Quantcast

Ali paša Gusinjski

Mrdaywalker

Domaćin
Banovan
Poruka
4.987


Ali-pasa (Sabanagic)-Gusinjski, poslednji potomak cuvene familije Sabanagic rodjen je po rijecima dr. Mustafe Memica 1828. godine u Gusinju. Potice od oca Hasana, sina cuvenog Djul-bega Sabanagica. Ime Ali-pasine majke nije ostalo upamceno, ali se pouzdano zna da je iz familije Cekica. Iako je bio jedinac vaspitan je u ratnickom duhu kako bi nastavio tradiciju svojih slavnih predaka iz familije Sabanagic koji su ovim krajem upravljali skoro 200 godina, od Vrmose i Budimlje pa sve do Sjenice i Peci.

kako je Turska imperija slabila uslijed stalnih politickih i socijalnih kriza, Crna Gora se uz pomoc Rusije enormno uvecava osvajajuci komad po komad teritorije na kojoj su zivjeli Bosnjaci i Albanci. Pored Rusije sa istoka, muslimanskom stanovnistvu prijetila je opasnost i od katolickih drzava sa zapada, od Mletacke Republike i od Austrije.
Nesebicnu pomoc - kako u naoruzanju i novcu tako i u ljudstvu - Rusija je pruzila Crnoj Gori u njenoj teritorijalnoj ekspanziji u pravcu Sandzaka, u cilju presijecanja Bosanskog druma koji je spajao Bosnu i Hercegovinu sa Istanbulom.

Pruzanje otpora Ali pase Gusinjskog

Bitka na Previji 1854

Dvije godine nakon sto je postao gusinjski kajmakam, Ali-beg Sabanagic je ustao da sa svojim narodom brani Plavsko-gusinjski okrug, koji predstavlja isturenu juznu granicu Sandzaka, od nasrtaja Crnogoraca. On je 1854. godine na brdu Previji kod Andrijevice nanio crnogorskoj vojsci prvi veliki poraz. Na ovom brdu koje se nalazi u neposrednoj blizini rijeke Lim pristigla je crnogorska vojska predvodjena ruskim oficirima koje je poslao ruski car Nikolaj I (1828-1855)

U toku rusko-turskog rata (1853-1856) koji je u historiji poznat kao "Krimski rat", Rusija se istovremeno aktivira i na Balkanu huskajuci crnogorska plemena na nova otimanja teritorija u Hercegovini, Sandzaku i sjevernoj Albaniji. Ruski car Nikolaj I je, da bi pridobio crnogorska plemena za svoje ciljeve na Balkanu, poslao Proglas u Crnu Goru u kome je napisao "...da nema mira dok za svoju mocnu imperiju ne dobije Hercegovinu, bosanske ravnice i jedan dio Albanije". Crnogorski knjaz Danilo I Petrovic je za komandanta kombinovanog odreda postavio serdara Jova Piletica. Ovaj odred su cinila crnogorska plemena: Pivljani, Drobnjaci i Uskoci, Banjani, Zupljani, Nevesinjci i Vasojevici.

Prema njegovom planu trebalo je da krene 7.000 boraca iz crnogorskih brda i Hercegovine, doline Lima i Ibra u akciju presijecanja puta koji je prolazio kroz Sandzak. Jake protivnicke snage krenule su u pravcu Plava i Gusinja ne nadajuci se bilo kakvom otporu muslimanskog stanovnistva tog kraja.
U bici koja je 1854. godine zapoceta na prostorima oko Murine a okoncana na Previji Crnogorcima je nanijet tezak poraz. Na drugoj strani, Crnogorci koji su nadirali u pravcu Bihora bili su nadmocniji te su po rijecima M. Memica ubili 114, a ranili 100 Muslimana. U ovim bitkama za Bihor poginuo je i Hasan-beg Corovic. Kovalenski, koji je predvodio crnogorsku vojsku, nije uspio da presijece Bosanski drum i time odvoji Bosnu i Hercegovinu od Istambula. Prvo zvanicno razgranicenje izmedju knezevine Crne Gore i Turskog carstva izvrseno je 1859. godine.
Ovim razgranicenjem Gusinjski okrug je bio prepolovljen, jedan dio je pripao Crnoj Gori dok je drugi dio ostao u sastavu Turskog carstva. Presijecanjem drumske veze sa Bosnom i Hercegovinom, Plavljani i Gusinjani su morali da svoje trgovacke i svake druge veze usmjere ka Kosovu i sjevernoj Albaniji (Skadru najvise).

Godine 1876. i 1877., dolazi do rusenja turskih karaula izmedju brda Previje i Kruseva te se granica pomice ka Plavu. Nakon ovog dogadjanja kao grom iz vedra neba dosla je vijest da su evropske sile na Berlinskom kongresu donijele odluku da se Plavsko-gusinjski kraj dodijeli knezevini Crnoj Gori! Bosnjacko i Albansko stanovnistvo Plava i Gusinja se suprotstavilo odredbama (tacka 28. precizira novu granicu Crne Gore u ciji sastav treba da udju i Plav i Gusinje) koje su potpisale sedam velikih sila.

Berlinski kongres 1878 odlucuje pripojiti Plav i Gusinje Crnoj Gori!. To za Bosnjake i Albance toga kraja izgledalo je nezamislivo s'toga godinu dana kasnije pocinje druga bitka na Noksicu
 
Poslednja izmena:

Mrdaywalker

Domaćin
Banovan
Poruka
4.987
Ali pasa Gusinjski





Bitka na Noksicu




1879 Vidjevsi da Plav i Gusinje ne moze dobiti diplomatskim putem, knjaz Nikola se u septembru 1879. godine rijesio da ovo pitanje rijesi vojnim putem, pa se obratio vojnom ministru i vojvodi, popu Iliji Plamencu da, uz konsultacije sa ruskim konzulom na Cetinju Joninom i ruskim pukovnikom Nikolajom Kautbarsom, da preduzme rjesavanje plavsko-gusinjskog pitanja vojnickim putem. Ministar Plamenac je naredio svom nacelniku Vucinicu da u pravcu Plava i Gusinja uputi 12 bataljona sa 4.500 boraca. Borci su mobilisani iz sljedecih crnogorskih plemena: iz Vasojevica - 3 bataljona, iz Kuca, Moracana, Bjelopavlica i Bratonozica po 2 bataljona i iz Rovaca 1. U crnogorskoj vojsci nalazio se i izvjestan broj ruskih dobrovoljaca i oficira. Novembra mjeseca crnogorska vojska je dobila pojacanje od 1.500 vojnika. Znaci ukupno ih je bilo na prilazima Plavu 6.000 vojnika.

