All together now.....ili mozda ipak jok?

kako da se izjasnim kad nam nisi ni rekao šta podrazumevaš pod prevarom?

rekoh ti da na svetu nije sve crno-belo....da je najčešće u domenu sivog, da ima prevara i prevara i da je svaka prevara slučaj za sebe, a da su jedini koji imaju pravo da raspravljaju o konkretnim slučajevima samo bračni partneri međusobno i niko drugi sa strane... sve ostalo je licemerje!

nisi ti ti dogovorio da li muža moje rođake smatraš qurvarom?
 
A reč "moral" si ovde istakao u prvi plan, još pokućavajući da kažeš drugima kako je pljujemo bez razloga. Ne pljujemo je bez razloga.
Ja nisam Bog da kažem - svi ljudi treba tako da se ponašaju, moral nastoji da nas sve gurne u isti kalup. Dakle, osim licemerja (za jedne važi jedno, za druge drugo), moral nam još govori i da moramo robovati pravilima koja su izmislili drugi. Zato postoji ogromna razlika između "nemoj činiti ono što ne želiš da drugi čine tebi", i "ponašaj se u skladu morala". Moral kaže da ja ne mogu nešto što neko drugi može. Zatim, da ja ne mogu nešto što se - tebe ne tiče!
Prevara se, svakako, tiče tvog bračnog partnera i tebe.
Dozvoljavam ljudima da imaju stavove po tom pitanju, koji nisu kao moji, ali sa takvim ljudima ću da izbegavam određenu vrstu odnosa.
Uklapanje, dakle.
Prijatelj možeš biti svakome, ali ljubavna veza je cenzurisana ljubomorom.
 
Evo vam priče koja može da opominje....

Dok sam još bio sa bivšom , koja izgleda kao da ima 13 godina, a ja kad sam malo zabradio kao da imam 30+, dešavale su se sledeće stvari....Kad sam sam , ošacuje me jedna , dve ili tri devojke, i to ništa neprijatno i previše napadno , već ono Ok....
Ali kad sam sa njom , njih 50 (da li zbog toga što ih kopka razlika u izgledu , da li zbog drugih stvari).
Redovno mi se dešavalo od tih 50 da njih nekoliko do 8-10 slobodno , kao da me zna hiljadu godina , kao da sam malopre iz njihovog kreveta ustao , krene da otvoreno flertuje i nabacuje se.....

Kako reagovati?

Pošto je dal moral dali društvena podela u srbiji da muškarac napada, a devojka bira, moja logika je bila da jednostavno ne prihvatam nabacivanje poslovnim razgovorom i da nekim gestom pokažem da mi je devojka i da je stavljam na prvo mesto .....Neka vrsta pokazivanja pripadnosti , a malo i da se one ne bi blamirale. Tako sam ja to shvatao....
Medjutim , njihovo napadno ponašanje se vrlo često nastavljalo provokativno i agresivno......(Čak je bilo i uvredljivih komentara, šta ćeš ti sa njom, )

Po meni ja sam učinio sve što sam mogao na kulturan način. Pokazao svojoj devojci i uljezu da pripadam njoj, da me ne interesuje preskakanje i naskakanje. Kutlurno joj pokazao i kazao da sam sretan sa svojim izborom.....

Problem je bio u sledećem i ja sam sebi ne bih verovao....
Kako moja ex devojka , koja je ipak mlada (20) da poveruje u moje potpuno prema njoj verno ponašanje , kada samo u jednom izlasku njih desetak koje prvi put vidim flertuju sa mnom kao da sam ih u zadnjih 10 dana slatko "izoveravao".
Iskreno , koliko god poverenje imao i imala, to posle izvesnog vremena počinje da bude sumnjivo, naročito što i od mojih poznanica slede priče (lažne) da sam ih muvao ili bio kod neke za koju su one čule ili im je drugarica (koju nisam video godinu dana ) . Poslovno srećem mnogo devojaka, nekad i preko hiljadu dnevno , sve su to stranke , ja sam bio tehnička služba.Poznajemo se iz vidjenja , ali nikad više od zdravo koji je problem....

