Antologija turbo folka" Gorana Tarlaća i Vladimira Đurića
Turbo folk je muzički Frankenštajn kraja 20. veka stvoren kao posledica nasilnog zavođenja i pogrešnog shvatanja demokratije
"U vrh stola slavni Slobodane/mirno sjedi, hladan viski pije/ Viski pije, havanom se sladi/ ljepše mu je no Josipu Brozu" - pesma "Zidanje bambilenda" anonimnog autora, samo je jedna od mnogih koja je svoje mesto našla u knjizi "Pesme iz stomaka naroda" ("Antologija turbo folka") čiji su priređivači Goran Tarlać i Vladimir Đurić Đura (od autora tu su još i Saša Radojević s tekstom "Pesme iz stomaka naroda", Erik Gordi s tekstom "U ružičasto obojeno", tekst "Država u kafani" Radeta Stanića...) a izdavač SKC.
Ova, moglo bi se reći off hronologija srpske stvarnosti proteklog perioda samo je jedan od segmenata dvodnevne multimedijalne akcije "Treškult" koja je održana proteklog vikenda u SKC-u. Svojevrsni multimedijalni vašar najrazličitijeg turbo folk treša i kiča konačno je javno otvorio doskorašnji lokalni tabu - fenomen turbo folka koji je presudno uticao na formiranje svesti, ukusa, estetskih, pa i etičkih normi u Srbiji poslednjih godina.
Muški i ženski primerak
Da bi sve bilo u skladu s turbo folk estetikom, izdavač je knjigu štampao u opremi pažljivo biranoj za svaki pol ponaosob. Tako naslovna strana ženskog primerka Antologije donosi fotografiju Srđana Veljovića koja "sugeriše nekakvu kuhinjsku estetiku kao krajnji pol ženskog principa" (Kronja), dok muški primerak nudi pornografsku divu u naglašenom kič mizanscenu kao "preporučljiv model ponašanja muškom delu populacije" (Kronja). Pored ove knjige SKC je štampao i specijalno strip izdanje "Šlica" posvećenog ovoj temi.
Najinventivniji deo SKC-ovog mini sajma bila je promocija pomenute antologije (26. januara u 20 sati) kojoj je prisustvovao pristojan broj (pristojne) publike. Evoluciju turbo folka od novokomponovane narodne muzike, preko ratnog turbo i neo folka, do njegovih najsavremenijih (u novim okolnostima) oblika predstavili su neki od autora čiji su se tekstovi našli u ovoj knjizi. Bez pretenzija na visoka teorijska dostignuća autori su istraživali posebne "posrbljene" pojavne oblike globalno dominantne masovne kulture, a razgovor s publikom uglavnom je bio koncentrisan na detekciju lokalnog medijskog pop kulturnog magnata:
- Popularna, odnosno industrijska kultura je globalni fenomen, a njegova lokalizacija izvršena je na veoma problematičan način - tvrdi Ivana Kronja, teoretičar kulture i autor knjige "Masovna kulturna industrija u Srbiji". Masovnu konzumaciju te kulture Kronja objašnjava i psihološkim razlozima:
- "Pink" ljude pridobija time što ide na njihov narcizam. To je jedna od osnovnih vrsta manipulacije, a izražava palanačku, pokondirenu psihologiju. Uz "Pink" ljudi do mile volje mogu da se dive sami sebi - kaže Kronja.
Turbo folk kao mutant masovne kulture teško da se može ukinuti, ali i Kronja i autori koji su pisali "Antologiju turbo folka" naglašavaju specifičnost tog problema u našoj sredini, odnosno njegovu funkciju kao političke propagande i podrške mafiokratskom sistemu vrednosti, pa tako u "Prologu i epilogu" Antologije Rambo Amadeus kaže:
"Turbo folk je muzički Frankenštajn kraja 20. vijeka stvoren kao posljedica nasilnog zavođenja i pogrešnog shvatanja demokratije… S obzirom na postmodernu i eklekticizam u umetnosti autori su najzad dočekali da babe i žabe mogu zajedno, ali kad pretjeraš sa količinom baba i žaba, dobiješ papazjaniju kojoj sam svojevremeno dao naziv "turbo folk"… te se on (turbo folk) odomaćio… i vremenom postao službeni naziv za taj groteskni pravac u muzici i životu".
Gule nas gule, a mi od gume!
Poseban odlomak knjige posvećen je ratnom turbo/ neo folku kojim se veoma detaljno bavio Goran Tarlać. Ratni, odnosno politički i nacionalistički turbo i neo folk ima dva svoja pravca, ksenofobiju ("ne znam šta ću zaista od evropskih fašista/na sve strane samo laju/Srbiju bi da nam progutaju), i megalomaniju (dani slobode će brzo da dođu/jer mi imamo slavnog vođu/pjesme se ore na sve strane/svi smo s tobom Radovane)…
U svim ovim pesmama srpski vojnici genetski nisu predodređeni da bilo kome čine zlo. Srbima je svojstveno da trpe zlo - "Gule nas, gule nas, a mi od gume" Baja Mali Knindža.
I. S.