prvi put kad sam video energiju kako struji univerzumom. Ali vizuelni ili bilo kakav drugi opis toga nije poenta tog iskustva, a to je ono sto ljudi jedino mogu da dobiju odatle...poenta je u osecaju dok to traje i u znanju koje neko dobije, a o takvim dubinama ponovo ne moze da se prica tek tako. Takva prica eventualno ima smisla sa nekim ko je na slicnom nivou svesti i znanja.
Opis tako nekih stvari deluje relativno obicno u odnosu na ono sto stvarno jeste...zato je uglavnom nezahvalno opisivati tako nesto.
 
Poslednja izmena:
Lepo si rekao, ali sam sebi...jedino sto ti ne gledas sa "preuzvisenog" toka, nego si jednostavno izgubljen i nemas nikakvo iskustvo, tj. znanje

Imati iskustvo ne mora značiti da imamo znanje. Iskustvo i znanje nisu ista stvar mada su povezani. To što Nikko poistovećuje znanje sa iskustvom pokazuje da razmišlja plitko i površno i da se radi o nedovoljno obrazovanoj osobi . Iznošenje kategoričkih tvrdnji bez dublje analize i ispitivanja je obično znak bolesnog, naduvanog ega.

Primeri da iskustvo nije isto što i znanje:

  1. Grči filozof Aristotel je pažljivo posmatrao kretanje sunca, smenu dana i noći i došao do čvrstog zaključka da se sunce okreće oko zemlje. Na osnovu svog iskustva bio je potpuno u pravu. Ali svi znamo da se zapravo zemlja okreće oko sunca tako da je njegovo iskustveno znanje bilo pogrešno. Dakle, iskustvo nije znanje. Znanje je kombinacija iskustva, razmišljanja i percepcije. Problem kod iskustva je što ako postoje nevidljivi elementi neke pojave (kao što je u ovom slučaju to okretanj zemlje oko svoje ose), ti elementi koji su zapravo van našeg opažanja nas mogu dovesti do pogrešnih zaključaka.
  2. Alkoholičari, narkomani i ostali zavisnici stalno i iznova doživljavaju iskustvo nesreće i patnje koje im njihovo ponašanje donosi ali im to ne pomaže da dođu do nekog korisnog znanja niti do znanja kako da se izvuku iz toga. Jedino što znaju je da su u nekoj vrsti pakla. Ono što im nedostaje je proširena percepcija vlastite situacije, oni ne vide šta se krije iza te" bolesti" pa s toga nemaju ni pravo znanje.
  3. Egomanijaci, osobe bolesnog i pokvarenog ega stalno imaju iskustvo praznine, očaja, straha, sukoba sa okolinom, svađa... Ali i dalje ostaju egomanijaci, jer nemaju percepciju šire slike. Oni vide samo sebe i svoju opsednutnost vlastitiom nepostojećom važnošću i veličinom te su slepi za druge ljude i za sve što je izvan njihovog nedodirljivog pogleda na svet u kome su oni centar oko koga se sve okreće. Oni traže da se ceo svet prilagodi njima, njihovim prohtevima i shvatanjima umesto da se oni prilagode svetu u kome žive. I tako stalno vrte ista iskustva sukoba sa celim svetom i neznaju ništa.
Jedva čekam da nam Nikko ispriča neko svoje praktično iskustvo iz "druge pažnje", naguala... :ceka:
 
Poslednja izmena:
Ja ne znam kakve vi "price" ocekujete da cujete...iskustva kog tipa....Ja nisam imao ucitelja da bih mogao da pisem o odnosu u tom smislu i o nekim "dogadjajima". Jedini odnos koji sam imao i koji imam je sa duhom i beskrajem, a o tome nema sta mnogo da se prica. Ne zato sto je nezanimljivo ili nesadrzajno, nego zato sto je to magija, i sto reci nisu napravljene da bi opisale odnos sa tako necim. Iskustva koje reci mogu da opisu su par liga ispod toga.