Posle izvesnog vremena devojka ne može više da izdrži takav pritisak , a nije iz beograda, pa logično , sklona razmišljanju da je previše da se toliko nepoznatih devojaka uroti protiv mene (lično mislim da nije protiv mene i da ja u toj priči uopšte nemam nekog preteranog udela, osim sredstvo za....).Čak i ja ne bih verovao da toliko devojaka sa slobodnim ponašanjem slučajno "greši".

Nikako nisam mogao da ukapiram zašto kad sam prolazim sarajevskom, knezom , kalemegdanom , prosečno izreaguje 2,3 devojke i to vrlo umereno i kulturno , ponekad više , ali baš kad je ono ekskluziva ili jasno uočljiv razlog.....ali kad sam sa njom bezmalo svaka i lično i agresivno bar njih 8 i više........Da li rivalitet, nešto što ih u njoj provocira da imaju slobode da je mrze, da li to što ih nije napušavala u fazonu "odbij curo , on je moj , oladi malo", ili što ja to nisam činio grubo , mada sam jasno pričao i pokazivao da je to moja devojka....da li razlika u godinama....pa ono mora da je mnogo dobar mangup kad je maznuo tako mlado pile (koje i nije bilo toliko mlado)......Samo jedanput sam u knezu čuo takav komentar od dve devojke koje su prolazile i jedna od njih se vrlo zainteresovano zagledala......

Tek sada kad je bivša , meni je postalo jasno da je na takvo ponašanje okoline trebalo da glumim ono što je okolina očekivala. Da sam mangup , koji uspeva da pokreše sve što mu je u bližoj i daljoj okolini....
Jer tek onda bi prestala ta čudna suprotnost izmedju mog ponašanja sa devojkom i ponašanja okoline prema meni....Tolika pažnja okoline dok sam sa njom bi u tom slučaju zajedno sa mojim naglašavanjem da sam mangup bilo inspirativno da se bori za mene, bar protiv njih i svojih sumnji . Meni ne bi bilo teško da pokažem da je ona moj izbor, i ona je to i ovako dobro znala. .....

Prihvatajući kalup okoline , nestalo bi čudne suprotnosti, koja uzrokuje sumnju , postala bi borba za prestiž , bila bi zadovoljena i ona , da sam ukroćena goropad, bilo bi joj drago što je ona ta koja je osvojila mene, a ne ona koju verovatno mažem i lažem , čim me toliko devojaka tako slobodno startuje.....

I sada kad me vidi , zna da sam od reči i da ništa od tih baljezgarija nije istina i da je sve bilo ljubomora i pakost devojaka (odakle toliko , čak i od nekih za koje sam i onda i sad mišljenja da su sasvim normalne , nemam pojma) ali i dalje neverovatno izgleda da je takvo ponašanje okoline bilo neisprovocirano od strane mene....I ne verujem da bi neko to mogao da poveruje. Čak i ja nebih mogao , da nisam lično gledao.....
Otada, po meni , ništa nije onako kako izgleda, makar i gledali kako ona stenje dok neki muškarac stoji iza nje, a opet i sve jeste kako miriše , samo ako osetim u osobi da tako jeste....više me ne interesuju činjenice okoline, već samo lično znanje osobe....
Ovo na moju žalost nije priča , već istina, na moju veliku žalost.....
 
ne uzimaj preozbiljno moj prethodni post, on je pisan u šaljivom tonu, ako nisi primetio


sad mi nije jasno šta je uopšte bila svrha ove teme:
-da razgovaramo o moralu uopšte?
-da se mi sami deklarišemo kao moralni ili nemoralni, pa da se prebroji koliko je moralnih koliko nemoralnih?
-da se izjasnimo da li nemoralom smatramo prevaru u braku ?
-da razgovaramo o vezi između pridržavanja moralnih normi i usamljenosti?

meni je ova tema potpuno konfuzno postavljena
 
Što i nije bitno , ako se neke kutijice otvoriše......
Vidiš moralnost je mediokritetski podskup nečega što bih recimo mogao da nazovem "božije zakone" iako nisam vernik. Uglavnom zato što mnogi od tih zakona slede iz biblije , ako se ona pravilno i pažljivo tumači.....a dalje od ljudske prirode , tj , sad je novi termin polako u modi , bioetika i biomoral.....deo etike i morala koji potiče od načina biološkog funkcionisanja čoveka....

