Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 33.256
- Sa protivne strane ( komunističke ) korišćeno je sve moguće da se minira hrvatska država, sva moguća i nemoguća sredstva. - Andrija Artukovic
Andrija Artuković, žestoki antikomunista. poverljiv čovek Pavelića još iz italijanskog perioda, koji mu je ostao veren do zadnjeg dana. Zajedno je sa Pavelićem učestvovao u genocidu protiv Srba, Jevreja, Roma...
Artuković je struci bio pravnik, koji se priključio ustaškom pokretu. Tu u imigraciji izbija sukob izmedju njega i Babića ( bio je zadužen za logore u Ndh, ubijen od partizana 1941, nasledio ga je Luburić ).
Učestvuje u atentatu na kralja Aleksandra u Marselju, beži u London, uhapšen i predat Kraljevini Jugoslaviji, koja ga oslobadja svake krivnje i pušta na slobodu ???!!!
Od osnivanja Ndh, postaje ministar unutrašnjih poslova, radi na rešavanju Jevrejskog pitanja, donosi zakon o zabrani ćirilice na područiju Ndh, zastupa politiku terora.
Posle rata beži sa porodicom preko Irske u Ameriku.
Sada tu ide priča, kako komunisti i Tito nisu hteli da im se isporuči Artuković, i onda se zovi eksperti tipa kao što je Boško Obradović - Cenzus, da on priča kako je Tito štitio Artukovića, što je neistina.
Prvo je 1951. pokrenut postupak za deportaciju - Artuković je zatražio odgodu deportacije.
Tada je već imao četvero djece, a najmlađa kći je bila rođena u SAD-u pa, jasno, i državljanka. Artuković je tvrdio da bi deportacija njoj, državljanki SAD-a, izazvala ozbiljnu ekonomsku štetu. No, sud je odbacio ideju o “dobrom moralnom karakteru”, pa je i Artuković promijenio taktiku: žalio se tvrdeći da će, ukoliko bude deportiran, pasti u ruke komunističkom režimu u Jugoslaviji koji će ga zlostavljati. Priznaje da je kao ministar u vladi proganjao komuniste te će mu se oni osvetiti. U tom je trenutku počeo postupak za ekstradiciju, Artuković je priveden, ali je ubrzo pušten (što nije bilo uobičajeno) jer je sud zaključio da neće pobjeći. Na sudu se branio vrlo jednostavno - sporazum o ekstradiciji između SAD i Kraljevine Srbije više nije na snazi.
Sud zatim okreće priču i tvrdi da je Artuković politički odgovoran te da ga se može ekstradirati ali samo ako se dokaže da je zločin koji je počinio u skladu sa Sporazumom (kojeg se sud drži). Kad je to potvrđeno, opet se otvara pitanje je li to u skladu sa Sporazumom i tako ukrug punih osam godina (Artuković to sve prati sa slobode) kad je zaključeno da Artuković nije počinio ništa što bi vrijedilo ekstradiciji prema Sporazumu (koji je potpisan još 1902. kad nije bilo ni Ženevskih konvencija). Nije čak ni prihvaćen stav suda iz Nüernberga da je zapovjedno odgovoran.
A onda mu je odobren i boravak u SAD-u. Sve se mijenja 1977., kad skupina američkih zastupnika posjećuje Jugoslaviju te ističu da ona jamči suđenje Artukoviću otvoreno za javnost. No, pravi je preokret godinu dana kasnije donio Holzmanov amandman kojim se osobama može oduzeti pravo boravka ako su sudjelovali u progonu ljudi kao saveznici nacista.
I tada kreću novi procesi za izručenje. U Zagreb stiže 1986., već star i bolestan.
Nakon što se JAT-ov DC-10-30 zaustavio na pisti zagrebačkog aerodroma, s nestrpljenjem se očekivalo da iz njega, nakon 40 godina bezuspješne potjere, izađe ‘Balkanski mesar’, kako ga je nazvao američki tužitelj.
Kad je optuženi ispitan o osnovnim generalijama, njegovi branitelji su zatražili da se glavna rasprava odgodi za osam dana:- jer im nije pružena prava prilika za nesmetani kontakt, bez prisutnosti trećih lica, s optuženim (»Nismo bili sami s njim ni trideset minuta!«, tvrdili su odvjetnici, a Gajski je, ne prekidajući njihovo izlaganje, gotovo za sebe, mada čujno za sve, izjavio: »Imali ste vi i 300 minuta!«);
– jer je zdravstveno stanje optuženog takvo da nije sposoban pratiti tijek suđenja.“
Prvu primjedbu sudac Gajski nije uvažio, a zatim je tražio od dr. Karle Pospišl Završki da u ime liječnika vještaka, među kojima su bili i četvero psihijatara i jedan internist, na osnovu povijesti bolesti i posljednjeg jutarnjeg pregleda, iznese ocjenu o psihofizičkoj sposobnosti Andrije Artukovića. Dr. Završki konstatirala je da je optuženi sposoban za sudjelovanje u glavnoj raspravi, a to će Artuković tijekom suđenja itekako dokazati, iako isprva nije uopće ostavljao takav dojam.