U Bog te mazo skidam ti kapu! Tvoja iskustva su neopisiva! :eek:

Ali ček, ček, pa zar nije sam Kastaneda na oko 3000 stranica opisivao svoja iskustva sa nepoznatim, sa duhom, namerom, drugom pažnjom?? :think:

Hm, možda su Kastanedina iskustva "par liga" ispod tvojih, jer su opisiva. Ako je tako, Kastaneda je u odnosu na tebe pičquin dim! :mrgreen: Daj onda da skratimo priču, jer se sve to ne može opisati kako si sam rekao. Povedi nas molim te u totalnu slobodu! Jedva čekam... :ceka:
 
Poslednja izmena:
Među prvim stvarima koje se dešavaju na putu ratnika prema kastanedinim knjigama je "viđenje"- percepcija energetskih tokova univerzuma. Tada ratnik vidi energetsko telo ljudskih bića (svetleće jaje) i ostale fenomene energije svesnosti. To je početak i temelj puta jer niko za sebe ne može reći da je toltečki ratnik i da poznaje to znanje ako nije pre svega vidovnjak. Ja sam ovde na ovoj strani foruma opisao jedno svoje iskustvo sa "viđenjem" energetskih tokova i kako me je Duh doveo do saznanja o nekim primenama energetskog tela. Pošto ti tvrdiš da puno znaš o Toltečkom putu i ratništvu, ajde sad da ti pomognem da nam ispričaš iskustva.

1. Opiši nam kako si prvi put postao svestan svoje svetlosti, energetskog tela, gde se to dogodilo i šta si osetio, video, kakve je to imalo posledice na tebe i okolinu...

2. Ispričaj nam neki svoj doživljaj iz "sanjanja" pošto nema istinskog toltečkog ratnika koji se ne bavi kontrolom snova...

3. Kako ti u svakodnevnom životu primećejuš energetsko telo drugih ljudi, šta si zapazio, kako se štitiš od razmene nepoželjnih vibracija sa njima...

Samo mi nemoj reći da je sve to neopisivo, jer ja ti mogu ispričati gomilu priča iz svog iskustva o tim pitanjima koje sam gore naveo. I ti si morao imati takva iskustva, pre nego što si se "lansirao u svemir" te su tvoja iskustva postala neopisiva nama običnim smrtnicima.

Dakle, da čujemo odgovore. :ceka:
 
Poslednja izmena:
Imati iskustvo ne mora značiti da imamo znanje. Iskustvo i znanje nisu ista stvar mada su povezani. To što Nikko poistovećuje znanje sa iskustvom pokazuje da razmišlja plitko i površno i da se radi o nedovoljno obrazovanoj osobi . Iznošenje kategoričkih tvrdnji bez dublje analize i ispitivanja je obično znak bolesnog, naduvanog ega.

Ne, nego to sto si ti zakljucio da sam ja poistovetio iskustvo i znanje u onoj recenici, govori o tebi sve sto si napisao u nastavku.
Ti dakle najprostiju recenicu ne mozes da desifrujes, a to je sve zbog tvog povredjenog ega koji zuri i juri da se uhvati za bilo sta sto ce da mu olaksa bol, pa sam sebi upadnes usta zbog neke sitnice. To je jako slabo, veoma jadno stanje svesti. Ego u svom pravom svetlu, da ne kazem mraku.
I ako ti nije jasno do sad - "to jest" ne znaci iskljucivo da neke dve stvari poistovecujes, moj izgubljeni ti. Tu stoji to jest, zato sto 99.9% iskustava o kakvim govorim, podrazumeva dobijanje nekog znanja.
A ako se to kosi sa onim sto su tebe naucili, mozes da odes i da se zalis Aristotelu ili ko god ti je rekao drugacije.

U Bog te mazo skidam ti kapu! Tvoja iskustva su neopisiva! :eek:

Da, ali ne samo moja, nego bilo cija iskustva takvog tipa. Da si noznim palcem krocio na tu stranu, to bi ti bilo jasno.

Ali ček, ček, pa zar nije sam Kastaneda na oko 3000 stranica opisivao svoja iskustva sa nepoznatim, sa duhom, namerom, drugom pažnjom?? :think:

Ne znam da li sam igde rekao da sam spreman da na nekom forumu opisujem svoja iskustva kroz 3000 stranica..? Vi ste bas budalasti.