Videvsi da se velika opasnost nadvila nad Plavom i Gusinjem, ni njihove komsije Bosnjaci i Albanci sa Kosova nisu sjedeli skrstenih ruku. Prije nego sto ce doci do bitke na Noksicu, Ali-pasa Gusinjski je poslao pozive svim glavarima albanskih plemena (Gasi, Rugovci), kao i Dukadjin, Pec, Djakovicu. Albanci su se odmah odazvali pozivu pa su njihovi bajraktari, u pratnji svojih boraca, sto su brze mogli stigli u Plav.

Veoma samouvjereno, ne nadajuci se da ce Bosnjaci Plava i Gusinja pruziti veci otpor, Marko Miljanov, komandant crnogorske vojske, Nakon ulaska u Noksice Marko je pojedonosno izjavio: "U Plavu cu rucati, u Gusinju vecerati".

Kada su se protivnicke strane susrele, razvio se krvavi boj koji se vodio cetiri sahata. Iznenadjeni dolaskom Rugovaca, Crnogorci su se dali u panicno bjekstvo. Pokusali su da se povuku u pravcu sela Rzenice. Medjutim, iz pravca Jecmista i Velike stigli su Rugovci i Plavljani i nanijeli im veliki poraz. Marko Miljanov i njegovi borci su mogli odstupiti samo na desnu stranu, preko rijeke Lim! Pokusali su da se spase preplivavanjem..

Treba istaci da se Marko Miljanov spasio hvatajuci se konju za rep. Marko je izvijestio knjaza Nikolu o teskom porazu koji je dozivio na Noksicu. U bici na Noksicu ucestvovali su samo Plavljani i Rugovci, dok Gusinjci sa . Historicar R.V. Vesovic uz napomenu da je poraz na Noksicu najveci poraz u crnogorskoj historiji, iznosi podatak da je u ovoj bici stradalo 500 Crnogoraca iz plemena Kuca, Vasojevica i Bratonozica.
Procjene o broju poginulih su razlicite zavisno od strane koja pise. Medjutim, kao mjerodavnu treba uzeti izjavu francuskog konzula u Skadru Le Rea prema kojem je crnogorska strana imala 700 poginulih, a branioci Plava i Gusinja 300-400 poginulih i ranjenih. Broj boraca na crnogorskoj strani prije bitke iznosio je 4.500 a na strani branilaca 1.500 kao i 600 Rugovaca koji su pritekli u pomoc.

Kakav je utisak ova bitka ostavila na Crnogorce moze se vidjeti iz ocene nekadasnjeg ministra spoljnih poslova knezevine Crne Gore vojvode Gavra Vukovica koji kaze da je "Vojna ekspedicija na Gusinje (misli se na Gusinjsku kazu u koju je ulazio i Plav) bila teza nego ijedna do tada... Nasa vojska kojom su komandovali glasovite vojskovodje vojvoda Bozo i vojvoda Marko Miljanov, bi satrvena na Noksice... Pred malim Plavom i Gusinjem, Crna Gora je u boju na Noksicu dozivela najtezi poraz u svojoj historiji postojanja i bacena je na koljena".
Crnogorski knjaz Nikola nije mogao da se pomiri sa cinjenicom da ne moze da zauzme plodne ravnice gusinjske kaze, pa je po prvi put sakupio crnogorske poglavice da se dogovore kako da osvoje ovaj dio Sandzaka koji im je bio kost u grlu. Na drugoj strani, Ali-pasa nije cekao da ga Crnogorci po drugi put napadnu, pa je sakupio svoje borce i krenuo na Crnogorce koji su se bili utaborili nesto sjevernije od Noksica, na Murini.
 
Poslednja izmena:

Moračanin

Veoma poznat
Poruka
11.435
To je istina, da je mnoga jada zadao Crnogorcima.
To je bila zadnja turska granica na okupiranim crnogorskim teritorijama, koju su Turci i Albanci branili svim sredstvima.
Inače je Ali paša Gusinjski bio Albanac, školovan u Turskoj i borio se kao zmaj, da to ostane okupirano i pri tome imao veliku podršku Turske i življa iz Albanije.
Ubio ga je njegov Albanac u Rugovskoj klisuri.
 

Casino Royal

Domaćin
Poruka
3.378
Dvije godine nakon sto je postao gusinjski kajmakam, Ali-beg Sabanagic je ustao da sa svojim narodom brani Plavsko-gusinjski okrug, koji predstavlja isturenu juznu granicu Sandzaka, od nasrtaja Crnogoraca.
U toku rusko-turskog rata (1853-1856) koji je u historiji poznat kao "Krimski rat", Rusija se istovremeno aktivira i na Balkanu huskajuci crnogorska plemena na nova otimanja teritorija u Hercegovini, Sandzaku i sjevernoj Albaniji. Ruski car Nikolaj I je, da bi pridobio crnogorska plemena za svoje ciljeve na Balkanu, poslao Proglas u Crnu Goru u kome je napisao "...da nema mira dok za svoju mocnu imperiju ne dobije Hercegovinu, bosanske ravnice i jedan dio Albanije". Crnogorski knjaz Danilo I Petrovic je za komandanta kombinovanog odreda postavio serdara Jova Piletica. Ovaj odred su cinila crnogorska plemena: Pivljani, Drobnjaci i Uskoci, Banjani, Zupljani, Nevesinjci i Vasojevici.

Prema njegovom planu trebalo je da krene 7.000 boraca iz crnogorskih brda i Hercegovine, doline Lima i Ibra u akciju presijecanja puta koji je prolazio kroz Sandzak. Jake protivnicke snage krenule su u pravcu Plava i Gusinja ne nadajuci se bilo kakvom otporu muslimanskog stanovnistva tog kraja.
U bici koja je 1854. godine zapoceta na prostorima oko Murine a okoncana na Previji Crnogorcima je nanijet tezak poraz. Na drugoj strani, Crnogorci koji su nadirali u pravcu Bihora bili su nadmocniji te su po rijecima M. Memica ubili 114, a ranili 100 Muslimana. U ovim bitkama za Bihor poginuo je i Hasan-beg Corovic. Kovalenski, koji je predvodio crnogorsku vojsku, nije uspio da presijece Bosanski drum i time odvoji Bosnu i Hercegovinu od Istambula. Prvo zvanicno razgranicenje izmedju knezevine Crne Gore i Turskog carstva izvrseno je 1859. godine.
Pozdrav Mrdywalker!

