- Poruka
- 368.550
Kako se Beograd iz musave orijentalne kasabe pretvarao u modernu varoš, a Srbija iz osmanskih pašaluka transformisala u evropsku kneževinu i kraljevinu... O tim tektonskim istorijskim procesima možda najslikovitije priča istorija odevanja. Kako smo se iz šalvara i dimija, presvlačili u krinoline i smokinge, turbane i fesove zamenili cilindrima...Sa minderluka I divanhana presedali na sofe u salonima i soaree sa klavirima. No ta dramatična i radikalna promena ne da se nije desila odjednom, već je u našu istoriju ušiveno i prešiveno i otomanskog zlatoveza i evropske čipke, istovremeno, a da mi o tome pojma nemamo. To zanimljivo zamešateljstvo koje svedoči o bogatom i nerazmrsivom kulturnom pluralizmu Srbije 19. veka razmrsiće "Beograda za početnike", koja zapravo priča o tom našem dugom civilizacijskom putovanju u Jevropu.
Smiljana Popov je kroz serijal „Beograd za početnike”, u jednoj emisiji koja se zvala „Šik vremeplov, šetnja kroz beogradski garderober „ pričala je o modi ondašnjeg Beograda i otkrila nam je da dok smo bili pod Turcima, nismo smeli da se oblačimo kao oni jer to nije bilo dozvoljeno, a onda smo se pred ustanke izborili da smemo da nosimo odelo crvene ili zelene boje i nosimo nakit
Prekretnica u modi, ali i istoriji definitivno je za Srbe 19. vek, ali trebalo je doći do toga: osloboditi se Turaka, dobiti nezavisnost, državu.
Dositej Obradović bio je prvi trendseter kod Srba, a posle njega i Vuk Karadžić. Na otvaranju Velike škole, preteče univerziteta 1808. godine, kada se u Beogradu još nosi „moda ala Turka”, pojavljuje se Dositej obučen u ampir stil Napoleonovog carstva s visokom kragnom. Zvaničnici i srpski mitropoliti bili su šokirani. Istoričari kostima kažu da su mala deca trčala za Dositejom i podsmevala mu se, jer su svi muškarci još nosili čakšire poturlije, i njima je on, naravno, izgledao kao klovn. Nekoliko godina kasnije i Vuk Karadžić se vraća iz Beča obučen u ampir stilu, tako da su njih dvojica prvi doneli evropsku modu u Beograd.
Posebno izdvaja Anku pomodarku, ćerku Jevrema Obrenovića, koja je manirima i modom zaslužila ovaj epitet.
Prva je prigrlila bečku i parisku modu, svirala klavir, dok se u Srbiji guslalo. Njena sestra od strica, Miloševa ćerka Petrija Perka Obrenović je 1824. molila kneza Miloša i majku Ljubicu da joj dopuste da na venčanju obuče belu haljinu i iste boje cipelice i svilene rukavice, umesto srpske tradicionalne nošnje. To do tada Beograd i Srbija nisu videli, a verovali ili ne, ni Evropa. Slovi podatak da je kraljica Viktorija, kada se udavala za princa Alberta 1840. godine, zapravo prva obukla belu venčanicu. Od tada je na celoj planeti to omiljena boja nevesti
Nekada se govorilo da se „u Beogradu otvaraju kišobrani kada u Parizu pada kiša”, a u rađanju beogradskog šika važnu ulogu imao je i glamurozni voz „Orijent ekspres”.
Naši krojači su vozom „Orijent ekspres” odlazili na modne revije u Pariz početkom 20. veka da bi od najvećih modnih kuća kupili licence i da mogu da šiju po tim krojevima. I posle bukvalno dve nedelje naše žene bile su obučene po najnovijoj pariskoj modi.
Svega tri godine nakon što je Koko Šanel otvorila u Parizu svoj prvi salon mode, 1919. u Beogradu to je uradila Rebeka Jakovljević Amodaj.