Njezina početna trema ubrzo je splasnula, i vratilo joj se samopouzdanje. Optužnica koju su sastavili bila je ispisana na 33 stranice. Budući da je suđenje pratila i međunarodna javnost, bilo je važno da se ne stekne dojamkako je ovo tek odmazda komunističkih vlasti prema državniku bivšeg režima, nego da je doista riječ o naredbodavcu najtežih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, za koje se sudilo i u Nirnberškom procesu. Ovo su tek neki dijelovi optužnice:
„Okrivljeni Artuković, prema činjeničnim utvrđenjima optužnice, je već u svibnju 1941. godine naredio svojim podčinjenima da liše slobode i pobiju tisuće i tisuće građana srpske nacionalnosti, od svećenika pravoslavne vjeroispovijesti pa do djece, žena i staraca, te da pale i ruše čitava naselja, zatim u svibnju mjesecu 1942. godine prišao sistematskom upućivanju u koncentracijske logore građana romskog porijekla i to sa teritorija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, pa je tako u logor Jasenovac uputio preko30.000 osoba s područja Osijeka, Dalja, Županje i drugih mjesta.
Gajski stoga pokušava iscijediti istinu zaobilaznim putem: ne pamti li, možda, optuženi da su na ministarske sjednice dolazili vojni rukovodioci:
– Možda se sjećate nekih njihovih izjava o borbama ?
– Ne sjećam se – kaže najprije, a kako Gajski šuti i čeka, Artuković se počeo prisjećati…
Osudjen je na smrtu kaznu, ali pošto je pao u komu, nije mogla da se izvrši smrtna kazna, jer nije bio svestan. Umro je nekoliko dana kasnije, ni danas se ne zna gde mu je grob.
Otkrivena tajna zašto punih 37 godina Artuković nije bio izručen
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrv...37-godina-artukovic-nije-bio-izrucen/3126551/
Hvatanje Artukovića: U zoru su mu kuću okružili gliserima
https://poskok.info/hvatanje-artukovica-u-zoru-su-mu-kucu-okruzili-gliserima/
Artukovic, Extradited as Nazi War Criminal, Dies
https://www.latimes.com/archives/la-xpm-1988-01-19-mn-37076-story.html
Ravlić, Slaven (1997). "Andrija Artuković". In Dizdar, Zdenko; Grčić, Marko; Ravlić, Slaven; Stuparić, Darko (eds.). Tko je tko u NDH [Who was Who in the NDH] (in Croatian). Zabreg, Croatia:
Andrija Artuković na sudjenju
Andrija Artuković, žestoki antikomunista. poverljiv čovek Pavelića još iz italijanskog perioda, koji mu je ostao veren do zadnjeg dana. Zajedno je sa Pavelićem učestvovao u genocidu protiv Srba, Jevreja, Roma...
Artuković je struci bio pravnik, koji se priključio ustaškom pokretu. Tu u imigraciji izbija sukob izmedju njega i Babića ( bio je zadužen za logore u Ndh, ubijen od partizana 1941, nasledio ga je Luburić ).
Učestvuje u atentatu na kralja Aleksandra u Marselju, beži u London, uhapšen i predat Kraljevini Jugoslaviji, koja ga oslobadja svake krivnje i pušta na slobodu ???!!!
Od osnivanja Ndh, postaje ministar unutrašnjih poslova, radi na rešavanju Jevrejskog pitanja, donosi zakon o zabrani ćirilice na područiju Ndh, zastupa politiku terora.
Posle rata beži sa porodicom preko Irske u Ameriku.
Sada tu ide priča, kako komunisti i Tito nisu hteli da im se isporuči Artuković, i onda se zovi eksperti tipa kao što je Boško Obradović - Cenzus, da on priča kako je Tito štitio Artukovića, što je neistina.
Prvo je 1951. pokrenut postupak za deportaciju - Artuković je zatražio odgodu deportacije.
Tada je već imao četvero djece, a najmlađa kći je bila rođena u SAD-u pa, jasno, i državljanka. Artuković je tvrdio da bi deportacija njoj, državljanki SAD-a, izazvala ozbiljnu ekonomsku štetu. No, sud je odbacio ideju o “dobrom moralnom karakteru”, pa je i Artuković promijenio taktiku: žalio se tvrdeći da će, ukoliko bude deportiran, pasti u ruke komunističkom režimu u Jugoslaviji koji će ga zlostavljati. Priznaje da je kao ministar u vladi proganjao komuniste te će mu se oni osvetiti. U tom je trenutku počeo postupak za ekstradiciju, Artuković je priveden, ali je ubrzo pušten (što nije bilo uobičajeno) jer je sud zaključio da neće pobjeći. Na sudu se branio vrlo jednostavno - sporazum o ekstradiciji između SAD i Kraljevine Srbije više nije na snazi.