Za početak da naglasim da Plavsko-Gusinjski kraj nije bio dio Novopazarskog sandžaka! Netačna je tvrdnja da je Rusija za vrijeme Krimskog rata hjela da aktivira balkanske države Srbiju i Crnu Goru - naprotiv, ona je poslala Kovaljevskog u misiju da poruči Crnogorcima da budu mirni jer Ruija neće moći da im pomogne ako zapadnu u nevolju kao 1852. godine za vrijeme Omer-pašine vojne! Nikakvih 7000 ljudi nije predvodio Kovaljevski na Plavsku oblast! Niti je tada bilo ikakvoga vojnog crnogorskog angažovanja! Tih godina knjaz Danilo vrši reformu vojske, što ne bi radio da je bila neka alarmantna situacija! Za bitku na Previji sam čuo - i ona je bila 1862. godine i u njoj je učestvovao i Ali-paša Gusinjski, ali za ovu iz 1854. godine prvi put čujem! Pogledao sam sve knjige koje imam - pomena o takvoj bitci nema te godine! Ako je možda i bilo nekog okršaja tada, to je prije bio neki lokalni obračun! Opet kažem - "ako je ikakvoga takvog okršaja te godine tada i bilo"! Cccc, svašta se može naći po raznoraznim nacionalističkim sajtovima!
 

Mrdaywalker

Domaćin
Banovan
Poruka
4.987
To je istina, da je mnoga jada zadao Crnogorcima.
To je bila zadnja turska granica na okupiranim crnogorskim teritorijama, koju su Turci i Albanci branili svim sredstvima.
Inače je Ali paša Gusinjski bio Albanac, školovan u Turskoj i borio se kao zmaj, da to ostane okupirano i pri tome imao veliku podršku Turske i življa iz Albanije.
Ubio ga je njegov Albanac u Rugovskoj klisuri.
Ali pasa je bio pravi pravcati Bosnjak iz ogranka Redzepagica. Pitaj svaku kucu Redzepagica u Plav i Gusinje za njega svi ce ti reci da je bio Bosnjak.
Albanci ga svojataju jer je Ali pasa Gusinjski bio clan Prizrenske lige. Naime muslimansko stanovnistvo Plavo-Gusinjskog kraja morali su da se okrenu Kosovu i ostatku Osmanskog carstva posle 1878 jer je prekinut most izmedju Bosne i Sandzaka austrougarskom okupacijom Bosne.
 
Poslednja izmena:

Mrdaywalker

Domaćin
Banovan
Poruka
4.987
Pozdrav Mrdywalker!

Za početak da naglasim da Plavsko-Gusinjski kraj nije bio dio Novopazarskog sandžaka! Netačna je tvrdnja da je Rusija za vrijeme Krimskog rata hjela da aktivira balkanske države Srbiju i Crnu Goru - naprotiv, ona je poslala Kovaljevskog u misiju da poruči Crnogorcima da budu mirni jer Ruija neće moći da im pomogne ako zapadnu u nevolju kao 1852. godine za vrijeme Omer-pašine vojne! Nikakvih 7000 ljudi nije predvodio Kovaljevski na Plavsku oblast! Niti je tada bilo ikakvoga vojnog crnogorskog angažovanja! Tih godina knjaz Danilo vrši reformu vojske, što ne bi radio da je bila neka alarmantna situacija! Za bitku na Previji sam čuo - i ona je bila 1862. godine i u njoj je učestvovao i Ali-paša Gusinjski, ali za ovu iz 1854. godine prvi put čujem! Pogledao sam sve knjige koje imam - pomena o takvoj bitci nema te godine! Ako je možda i bilo nekog okršaja tada, to je prije bio neki lokalni obračun! Opet kažem - "ako je ikakvoga takvog okršaja te godine tada i bilo"! Cccc, svašta se može naći po raznoraznim nacionalističkim sajtovima!
Vozdra Casino. Tacno je da Plav i Gusinje nisu bili dugo vremena u sklopu NP Sandzaka ali jesu bili jedno vrijeme. Najduze vrijeme Plav i Gusinje su bili u sklopu Skadarskog Sandzaka a posle Berlinskog kongresa 1878 do 1912 Plav i Gusinje bila je pokrajina sama ze sebe potpuno nezavisna od svih i to je bila zasluga Ali pase Gusinjskog.

Ali pasa je u 3 bitke savladao Crnogorce. Prva je bila na Previji, druga na Noskica i treca na Murini. Posle ovih poraza Crnogorcima nije palo na pamet do balkanskih ratova da napadnu Plav i Gusinje. Da su tada Plavo-Gusinjani imali Ali pasu i 1912 bi bila neizvjesna.
 
Poslednja izmena:

Mrdaywalker

Domaćin
Banovan
Poruka
4.987
Bitka na Murini 1880




Nakon sto je dozivjela poraz na Noksicu, crnogorska vojska se povukla u selo Murinu. Ali-pasa je znao da ce Crnogorci opet krenuti na njih cim prikupe nove snage. Sem toga, njihovo neposredno prisustvo stvaralo je nesigurnost, i lokalno stanovnistvo drzalo u stalnoj napetosti. Zato je Ali-pasa odlucio da ih prvi napadne i protjera sa Murine. Na Murini su se nalazile tri crnogorske brigade koje su predvodili vojvoda Djuro Petrovic (bliski rodjak knjaza Nikole), Miljan Vukov, vojvoda vasojevicki i Marko Miljanov, vodja kucki. Prije nego sto ce se bitka odigrati, Knjaz je pozvao sa Cetinja na mobilizaciju cak i djecu od 12 godina. To potvrdjuju i stihovi narodne pjesme koja se sacuvala do danas: "Ko god moze pusku dofatiti, Na Turcina pa ju isturiti, Na Turcina, krstu dusmanina, Od djeteta od dvan'est godina, A do djeda od sesdeset ljeta, Na Gusinje na katile stare".

Do bitke je doslo 8. januara 1880. godine, 35 dana od Noksicke bitke u selu Murini sjeverno od Noksica. Na crnogorskoj strani bilo je po rijecima Mustafe Memica oko 4.000 boraca, a na bosnjacko-albanskoj oko 2.500. Bitka je trajala dva dana, ali nije bila tako zestoka kao na Noksicu. Broj poginulih na obje strane je bio oko 400 boraca. Ono sto je vazno i sto treba istaknuti je da je Ali-pasa uspio da sa Murine protjera Crnogorce i da im ne dozvoli osvajanje gusinjske kaze za dugo vremena.
U bici na Murini Plavo-Gusinjani su uspjeli da zarobe rusku zastavu i donesu je u Gusinje. Ali-pasa je bio kajmakam gusinjske kaze sve do 1880. godine a nakon bitke na Murini postaje miralim i sandzak-beg Peckog sandzaka. Na toj duznosti je ostao sve do svoje smrti 1889. godine. Nakon ova dva poraza, na Noksicu i na Murini, Crna Gora i velike sile sa Berlinskog kongresa su konacno shvatile da plavsko-gusinjsko pitanje ne mogu rijesiti vojnim putem, pa su, da bi udovoljili Rusiji dali Crnoj Gori Ulcinj i njegovo zaledje sve do rijeke Bojane, u zamjenu za Plav i Gusinje.

Ali-pasa je bio veliki borac za oslobadjanje Bosne i Hercegovine od austro-ugarske okupacije, pa je usko saradjivao sa pljevaljskim muftijom Semsikadicem. Obojica su bili za to da se u Bosni podigne ustanak po svaku cijenu.
 