Bila je autorka beogradskog šika, influenserka i trendseterka u pravom smislu te reči. Toliko se dobro oblačila da su je fotografi, paparaci onog vremena, pratili svuda. „Ljuštila” je poker s kraljem Aleksandrom u Džokej klubu, bila vamp žena. U njenom modnom salonu radilo je 60 zaposlenih koji su pravili modele za ceo region, do Ljubljane. Jedne večeri kada se spremala za premijeru u Narodnom pozorištu, u brzini je zaboravila da stavi obe minđuše i sutradan su sve novine objavile da je Rebeka lansirala novu modu nošenja samo jedne minđuše.
Smiljana Popov je kroz serijal „Beograd za početnike”, u jednoj emisiji koja se zvala „Šik vremeplov, šetnja kroz beogradski garderober „ pričala je o modi ondašnjeg Beograda i otkrila nam je da dok smo bili pod Turcima, nismo smeli da se oblačimo kao oni jer to nije bilo dozvoljeno, a onda smo se pred ustanke izborili da smemo da nosimo odelo crvene ili zelene boje i nosimo nakit
Prekretnica u modi, ali i istoriji definitivno je za Srbe 19. vek, ali trebalo je doći do toga: osloboditi se Turaka, dobiti nezavisnost, državu.
Dositej Obradović bio je prvi trendseter kod Srba, a posle njega i Vuk Karadžić. Na otvaranju Velike škole, preteče univerziteta 1808. godine, kada se u Beogradu još nosi „moda ala Turka”, pojavljuje se Dositej obučen u ampir stil Napoleonovog carstva s visokom kragnom. Zvaničnici i srpski mitropoliti bili su šokirani. Istoričari kostima kažu da su mala deca trčala za Dositejom i podsmevala mu se, jer su svi muškarci još nosili čakšire poturlije, i njima je on, naravno, izgledao kao klovn. Nekoliko godina kasnije i Vuk Karadžić se vraća iz Beča obučen u ampir stilu, tako da su njih dvojica prvi doneli evropsku modu u Beograd.
Posebno izdvaja Anku pomodarku, ćerku Jevrema Obrenovića, koja je manirima i modom zaslužila ovaj epitet.
Prva je prigrlila bečku i parisku modu, svirala klavir, dok se u Srbiji guslalo. Njena sestra od strica, Miloševa ćerka Petrija Perka Obrenović je 1824. molila kneza Miloša i majku Ljubicu da joj dopuste da na venčanju obuče belu haljinu i iste boje cipelice i svilene rukavice, umesto srpske tradicionalne nošnje. To do tada Beograd i Srbija nisu videli, a verovali ili ne, ni Evropa. Slovi podatak da je kraljica Viktorija, kada se udavala za princa Alberta 1840. godine, zapravo prva obukla belu venčanicu. Od tada je na celoj planeti to omiljena boja nevesti
Nekada se govorilo da se „u Beogradu otvaraju kišobrani kada u Parizu pada kiša”, a u rađanju beogradskog šika važnu ulogu imao je i glamurozni voz „Orijent ekspres”.
Naši krojači su vozom „Orijent ekspres” odlazili na modne revije u Pariz početkom 20. veka da bi od najvećih modnih kuća kupili licence i da mogu da šiju po tim krojevima. I posle bukvalno dve nedelje naše žene bile su obučene po najnovijoj pariskoj modi.
Svega tri godine nakon što je Koko Šanel otvorila u Parizu svoj prvi salon mode, 1919. u Beogradu to je uradila Rebeka Jakovljević Amodaj.
Bila je autorka beogradskog šika, influenserka i trendseterka u pravom smislu te reči. Toliko se dobro oblačila da su je fotografi, paparaci onog vremena, pratili svuda. „Ljuštila” je poker s kraljem Aleksandrom u Džokej klubu, bila vamp žena. U njenom modnom salonu radilo je 60 zaposlenih koji su pravili modele za ceo region, do Ljubljane. Jedne večeri kada se spremala za premijeru u Narodnom pozorištu, u brzini je zaboravila da stavi obe minđuše i sutradan su sve novine objavile da je Rebeka lansirala novu modu nošenja samo jedne minđuše.