Moralnost znači postaje mediokritetsko tumačenje božijih zakona , deformisano u onom stepenu , koliko konformistički ili tolerantnost sredine dozvoljava. Tako sledi da što je tolerantnost sredine veća to je moral više degradiran u odnosu na "božije zakone", što potire "vrednost" tolerancije koja se danas propagira kao uslov za oslobodjenje i brži napredak pojedinaca....

Pošto uvek postoje odstupanja od usrednjenog i tolerancijom sredine ustanovljenog morala mediokritetskog, tako uvek postoje odstupanja ponašanja čoveka od moralnog.....

Čak šta više , pridržavanje moralnog , postavlja pojedinca u status aktivnog policajca , bez obzira da li kritikuje ili ne.....i uznemirujuće deluje na kršitelje morala, a to su uglavnom svi.....Zato se ljudi najviše plaše onih osoba kojima ne mogu da prišiju ništa.....To je najopasnije u kolektivu , društvu, školi , naselju.....

Zato uvek kreću potapanja i tračevi. Od 100 članova foruma ovde 98 reaguje tako .....Bez obzira što bi sad imali problem kad bi krenuli da imenujemo to dvoje........Jeste da je ovo procena, ali na osnovu logika, izjava, projekcija, reakcija, teško da bi bila pogrešna.....
 
ovo je FORUM. Nije mediokritetski ako neko ne misli kao ti. Nije potapanje ako neko iznese stav suprotan tvom. Ali ima potapanja , to je sigurno jer mnogi ne shvatajuozbiljno neke teme sto odgovara njihovim godinama.
O kakvom se moralu ovde govori? Mnogi se kriju iza svojih postova...."boziji zakoni"?

Jeste to tvoja procena i u pravu si , na osnovu projekcije!
 
dragonfromdarkness:

Potaknut nemilim dogadjajem u licnom zivotu nanovo poceh razmisljati o pojmu ljudske
slobode, i cini mi se, po milioniti put, dodjoh do istog zakljucka, a to je da je malo ko
od nas u stvari sposoban da bude slobodan. Meni je najlakse da uprem prstom u drugog i da kazem da je drugi kriv, ali ako pogledam i sebe, vidim da ni ja nisam nista bolji iako
apriori o sebi imam najpozitivnije (realno, ne idealizovano) misljenje.

Ako smo zaista slobodni, znaci li to da imamo pravo da povredjujemo druge? Mislim da ne! To je nakaradno shvacen pojam slobode. Vise puta pomenuh da je sloboda podrazumeva i ODGOVORNOST prema sebi i prema drugima. Mi se te odgovornosti najlakse odreknemo, a jos lakse grabimo prava koja nam "pripadaju".

Citat sa pocetka teme je iz "Braca Karamazovi", F. M. Dostojevski (intelektualac..cinjenica znalac..-Rambo Amadeus). Mislim da je tacno opisao greske koje cinimo u svojim zivotima a koje nas sputavaju da budemo zaista slobodni ljudi.
Umesto da se okrecemo sebi samima (nama-ljudima), mi se okrecemo svojim slabostima i tastinama. I upravo je to ono sto nas cini ne slobodnima.

Ispade da sam se vezao za pojam vernosti ili morala, medjutim, ovo sto zelim reci je mnogo dublje i opsirnije - sveobuhvatnije od toga. Neverstvo u braku je samo jedan od nacina kako se ispoljava ne sloboda u zivotu, ne imanje hrabrosti za prihvatanje istine o sebi i svojoj trenutnoj situaciji. Svest o sopstvenoj slabosti - SUJETA!
Nismo zadovoljni onim sto imamo a skoro nikad se ne pitamo JESMO LI UOPSTE DOSTOJNI TOGA STO IMAMO! Velika vecina nas nije, i zbog toga nismo, niti mozemo biti - zaista slobodni!