Poslednja izmena:

Casino Royal

Domaćin
Poruka
3.378
Ali pasa Gusinjski





Bitka na Noksicu




1879 Vidjevsi da Plav i Gusinje ne moze dobiti diplomatskim putem, knjaz Nikola se u septembru 1879. godine rijesio da ovo pitanje rijesi vojnim putem, pa se obratio vojnom ministru i vojvodi, popu Iliji Plamencu da, uz konsultacije sa ruskim konzulom na Cetinju Joninom i ruskim pukovnikom Nikolajom Kautbarsom, da preduzme rjesavanje plavsko-gusinjskog pitanja vojnickim putem. Ministar Plamenac je naredio svom nacelniku Vucinicu da u pravcu Plava i Gusinja uputi 12 bataljona sa 4.500 boraca. Borci su mobilisani iz sljedecih crnogorskih plemena: iz Vasojevica - 3 bataljona, iz Kuca, Moracana, Bjelopavlica i Bratonozica po 2 bataljona i iz Rovaca 1. U crnogorskoj vojsci nalazio se i izvjestan broj ruskih dobrovoljaca i oficira. Novembra mjeseca crnogorska vojska je dobila pojacanje od 1.500 vojnika. Znaci ukupno ih je bilo na prilazima Plavu 6.000 vojnika.

Videvsi da se velika opasnost nadvila nad Plavom i Gusinjem, ni njihove komsije Bosnjaci i Albanci sa Kosova nisu sjedeli skrstenih ruku. Prije nego sto ce doci do bitke na Noksicu, Ali-pasa Gusinjski je poslao pozive svim glavarima albanskih plemena (Gasi, Rugovci), kao i Dukadjin, Pec, Djakovicu. Albanci su se odmah odazvali pozivu pa su njihovi bajraktari, u pratnji svojih boraca, sto su brze mogli stigli u Plav.

Veoma samouvjereno, ne nadajuci se da ce Bosnjaci Plava i Gusinja pruziti veci otpor, Marko Miljanov, komandant crnogorske vojske, Nakon ulaska u Noksice Marko je pojedonosno izjavio: "U Plavu cu rucati, u Gusinju vecerati".

Kada su se protivnicke strane susrele, razvio se krvavi boj koji se vodio cetiri sahata. Iznenadjeni dolaskom Rugovaca, Crnogorci su se dali u panicno bjekstvo. Pokusali su da se povuku u pravcu sela Rzenice. Medjutim, iz pravca Jecmista i Velike stigli su Rugovci i Plavljani i nanijeli im veliki poraz. Marko Miljanov i njegovi borci su mogli odstupiti samo na desnu stranu, preko rijeke Lim! Pokusali su da se spase preplivavanjem..

Treba istaci da se Marko Miljanov spasio hvatajuci se konju za rep. Marko je izvijestio knjaza Nikolu o teskom porazu koji je dozivio na Noksicu. U bici na Noksicu ucestvovali su samo Plavljani i Rugovci, dok Gusinjci sa . Historicar R.V. Vesovic uz napomenu da je poraz na Noksicu najveci poraz u crnogorskoj historiji, iznosi podatak da je u ovoj bici stradalo 500 Crnogoraca iz plemena Kuca, Vasojevica i Bratonozica.
Procjene o broju poginulih su razlicite zavisno od strane koja pise. Medjutim, kao mjerodavnu treba uzeti izjavu francuskog konzula u Skadru Le Rea prema kojem je crnogorska strana imala 700 poginulih, a branioci Plava i Gusinja 300-400 poginulih i ranjenih. Broj boraca na crnogorskoj strani prije bitke iznosio je 4.500 a na strani branilaca 1.500 kao i 600 Rugovaca koji su pritekli u pomoc.

Kakav je utisak ova bitka ostavila na Crnogorce moze se vidjeti iz ocene nekadasnjeg ministra spoljnih poslova knezevine Crne Gore vojvode Gavra Vukovica koji kaze da je "Vojna ekspedicija na Gusinje (misli se na Gusinjsku kazu u koju je ulazio i Plav) bila teza nego ijedna do tada... Nasa vojska kojom su komandovali glasovite vojskovodje vojvoda Bozo i vojvoda Marko Miljanov, bi satrvena na Noksice... Pred malim Plavom i Gusinjem, Crna Gora je u boju na Noksicu dozivela najtezi poraz u svojoj historiji postojanja i bacena je na koljena".
Crnogorski knjaz Nikola nije mogao da se pomiri sa cinjenicom da ne moze da zauzme plodne ravnice gusinjske kaze, pa je po prvi put sakupio crnogorske poglavice da se dogovore kako da osvoje ovaj dio Sandzaka koji im je bio kost u grlu. Na drugoj strani, Ali-pasa nije cekao da ga Crnogorci po drugi put napadnu, pa je sakupio svoje borce i krenuo na Crnogorce koji su se bili utaborili nesto sjevernije od Noksica, na Murini.
Ovo je već korektno i istinito napisno! Jedino ne znam za podatak da se Marko Miljanov spasio hvatajući se konju za rep - to niđe nijesam do sad pročitao!
 

Casino Royal

Domaćin
Poruka
3.378
Bitka na Murini 1880




Nakon sto je dozivjela poraz na Noksicu, crnogorska vojska se povukla u selo Murinu. Ali-pasa je znao da ce Crnogorci opet krenuti na njih cim prikupe nove snage. Sem toga, njihovo neposredno prisustvo stvaralo je nesigurnost, i lokalno stanovnistvo drzalo u stalnoj napetosti. Zato je Ali-pasa odlucio da ih prvi napadne i protjera sa Murine. Na Murini su se nalazile tri crnogorske brigade koje su predvodili vojvoda Djuro Petrovic (bliski rodjak knjaza Nikole), Miljan Vukov, vojvoda vasojevicki i Marko Miljanov, vodja kucki. Prije nego sto ce se bitka odigrati, Knjaz je pozvao sa Cetinja na mobilizaciju cak i djecu od 12 godina. To potvrdjuju i stihovi narodne pjesme koja se sacuvala do danas: "Ko god moze pusku dofatiti, Na Turcina pa ju isturiti, Na Turcina, krstu dusmanina, Od djeteta od dvan'est godina, A do djeda od sesdeset ljeta, Na Gusinje na katile stare".