Sud zatim okreće priču i tvrdi da je Artuković politički odgovoran te da ga se može ekstradirati ali samo ako se dokaže da je zločin koji je počinio u skladu sa Sporazumom (kojeg se sud drži). Kad je to potvrđeno, opet se otvara pitanje je li to u skladu sa Sporazumom i tako ukrug punih osam godina (Artuković to sve prati sa slobode) kad je zaključeno da Artuković nije počinio ništa što bi vrijedilo ekstradiciji prema Sporazumu (koji je potpisan još 1902. kad nije bilo ni Ženevskih konvencija). Nije čak ni prihvaćen stav suda iz Nüernberga da je zapovjedno odgovoran.
A onda mu je odobren i boravak u SAD-u. Sve se mijenja 1977., kad skupina američkih zastupnika posjećuje Jugoslaviju te ističu da ona jamči suđenje Artukoviću otvoreno za javnost. No, pravi je preokret godinu dana kasnije donio Holzmanov amandman kojim se osobama može oduzeti pravo boravka ako su sudjelovali u progonu ljudi kao saveznici nacista.
I tada kreću novi procesi za izručenje. U Zagreb stiže 1986., već star i bolestan.
Nakon što se JAT-ov DC-10-30 zaustavio na pisti zagrebačkog aerodroma, s nestrpljenjem se očekivalo da iz njega, nakon 40 godina bezuspješne potjere, izađe ‘Balkanski mesar’, kako ga je nazvao američki tužitelj.
Kad je optuženi ispitan o osnovnim generalijama, njegovi branitelji su zatražili da se glavna rasprava odgodi za osam dana:- jer im nije pružena prava prilika za nesmetani kontakt, bez prisutnosti trećih lica, s optuženim (»Nismo bili sami s njim ni trideset minuta!«, tvrdili su odvjetnici, a Gajski je, ne prekidajući njihovo izlaganje, gotovo za sebe, mada čujno za sve, izjavio: »Imali ste vi i 300 minuta!«);
– jer je zdravstveno stanje optuženog takvo da nije sposoban pratiti tijek suđenja.“
Prvu primjedbu sudac Gajski nije uvažio, a zatim je tražio od dr. Karle Pospišl Završki da u ime liječnika vještaka, među kojima su bili i četvero psihijatara i jedan internist, na osnovu povijesti bolesti i posljednjeg jutarnjeg pregleda, iznese ocjenu o psihofizičkoj sposobnosti Andrije Artukovića. Dr. Završki konstatirala je da je optuženi sposoban za sudjelovanje u glavnoj raspravi, a to će Artuković tijekom suđenja itekako dokazati, iako isprva nije uopće ostavljao takav dojam.
Njezina početna trema ubrzo je splasnula, i vratilo joj se samopouzdanje. Optužnica koju su sastavili bila je ispisana na 33 stranice. Budući da je suđenje pratila i međunarodna javnost, bilo je važno da se ne stekne dojamkako je ovo tek odmazda komunističkih vlasti prema državniku bivšeg režima, nego da je doista riječ o naredbodavcu najtežih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, za koje se sudilo i u Nirnberškom procesu. Ovo su tek neki dijelovi optužnice:
„Okrivljeni Artuković, prema činjeničnim utvrđenjima optužnice, je već u svibnju 1941. godine naredio svojim podčinjenima da liše slobode i pobiju tisuće i tisuće građana srpske nacionalnosti, od svećenika pravoslavne vjeroispovijesti pa do djece, žena i staraca, te da pale i ruše čitava naselja, zatim u svibnju mjesecu 1942. godine prišao sistematskom upućivanju u koncentracijske logore građana romskog porijekla i to sa teritorija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, pa je tako u logor Jasenovac uputio preko30.000 osoba s područja Osijeka, Dalja, Županje i drugih mjesta.
Gajski stoga pokušava iscijediti istinu zaobilaznim putem: ne pamti li, možda, optuženi da su na ministarske sjednice dolazili vojni rukovodioci:
– Možda se sjećate nekih njihovih izjava o borbama ?
– Ne sjećam se – kaže najprije, a kako Gajski šuti i čeka, Artuković se počeo prisjećati…
Osudjen je na smrtu kaznu, ali pošto je pao u komu, nije mogla da se izvrši smrtna kazna, jer nije bio svestan. Umro je nekoliko dana kasnije, ni danas se ne zna gde mu je grob.
Otkrivena tajna zašto punih 37 godina Artuković nije bio izručen
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrv...37-godina-artukovic-nije-bio-izrucen/3126551/
Hvatanje Artukovića: U zoru su mu kuću okružili gliserima
https://poskok.info/hvatanje-artukovica-u-zoru-su-mu-kucu-okruzili-gliserima/
Artukovic, Extradited as Nazi War Criminal, Dies
https://www.latimes.com/archives/la-xpm-1988-01-19-mn-37076-story.html
Ravlić, Slaven (1997). "Andrija Artuković". In Dizdar, Zdenko; Grčić, Marko; Ravlić, Slaven; Stuparić, Darko (eds.). Tko je tko u NDH [Who was Who in the NDH] (in Croatian). Zabreg, Croatia:
Andrija Artuković na sudjenju