Ne znam sada kako bih ovo dalje objasnio i zato prekidam, ali napominjem da izneseno uopste nije povrsno razmisljanje, vec samo sazeto i pojednostavljeno. Recimo, da li vam se ikad dogodilo, da u nekom momentu, kada ste bezbrizni i opusteni, jednostavno "nanjusite" da bas i niste toliko bezbrizni, vec ste samo sebe ubedili da je sve tako dok je prava istina (ona koja se "gura pod tepih") potpuno drugacija? Svako ko je makar jednom prosetao pored izloga sa makar jednom knjigom iz psiohologije ce ladno reci da je to normalno i da tako treba. Ja se slazem da to jeste normalna pojava, ali mislim da NE TREBA TAKO!

Mislim da covek treba stalno da traga za onim sto ga sputava i sto ga koci, sto izaziva strah u njemu i sto ga baca u zabludu o sebi samom kao o "slobodnom coveku". Mislim da su ljudi u velikom broju robovi svojih zabluda, u koje su uleteli zbog svojih slabosti. Kao u matrixu, skoro niko da uzme pilulu od koje ce se zaista probuditi.......Verujem da velika vecina vas veoma dobro zna o cemu pricam!

"Mi smo slobodni ljudi"??? ----> Ma, mi smo pre **** na bicikli.........

Upravu si, malo ko je sposoban da bude SLOBODAN, tj mozda i jeste sposoban ali NE ZELI, jer sloboda , prava SLOBODA nosi sa sobom i ODGOVORNOST , naravno odgovornost i prema sebi i sopstvenom zivotu i prema drugima…. ali ljudi beze od odgovornosti jer im se cini da je tako lakse...a to je samo privid, a bezeci od odgovornosti u stvari beze od sebe....od onoga sta su....zapravo. Jer ne zele da se suoce sa sobom, da rade na sebi, da ulazu trud da se menjaju, jer je to jedini nacin da se duhovno covek uzdigne i da napreduje....Jer sve tece, sve se manja... pa smo i mi primorani da se menjamo ukoliko zelimo da budemo slobodni….
Ako povredjujemo druge, mi nismo zapravo slobodni… Uvek smo robovi onoga sto cinimo… ako je to zlo, onda zla… ako je to dobro onda dobra…, s tim sto tada prestajemo biti robovi jer dobro ne zahteva da mu robujemo, ono nas oslobadja….
Trebamo se okrenuti sebi…suociti se sa istinom o sebi i stalno korigovati svoje slabosti i ono sto je lose kod nas…tako sticemo slobodu….Tako mozemo sa slobodom nastupati…..A najveca slabost koju moramo prevazici je vlastita sujeta i egoizam... koje su povezane i kojima mi robujemo ….
Treba razmisljati na nacin da sve sto imamo je dar od Boga i treba to ceniti ….I jedino smo slobodni ukoliko CENIMO ono sto imamo i ne smatramo to samo po sebi normalnim….. da li se ikada zapitamo da li smo uopste dostojni onoga sto imamo??? Da li se trudimo da budemo dostojni toga….i da time pokazemo cenjenje i zahvalnost za ono sto smo nezasluzeneno dobili ….Jer iz cenjenja i zahvalnosti proizilazi ljubav….
Ukoliko ne umemo da cenimo, mi nismo slobodni…..ukoliko ne volimo nismo slobodni….
A ponos kao sujeta je onaj deo nas koji je destruktivan, koji ne ceni, koji trazi lose u svemu, koji sumnja i koji je nezahvalan, koji uvek zeli vise….
Svest o tome je prvi korak da ga prevazidjemo …..Jer u svesnosti je ljubav….u posvecenosti istini….
U nesvesnosti se radja zlo…postajemo robovi svojih zabluda….svog neznanja…svojih predrasuda ….svojih slabosti…
Ali prava sloboda je moguca ipak ali moramo biti spremni da budemo SVESNI svega, da se suocimo sa ISTINOM i da budemo hrabri da je izaberemo, i da se trudimo da je budemo dostojni….i da ostanemo dostojni….
Posvecenost istini po svaku cenu je duhovni put ljubavi…..
A Slaboda znaci biti na nivou ljubavi….
Pa nek svako razmisli koliko je stvarno slobodan…

Tanja :cool:
 

Back
Top