Do bitke je doslo 8. januara 1880. godine, 35 dana od Noksicke bitke u selu Murini sjeverno od Noksica. Na crnogorskoj strani bilo je po rijecima Mustafe Memica oko 4.000 boraca, a na bosnjacko-albanskoj oko 2.500. Bitka je trajala dva dana, ali nije bila tako zestoka kao na Noksicu. Broj poginulih na obje strane je bio oko 400 boraca. Ono sto je vazno i sto treba istaknuti je da je Ali-pasa uspio da sa Murine protjera Crnogorce i da im ne dozvoli osvajanje gusinjske kaze za dugo vremena.
U bici na Murini Plavo-Gusinjani su uspjeli da zarobe rusku zastavu i donesu je u Gusinje. Ali-pasa je bio kajmakam gusinjske kaze sve do 1880. godine a nakon bitke na Murini postaje miralim i sandzak-beg Peckog sandzaka. Na toj duznosti je ostao sve do svoje smrti 1889. godine. Nakon ova dva poraza, na Noksicu i na Murini, Crna Gora i velike sile sa Berlinskog kongresa su konacno shvatile da plavsko-gusinjsko pitanje ne mogu rijesiti vojnim putem, pa su, da bi udovoljili Rusiji dali Crnoj Gori Ulcinj i njegovo zaledje sve do rijeke Bojane, u zamjenu za Plav i Gusinje.

Ali-pasa je bio veliki borac za oslobadjanje Bosne i Hercegovine od austro-ugarske okupacije, pa je usko saradjivao sa pljevaljskim muftijom Semsikadicem. Obojica su bili za to da se u Bosni podigne ustanak po svaku cijenu.
Ova bitka nije imala toliko učesnika, već mnogo mnogo manje! I nije bila nekog velikog značaja, za razluku od one na Nokšiću! I nikakava ruska zastava tada nije zarobljena!
 

Casino Royal

Domaćin
Poruka
3.378
Vozdra Casino. Tacno je da Plav i Gusinje nisu bili dugo vremena u sklopu NP Sandzaka ali jesu bili jedno vrijeme. Najduze vrijeme Plav i Gusinje su bili u sklopu Skadarskog Sandzaka a posle Berlinskog kongresa 1878 do 1912 Plav i Gusinje bila je pokrajina sama ze sebe potpuno nezavisna od svih i to je bila zasluga Ali pase Gusinjskog.

Ali pasa je u 3 bitke savladao Crnogorce. Prva je bila na Previji, druga na Noskica i treca na Murini. Posle ovih poraza Crnogorcima nije palo na pamet do balkanskih ratova da napadnu Plav i Gusinje. Da su tada Plavo-Gusinjani imali Ali pasu i 1912 bi bila neizvjesna.
Pogledao sam danas malo o bitci na Previji! Ovo što si ti opisao (tj. kopirao) o njoj - da je ona bila 1854. godine, da je crnogorskih 7000 vojnika predvodio rudarski inžinjer Rus Kovaljevski, da je ruski Car Nikola II pozvao Crnogorce na oružje - gomila je bezočnih izmišljotina, koje nemaju blage veze sa istinom - čak ni približno! Bitka na Previji je bila 1862. godine, dok 1854. godine nikakvog sukoba na Previji nije bilo - čak ni lokalnog!

Evo integralno prenosim tekst Branislava Otaševića (Dan, 16. 03. 2010.) o noj:

