all i want for christmas is you

gost 94137

zmajka
Poruka
43.846
*ljubavna tema, trol&gej stop*
zapravo ovo nije tema, rizikujem da ličim na krstana i da napišem blog
ne blog, ispovest
ne ni ispovest, zapažanje
iz ličnog ugla, inspirisano ličnim osećanjima
dakle, razmišljam ja nešto, lepo je biti solo, većim delom godine mi to prija, ne znam ni sama zašto
međutim, dođe ova usrana i depresivna jesen, pa se bliže praznici, pa me uhvati tuga neka, nostalgija, a nije nekako s proleća, nego u meni jesen je
setim se nekih bivših, mogućih sadašnjih i budućih.. i pitam se.. da li je moguće da sam ceo život u nekom raskoraku sa istim tim životom?
ja sada možda mislim na nekoga ko je juče mislio na mene ili će sutra misliti na mene, ali ne misli danas kada ja mislim na njega
jel moguće sresti pravu osobu u pogrešno vreme ili za pravu osobu nema pogrešnog vremena?
ako nam se želje, mogućnosti i libido nisu poklopili u istom momentu, da li to znači da nismo bili pravi?
ono, nemam pojma šta je glavno pitanje
moglo bi da bude: šta definiše srodnu dušu? šta nekoga posebnog izdvaja iz gomile onih sa kojima nam se put nekad ukrstio? i da li uopšte postoji ta srodna duša ili treba da uzmemo sve što nam život pruža, redom i/ili rendom?
 
Sve što nas je presrelo u jednom trenutku života je odgovorilo na to što smo u tom trenutku života, a ne u potenciji

Ako je to loše po nas, valjda se zapitamo što dobijamo loše, pa se valjda menjamo
Ako je dobro, a mi ne možemo, isto se zapitamo što ne možemo dobro, i isto se menjamo

Možda nekad nije loše uzeti stvari unapred pa im dorasti, ali to se generalno ne radi, jer formiranje novog stava boli i treba rad

U svakom slučaju, najveći strah mi je život koji se svodi na momente i trenutnu kompatibilnost
 
Sve što nas je presrelo u jednom trenutku života je odgovorilo na to što smo u tom trenutku života, a ne u potenciji

Ako je to loše po nas, valjda se zapitamo što dobijamo loše, pa se valjda menjamo
Ako je dobro, a mi ne možemo, isto se zapitamo što ne možemo dobro, i isto se menjamo

Možda nekad nije loše uzeti stvari unapred pa im dorasti, ali to se generalno ne radi, jer formiranje novog stava boli i treba rad

U svakom slučaju, najveći strah mi je život koji se svodi na momente i trenutnu kompatibilnost
moj je najveći strah što se i nakon lošeg i nakon dobrog koje ne mogu da prihvatim ja uvek promenim na gore
ili je to možda ipak promena na bolje, samo ja nisam svesna da je na bolje
 
Zezala sam se 'daj da nadjemo dečka umesto radijatora, ide zima'. Kakav humor kaži :D
I nikad ništa. Svaku zimu zimujem on my own.
I nikad nisam našla srodnu dušu, kompatibilnu u potpunosti ni na deset dana tako da sam sklona da pomislim da takvo nešto i ne postoji.
Prilično sam sigurna u to.
 

Back
Top