Da, on jeste opisivao neka svoja iskustva kroz 3000 stranica u knjigama, ali ona tebi i ljudima kao ti ne znace nista. Ona mogu da znace samo nekom ko je osetio iste stvari, ili eventualno mogu da koriste nekom koga ce zainteresovati da krene da istrazuje neke stvari.
Ali to kako ih je on recima "opisao" kako je mogao, svejedno ne obuhvata 0.5% onoga sto su ta iskustva zapravo bila i sto su njemu znacila, niti mogu da "opisu" znanje koje je dobio kroz neka od njih.
Drugo, veliki deo tih opisanih iskustava je bio potaknut Don Huanovim manevrima, ili sa druge strane psihodelicima, o kojima ja nemam nameru da govorim na nekom glupom forumu, pogotovu ne nekom ko samo zbog svoje bedne egomanije trazi tako nesto, kako bi toboze probao da diskredituje tog nekog ili kako bi mu taj nesto dokazao. Interesantno. To mozes, ali sa svojim drugarima, na tvom nivou svesti.

Hm, možda su Kastanedina iskustva "par liga" ispod tvojih, jer su opisiva. Ako je tako, Kastaneda je u odnosu na tebe pičquin dim! :mrgreen: Daj onda da skratimo priču, jer se sve to ne može opisati kako si sam rekao. Povedi nas molim te u totalnu slobodu! Jedva čekam... :ceka:

Gresis, njegova iskustva nisu opisiva. On je iskoristio reci koliko god je mogao, ali to ne znaci da je iskustvo opisano. Kao sto rekoh, taj "opis" cini "0.5%" tog iskustva. Opisati iskustvo u pravom smislu je nemoguce. To objasnjenje ne vredi nista nekom ko cita a ko nema nikakvo znanje o tome, niti je iskusio bilo sta slicno, kao sto i samom Karlosu nije vredelo 800 puta kada mu je Don Huan govorio o nekim stvarima, jer jednostavno nije bio na tom nivou da bi mogao da shvati i oseti, a mozda ti ni to nije jasno?

U totalnu slobodu mozes samo sam da se povedes.

To je problem sa ljudskim bicima...svima se svidjaju price o magiji, drugim svetovima, slobodi, ali niko nece prstom da makne i da prestane da bude idiot kao sto jeste, svi bi radije da ih neko preveze do te slobode, a ako im se eventualno ne svidi, da ih vrati.
 
Poslednja izmena:
Ljudi zasto se prepirete?

Ja se ne prepirem, tu sam samo da napravim balans izmedju gluposti i tacnih informacija, zbog ljudi koji bi mogli da citaju ovu temu.
Izgleda ti mozda kao prepirka, ali samo zbog ovih koji ne prestaju sa prvonabrojanim. Sile mraka su uvek agresivne, to ste bar mogli da zakljucite do sad... :]
Zato svet i jeste u ovakvom sranju, jer ih ovi drugi pustaju da rade to sto rade. Ali i to ce da se promeni.
 
Poslednja izmena:
"Lazni ja" ne moze nikako da bude "aspekt" istinskog ja. To je ono sto vas buni, ne mozete da shvatite da su to dve odvojene stvari. "Lazni ja" je "lazni ja".
I "istinski ja" je "istinski ja".

Pa jel sad to znači da ipak postoji lažni i istinski ja? A što se tiče razumevanja, pročitajde još jedared šta je napisano na tu temu, pa'š da vi'š da mEre biti tako :hahaha:

Jel led voda ili nije? :mrgreen:

:ceka:
 
Pomazi me jos koji put, mozda ti se ego oporavi jos brze...ili ubaci jos neke smajlije, bilo sta sto ce da ti olaksa. :mazi:

A u vezi teme, sorry, ali moras jos mnogo kacamaka da pojedes da bismo uopste mogli da pricamo, posto si zbunjen, vrtis se u spiralama znacenja, i jednostavno ne znas nista.
Cak pocinjes i da licis na Kartikeju ili Ans i Eva Jargi...sto nije dobro prorocanstvo.

A el može malo o onome šta je kazato a ne o onome ko je kazo? :mrgreen:

Jel, budući da to šta je kazato ne menja na stvari bilo ko da je kazao :manikir:
 

Back
Top