"Turcima i plavogusinjskom agama i begovima nije odgovarao oslobodilački pokret u Vasojevićima, Velici i Šekularu. Nije im odgovaralo otvaranje kapetanija (Polimske i Velike) niti ponašanje veličkih prvaka i naroda. Zbog toga su turske trupe pod komandom divizijskog generala Husein Avni paše nazvane "Limski korpus" imale prvenstveno zadatak da dolinu Lima očiste od ustanika, i jednom zauvijek umire pravoslavno stanovništvo od Gusinja do Tifrana, i povrate plavo-gusinjskim agama i begovima izgubljene čitluke. Husein Avni-pašine snage su se tokom 1862. godine koncentrisale u Plavu i Gusinju. Limski korpus je predstavljao dio bočnih snaga Omer pašine Armije. Zadatak mu je bio da razbije odred vojvode Miljana Vukova, uništi sva ustanička sela od Velike do Tifrana i razori imovinu buntovnog stanovništva. Husein Avni paša je doveo iz Skadra i okoline u Plav i Gusinje znatan broj bažibouzuka. U rejonima Plava i Gusinja, vidi se iz izvještaja konzula evropskih zemalja skupio se bio bažibozuk iz Plava, Gusinja, Sjeverne Albanije i Metohije, dok je na Donje Vasojeviće Selim paša doveo bažibozuk iz Rožaja, Novog Pazara i sa Kosmeta. Ovoj vojsci pridružio se i božibozuk iz Bihora i Bijelog Polja kako piše akademik Miomir Dašić. Osim akademika Dašića to se može vidjeti i iz prepiske ruskih diplomata Sučenkova i Ignjatijeva od 28. aprila 1862. godine, pisama Petkovića Ignjatijevu i pisanja Marka P. Cevića u svojim memoarima. Iz te ogromne dokumentacije vidi se da je vojvoda Miljan Vukov bio svjestan situacije pa je srpsko stanovništvo iz Velike Gornje Ržanice, Mašnice, Murine i Gračanice, dijelom Brezojevica sklonio na teritoriju Gornjih Vasojevića gdje je bilo oko 15.000 izbjeglog nesposobnog za borbu stanovništva. Operacije turske vojske protiv srpskog stanovništva počele su 16. aprila 1862. godine kada je turska vojska ušla u Veliku, Gornju Ržanicu, Mašnicu i Murinu, Gračanicu i Ulotinu predavši ih ognju. Ustanici su pružili žestok otpor povlačeći se u borbi prema planinskim visovima i glavnim položajima.
U borbama na previji 16. do 18. aprila 1862. godine bažibozuk Ali-bega Gusinjskog i dva tabora redovna turska vojska u potpunosti su razbijeni na Previji i Polimlju i ako se njegovi idejni sljedbenici hvale da je dobijao bitke, istorijski izvori drugačije govore. Ali beg i njegov bažibozuk isticao se jedino u paljenju srpskih sela i njihovoj pljački i nikad ni u jednom boju u svojoj karijeri, nije sam napadao niti organizovao borbe. Sve su to radili turski školovani oficiri, skadarske paše i veziri i bažibozuk iz Albanije i sa Kosova i Metohije. I ako je uspjela da spali srpska sela i opljačka ih, turska vojska sa Previje morala je uz velike gubitke da se povuče i reorganizuje u Plav i Gusinje kako piše u svojim izvještajima ruski diplomata Sučenkov i francuski konzul Viet, o tomepiše i vojvoda Gavro Vuković, Marko Cemović, Miomir Dašić. Šekularci predvođeni popom Vasilijem Popovićem, ustanički odredi kapetana Josifa Popovića i Radula Joksimovića zadali su teške udarce Avni- paši. Turci su napadnuti sa tri strane i onemogućeno im je bilo odstupanje prema Rožajama. Iz ruskih izvještaja u Petrogradu vidi se da je korpus Husein Avni-paše pretrpio žestoke poraze u Vasojevićima. Albanci su napustili od straha svoje položaje i vratili se kućama. Sučenkov je izvijestio ambasadore u Carigradu da je odred Selim paše pretrpio težak položaj na Rudešu u zoru 20. aprila 1862. godine. Bitka na Rudešu bila je katastrofalna za Turke. Po izvještaju Sučenkova vasojevićki ustanici su posjekli 650 turskih vojnika i zaplijenili komoru s mnogo ratnog materijala. Turska vojska je zapalila 16 vasojevićkih sela i posjekla 19 ustaničkih glava. U Skadru se prema austrijskim izvorima pričalo da je vojska Avni paše prepolovljena i imala 2.500 posječenih turskih vojnika. Svi onovremeni izvori govore da su turski gubici bili zaista veliki. Ponovo je nakon mjesec dana iz Gusinja u napad krenula turska vojska 18. maja 1862. god. Prema Plavu su bili Velički i Polimski bataljon Milete Paunovića i Đola Labana. Bili su pojačani vojskom konjuške kapetanije. U ovim borbama opljačkana su i spaljena 42 srpska sela, zapaljen manastir Svete Trojice u Brezojevice, crkva u Andrijevici i manastir Đurđevi Stupovi. Stvar Crne Gore i njena sudbina rješavani su u diplomatskim salonima u Carigradu. Vojvoda Miljan Vukov zbog pokazane hrabrosti i uspješnog komandovanja u ratu 1862. godine visoko je ocijenjen i na Bečkom dvoru i u Petrogradu, kao i kod francuske diplomatije. Turska vlast, a naročiot Alibeg Gusinjac pokušali su da ponovo uspostave feudalne odnose u Gornjem Polimlju. U svirepostima se naročiot isticao Malić beg Redžepagić koji je ubijen u Tifran. Oslobodilačka borba srpskog naroda u plavo-gusinjskom kraju i Vasojevićima imala je izrazito antifeudalni karakter. Čitlučki sistem bio je razbijen. Na zulume Ali- bega Gusinjca stizale su svakodnevno žalbe na Cetinje i knjaz Nikola je tražio preko konzula Vaclava kod skadarskog vezira da ga smijeni sa položaja mudira u Gusinju. U plavo-gusinjskoj oblasti, poznatoj po anarhičnosti lična i imovinska sigurnost sve do 1912. godine do kritičnosti bila je ugrožena. U Gusinju i Plavu sa okolinom više je vladalo pravo jačega, nego zakonitosti. Naročito je na udaru bila Velika čiji su se glavari držali i pored svega Crne Gore i često tražili zaštitu od evropskih konzula. To se vidi između ostalog i u izvještaju autrijskog konzula u Skadru Bubrovčića. Francuski, austrijski i ruski konzul pomogli su Veličane da otvore osnovnu školu i ako se tome žestoko suprotstavljao Alibeg Gusinjac sa svojom svitom. Raseljenim veličkim porodicama koje je protjerao Alibeg Gusinjac pomogao je ruski konzul u Sarajevu Jegor Romanovič Ščulepnikov izvrstan ruski diplomata i prijatelj srpskog naroda.
Odlukama Berlinskog kongresa suprotstavila se Turska uz pomoć Austrije, Alibeg je dosta zla učinio srpskom narodu do svoje pogibije 1888. godine koju neki istoričari u vezu sa oslobađanjem Bosne i Hercegovine. Rusija se najviše zalagala za izvršenje Berlisnkog ugovora ali bez uspjeha. Srpskom stanovništvom posebno Velike Mašnice i Gornje Ržanice koja je ostala pod turskom vlašću bilo je teško, da teže ne može biti do 1912. god. Poginulo je od 1880. do 1912. godine u sitnim čarkama preko 150 ljudi od čega 105 Veličana. Skupo je plaćena sloboda i otpor pestovjekovnom neprijatelju. Ali, neprijatelj je pobijeđen."
 

Mrdaywalker

Domaćin
Banovan
Poruka
4.987
Ova bitka nije imala toliko učesnika, već mnogo mnogo manje! I nije bila nekog velikog značaja, za razluku od one na Nokšiću! I nikakava ruska zastava tada nije zarobljena!
Ruska zastava jeste bila oduzeta u toj bici na Murini i to nije nikakva izmisljotina. U tekstu o bici na Murini napisano je da i nije bila zestoka ko na Noksicu ali ipak je doslo do te bitke.

Pogledao sam danas malo o bitci na Previji! Ovo što si ti opisao (tj. kopirao) o njoj - da je ona bila 1854. godine, da je crnogorskih 7000 vojnika predvodio rudarski inžinjer Rus Kovaljevski, da je ruski Car Nikola II pozvao Crnogorce na oružje - gomila je bezočnih izmišljotina, koje nemaju blage veze sa istinom - čak ni približno! Bitka na Previji je bila 1862. godine, dok 1854. godine nikakvog sukoba na Previji nije bilo - čak ni lokalnog!
U nekim clancima pise da je bitka na Previji bila 1854 a u nekim 1862... nebitno je sada koje godine, recimo da je bila 1862 ali stvar je u tome da su Crnogorci tada pozvali brdska plemena sirom CG i bili su potpomognuti od strane Rusije u pohodu protiv Ali pase.
 
Poslednja izmena:

Mrdaywalker

Domaćin
Banovan
Poruka
4.987
Evo integralno prenosim tekst Branislava Otaševića (Dan, 16. 03. 2010.) o noj:

