Ovo istinu zboris coce, kad sam zivio u Beograd đevojke su skidale gacice kad bi cule moj crnogorski naglasak. Ipak Crna Gora je brend u Srbiji poput Italije u svijetu mode
Đe si bratski?! A đećeš noćas? A jadan, od kojih si ti?
Koje, pa ne možeš da ne prepoznaš taj naglasak. Nema ništa seljačkije i tako priprosto od crnogorskog naglaska i govora što možeš da čuješ na Vračaru. Svaki kafić to samo vrvi od Crnogoraca, a danas i Rusa. Ali crnogoraca spaziš na kilometar malte ne.
Ne može taj svoj brđanski mentalitet i busanje, to još više izbacuje iz sebe jer je došao u obećanu zemlju. Oblila ga svetla velikoga grada. Došao s planine u Beograd, kao da je došao u Njujork metropolu. Kao pušten sa lanca.
Ruku na srce, znam nekoliko dobrtih Crnogoraca. Znam i dosta mešovitih brakova, mada više iz vremena Jugoslavije.
Danas ovo što vidim Crnogoraca. Bogu plakati. Za mene Crnagora odavno više nije nikakav brend, i za većinu ljudi koje znam. Godinama Srbi sve manje idu u Crnugoru, dole namore što bi rekli, a sve više u Grčku. Ja na more u Crnojgori nisam otišao godinama, i ne planiram niti ću ikad više ići tamo.
Što se tiče politike. Crnogorci mu dođu u Srbiji kao Jevreji u Americi, Rusiji a posebno Nemačkoj u vreme Hitlera. Što bi se reklo, da ima nacionalizma i patriotizma u Srbiji lako bi se odgovarajuća i očekivana reakcija predvidela.
Daleko od toga da bi otvarali koncentracionle logore, nije to taj nivo, ali jedan legalan deport ilegalnih azilanata nazad na Cetinje i ostale zabiti i planine. Topli obrok do granice. Sendvič i flašica vode.
Dok se Srbija ne otrezni, a neće skoro, šta da ti kažem bratski, hebavaj, udri, samo piči, što bi rekao onaj poljoprivrednik napaćeni "Srpski narod treba jebbati. Smjte se majmuni"