dess
Poznat
- Poruka
- 7.252
U svojoj kolumni na sajtu New York Times-a Nicholas D. Kristof, dobitnik dvije Pulicerove nagrade, zapaža da Amerikanci više nemaju potrebe da se lomataju po bijelom svijetu kako bi locirali "banana republike" s obzirom da im je jedna veoma blizu. Da, gospodin Kristof se usudio da Sjedinjene Države, prvu silu svijeta danas, `ladno proglasi banana republikom, i nešto nisam primjetio da se počešao po glavi nakon toga. Naime, u odnosnom članku autor naglašava da su banana republike, po definiciji, one države u kojima malobrojna oligarhija kontroliše ogroman dio društvenog bogatstva, a da danas jedan odsto Amerikanaca kontroliše 24% nacionalnog dohotka.
Ovde je interesantno nekoliko stvari.
U jednom od najuticajnijih američkih medija jedan novinar otvoreno kritikuje državnu politiku, a zašto ne reći, jasno se sprda i sa nacionalnim ponosom, pišući ono što ne izgovaraju niti Kastro ili Ahmedinedžad: SAD-jedna obična banana republika. I ne fali mu dlaka s glave zbog toga. Može, naravno, svako da ima stav kakav hoće, ali nesporno je da je stepen ljudskih prava i sloboda u Sjedinjenim Državama daleko iznad onoga što se u posljednje vrijeme percepira u ostatku svijeta, kad je Amerika u pitanju.
Zašto je to tako?
Pa upravo zato što su Amerikanci veoma osjetljivi na prava i slobode za koje su se izborili prilikom sticanja nezavisnosti od engleske krune. Ovakvi i slični novinski tekstovi služe upravo da njeguju slobodu na kritičku misao, bez da se ista sankcioniše od strane države. Amerikanci se bore za svoju slobodu, čak i onda kad im je država protivnik. Ljudi ovde ne shvataju da je Amerikancima Amerika jedino draga u slučaju kad je njihov servis, mjesto gdje mogu slobodno da žive i rade, bez da im se sama država nešto posebno tu petlja. Esencija američke ideje jeste sloboda pojedinca i minimalna uloga države. To je taj individualistički koncept, a o kojem govori Edward Griffin.
Ovde je interesantno nekoliko stvari.
U jednom od najuticajnijih američkih medija jedan novinar otvoreno kritikuje državnu politiku, a zašto ne reći, jasno se sprda i sa nacionalnim ponosom, pišući ono što ne izgovaraju niti Kastro ili Ahmedinedžad: SAD-jedna obična banana republika. I ne fali mu dlaka s glave zbog toga. Može, naravno, svako da ima stav kakav hoće, ali nesporno je da je stepen ljudskih prava i sloboda u Sjedinjenim Državama daleko iznad onoga što se u posljednje vrijeme percepira u ostatku svijeta, kad je Amerika u pitanju.
Zašto je to tako?
Pa upravo zato što su Amerikanci veoma osjetljivi na prava i slobode za koje su se izborili prilikom sticanja nezavisnosti od engleske krune. Ovakvi i slični novinski tekstovi služe upravo da njeguju slobodu na kritičku misao, bez da se ista sankcioniše od strane države. Amerikanci se bore za svoju slobodu, čak i onda kad im je država protivnik. Ljudi ovde ne shvataju da je Amerikancima Amerika jedino draga u slučaju kad je njihov servis, mjesto gdje mogu slobodno da žive i rade, bez da im se sama država nešto posebno tu petlja. Esencija američke ideje jeste sloboda pojedinca i minimalna uloga države. To je taj individualistički koncept, a o kojem govori Edward Griffin.