"Turcima i plavogusinjskom agama i begovima nije odgovarao oslobodilački pokret u Vasojevićima, Velici i Šekularu. Nije im odgovaralo otvaranje kapetanija (Polimske i Velike) niti ponašanje veličkih prvaka i naroda. Zbog toga su turske trupe pod komandom divizijskog generala Husein Avni paše nazvane "Limski korpus" imale prvenstveno zadatak da dolinu Lima očiste od ustanika, i jednom zauvijek umire pravoslavno stanovništvo od Gusinja do Tifrana, i povrate plavo-gusinjskim agama i begovima izgubljene čitluke. Husein Avni-pašine snage su se tokom 1862. godine koncentrisale u Plavu i Gusinju. Limski korpus je predstavljao dio bočnih snaga Omer pašine Armije. Zadatak mu je bio da razbije odred vojvode Miljana Vukova, uništi sva ustanička sela od Velike do Tifrana i razori imovinu buntovnog stanovništva. Husein Avni paša je doveo iz Skadra i okoline u Plav i Gusinje znatan broj bažibouzuka. U rejonima Plava i Gusinja, vidi se iz izvještaja konzula evropskih zemalja skupio se bio bažibozuk iz Plava, Gusinja, Sjeverne Albanije i Metohije, dok je na Donje Vasojeviće Selim paša doveo bažibozuk iz Rožaja, Novog Pazara i sa Kosmeta. Ovoj vojsci pridružio se i božibozuk iz Bihora i Bijelog Polja kako piše akademik Miomir Dašić. Osim akademika Dašića to se može vidjeti i iz prepiske ruskih diplomata Sučenkova i Ignjatijeva od 28. aprila 1862. godine, pisama Petkovića Ignjatijevu i pisanja Marka P. Cevića u svojim memoarima. Iz te ogromne dokumentacije vidi se da je vojvoda Miljan Vukov bio svjestan situacije pa je srpsko stanovništvo iz Velike Gornje Ržanice, Mašnice, Murine i Gračanice, dijelom Brezojevica sklonio na teritoriju Gornjih Vasojevića gdje je bilo oko 15.000 izbjeglog nesposobnog za borbu stanovništva. Operacije turske vojske protiv srpskog stanovništva počele su 16. aprila 1862. godine kada je turska vojska ušla u Veliku, Gornju Ržanicu, Mašnicu i Murinu, Gračanicu i Ulotinu predavši ih ognju. Ustanici su pružili žestok otpor povlačeći se u borbi prema planinskim visovima i glavnim položajima.
U borbama na previji 16. do 18. aprila 1862. godine bažibozuk Ali-bega Gusinjskog i dva tabora redovna turska vojska u potpunosti su razbijeni na Previji i Polimlju i ako se njegovi idejni sljedbenici hvale da je dobijao bitke, istorijski izvori drugačije govore. Ali beg i njegov bažibozuk isticao se jedino u paljenju srpskih sela i njihovoj pljački i nikad ni u jednom boju u svojoj karijeri, nije sam napadao niti organizovao borbe. Sve su to radili turski školovani oficiri, skadarske paše i veziri i bažibozuk iz Albanije i sa Kosova i Metohije. I ako je uspjela da spali srpska sela i opljačka ih, turska vojska sa Previje morala je uz velike gubitke da se povuče i reorganizuje u Plav i Gusinje kako piše u svojim izvještajima ruski diplomata Sučenkov i francuski konzul Viet, o tomepiše i vojvoda Gavro Vuković, Marko Cemović, Miomir Dašić. Šekularci predvođeni popom Vasilijem Popovićem, ustanički odredi kapetana Josifa Popovića i Radula Joksimovića zadali su teške udarce Avni- paši. Turci su napadnuti sa tri strane i onemogućeno im je bilo odstupanje prema Rožajama. Iz ruskih izvještaja u Petrogradu vidi se da je korpus Husein Avni-paše pretrpio žestoke poraze u Vasojevićima. Albanci su napustili od straha svoje položaje i vratili se kućama. Sučenkov je izvijestio ambasadore u Carigradu da je odred Selim paše pretrpio težak položaj na Rudešu u zoru 20. aprila 1862. godine. Bitka na Rudešu bila je katastrofalna za Turke. Po izvještaju Sučenkova vasojevićki ustanici su posjekli 650 turskih vojnika i zaplijenili komoru s mnogo ratnog materijala. Turska vojska je zapalila 16 vasojevićkih sela i posjekla 19 ustaničkih glava. U Skadru se prema austrijskim izvorima pričalo da je vojska Avni paše prepolovljena i imala 2.500 posječenih turskih vojnika. Svi onovremeni izvori govore da su turski gubici bili zaista veliki. Ponovo je nakon mjesec dana iz Gusinja u napad krenula turska vojska 18. maja 1862. god. Prema Plavu su bili Velički i Polimski bataljon Milete Paunovića i Đola Labana. Bili su pojačani vojskom konjuške kapetanije. U ovim borbama opljačkana su i spaljena 42 srpska sela, zapaljen manastir Svete Trojice u Brezojevice, crkva u Andrijevici i manastir Đurđevi Stupovi. Stvar Crne Gore i njena sudbina rješavani su u diplomatskim salonima u Carigradu. Vojvoda Miljan Vukov zbog pokazane hrabrosti i uspješnog komandovanja u ratu 1862. godine visoko je ocijenjen i na Bečkom dvoru i u Petrogradu, kao i kod francuske diplomatije. Turska vlast, a naročiot Alibeg Gusinjac pokušali su da ponovo uspostave feudalne odnose u Gornjem Polimlju. U svirepostima se naročiot isticao Malić beg Redžepagić koji je ubijen u Tifran. Oslobodilačka borba srpskog naroda u plavo-gusinjskom kraju i Vasojevićima imala je izrazito antifeudalni karakter. Čitlučki sistem bio je razbijen. Na zulume Ali- bega Gusinjca stizale su svakodnevno žalbe na Cetinje i knjaz Nikola je tražio preko konzula Vaclava kod skadarskog vezira da ga smijeni sa položaja mudira u Gusinju. U plavo-gusinjskoj oblasti, poznatoj po anarhičnosti lična i imovinska sigurnost sve do 1912. godine do kritičnosti bila je ugrožena. U Gusinju i Plavu sa okolinom više je vladalo pravo jačega, nego zakonitosti. Naročito je na udaru bila Velika čiji su se glavari držali i pored svega Crne Gore i često tražili zaštitu od evropskih konzula. To se vidi između ostalog i u izvještaju autrijskog konzula u Skadru Bubrovčića. Francuski, austrijski i ruski konzul pomogli su Veličane da otvore osnovnu školu i ako se tome žestoko suprotstavljao Alibeg Gusinjac sa svojom svitom. Raseljenim veličkim porodicama koje je protjerao Alibeg Gusinjac pomogao je ruski konzul u Sarajevu Jegor Romanovič Ščulepnikov izvrstan ruski diplomata i prijatelj srpskog naroda.
Odlukama Berlinskog kongresa suprotstavila se Turska uz pomoć Austrije, Alibeg je dosta zla učinio srpskom narodu do svoje pogibije 1888. godine koju neki istoričari u vezu sa oslobađanjem Bosne i Hercegovine. Rusija se najviše zalagala za izvršenje Berlisnkog ugovora ali bez uspjeha. Srpskom stanovništvom posebno Velike Mašnice i Gornje Ržanice koja je ostala pod turskom vlašću bilo je teško, da teže ne može biti do 1912. god. Poginulo je od 1880. do 1912. godine u sitnim čarkama preko 150 ljudi od čega 105 Veličana. Skupo je plaćena sloboda i otpor pestovjekovnom neprijatelju. Ali, neprijatelj je pobijeđen."

Ja sam sokiran kakvih ovde ima nestina. Nikakva Turska vojska ili neki ''Basbozuci'' nisu ucestvovali u odbrani Plava i Gusinja pod okriljem Ali pase,to je cista glupost. Prije svega pod komandom Ali pase stali su iskljucivo Bosnjaci i Albanci iz Plava i Gusinja a kada je Ali pasa cuo kakvim snagama dolaze Crnogorci on je pozvao albanska plemena iz Rugove i Dukadjina na sta su se oni odazvali i dosli.

Ali pasa Gusinjski bio je odan sultanu Abdul Hamidu II ali onog trena kad je Turska bila spremna da ustupi Plav i Gusinje Crnoj Gori to se promijenilo, u tom kraju formiran je odbor za odbranu. Tad su izgovorene ove rijeci:

"Ako bude nasa besa stara, mi im zemlju bez krvi ne damo Nek im sultan dadne zemlju tamo, neka vodi Knjaza ka Stambolu, neka oba idu ka djavolu..."
 
Poslednja izmena:

Casino Royal

Domaćin
Poruka
3.378
Ruska zastava jeste bila oduzeta u toj bici na Murini i to nije nikakva izmisljotina. U tekstu o bici na Murini je i napisano da nije bila zestoka ko na Noksicu ali ipak je doslo do te bitke.

U nekim clancima pise da je bitka na Previji bila 1854 a u nekim 1862... nebitno je sada koje godine, recimo da je bila 1862 ali stvar je u tome da su Crnogorci tada pozvali brdska plemena sirom CG i bili su potpomognuti od strane Rusije u pohodu protiv Ali pase.
Daj mi neku ozbiljnu referencu o tom podatku da je zaplijenjena ruska zastava kod Plava 1862. godine! Od koga bi ona mogla biti zaplijenjena kad je Danilo 1854. godine zamijenio sve dotadašnje barjake u brdskim plemenima crnogorskim stotinaškim krstaš barjacima?
Naravno da se u nekim člancima po nacionalističkim sajtovima iznosi bez ikakvih dokaza tvrdnja da je bitka na Previji bila 1854. godine - a ja tvrdim da je bila 1682. godine, i da 1854. godine u Plavsko-gusinjskom kraju nije bilo nikakvih sukoba! Nije autor napravio omašku od 8 godina kada je ustvrdio da je bitka bila 1854. a ne 1862. godine, niti je tu problem samo zbog promašene godine bitke, već je cijela konstrukcija o ruskom angažovanju u Crnoj Gori za vrijeme Krimskog rata nevjerovatna izmišljotina! Očigledno je da je autor članka koji si postavio ima neku paranoju gonjenja od strane Rusa - moraće čovjek da ide da se liječi!
Naravno da je 1862. godine u bitci na Previji učestvovala regularna Osmanska vojska - to je upravo dio druge Omer-pašine vojne iz 1862. godine, kada je Crna Gora ratovala protiv Osmanskog carstva, a ne nekih lokalnih begova!
 

Mrdaywalker

Domaćin
Banovan
Poruka
4.987
Naravno da je 1862. godine u bitci na Previji učestvovala regularna Osmanska vojska - to je upravo dio druge Omer-pašine vojne iz 1862. godine, kada je Crna Gora ratovala protiv Osmanskog carstva, a ne nekih lokalnih begova!
Kazino molim te objasni mi kako je mogla ''regularna Osmanska vojska'' da brani Plav i Gusinje od Crnogoraca kad je to isto Osmansko carstvo po 28 tacki dogovora bilo spremno da ustupi taj kraj novonastaloj knezevini MNE? Daj mi neki logican odg....
 

Casino Royal

Domaćin
Poruka
3.378
Kazino molim te objasni mi kako je mogla ''regularna Osmanska vojska'' da brani Plav i Gusinje od Crnogoraca kad je to isto Osmansko carstvo po 28 tacki dogovora bilo spremno da ustupi taj kraj novonastaloj knezevini MNE? Daj mi neki logican odg....
Objašnjenje je lako! Riječ je o 1862. godini, tada Osmanska vojska nije tu da brani Plav i Gusinje, ona je tu da slomi Crnu Goru! Ona je bila koncentrisana na više strana oko Crne Gore, a predvodio je čuveni Omer-paša Latas! I on je u tom slamanju skoro uspio poslije četvoromjesečnih teških borbi - prodro je na 2km od Cetinja! Ali na diplomatsku intervenciju Rusije i Francuske, Porta je morala da zaustavi svoju vojsku! Tada je potpisan mir između Crne Gore i Osmanskog carstva, koji je bio ponižavajući za Crnu Goru, ali ga je maher Nikola brzo izigrao :-) Inače nije Osmansko carstvo htjelo da preda Plavsko-gusinjski kraj ni 1878. uprkos tome što su ga ustupili na Berlinskom kongresu Crnoj Gori (jer su morali) - htjeli su samo da Crnu Goru izigraju! Zato su pobunili tamošnje Albance kojima je prišlo i ostalo muslimansko stanovništvo - epilog je takav da je Crna Gora tada nenadano dobila u zamjenu Ulcinj za Plavsko-gusinjski kraj! A i tu su Osmanlije htjeli da izigraju Crnu Goru - ali je britanski premijer Gledston poslao flotu (a za njim i Rusi) da interveniše u korist Crne Gore 1880. godine u Ulcinju, tako da Crna Gora dobija Ulcinj te godine! Ovo ti je pojašnjenje samo u kratkim crtama!
 

Mrdaywalker

Domaćin
Banovan
Poruka
4.987
Objašnjenje je lako! Riječ je o 1862. godini, tada Osmanska vojska nije tu da brani Plav i Gusinje, ona je tu da slomi Crnu Goru! Ona je bila koncentrisana na više strana oko Crne Gore, a predvodio je čuveni Omer-paša Latas! I on je u tom slamanju skoro uspio poslije četvoromjesečnih teških borbi - prodro je na 2km od Cetinja! Ali na diplomatsku intervenciju Rusije i Francuske, Porta je morala da zaustavi svoju vojsku! Tada je potpisan mir između Crne Gore i Osmanskog carstva, koji je bio ponižavajući za Crnu Goru, ali ga je maher Nikola brzo izigrao :-) Inače nije Osmansko carstvo htjelo da preda Plavsko-gusinjski kraj ni 1878. uprkos tome što su ga ustupili na Berlinskom kongresu Crnoj Gori (jer su morali) - htjeli su samo da Crnu Goru izigraju! Zato su pobunili tamošnje Albance kojima je prišlo i ostalo muslimansko stanovništvo - epilog je takav da je Crna Gora tada nenadano dobila u zamjenu Ulcinj za Plavsko-gusinjski kraj! A i tu su Osmanlije htjeli da izigraju Crnu Goru - ali je britanski premijer Gledston poslao flotu (a za njim i Rusi) da interveniše u korist Crne Gore 1880. godine u Ulcinju, tako da Crna Gora dobija Ulcinj te godine! Ovo ti je pojašnjenje samo u kratkim crtama!
Dobro kako je onda mogla u druge dvije bitke - 1879 na Noksicu i 1880 na Murini?
Ja vec naprotiv mislim da sada ti vasi historicari traze opravdanje za poraze od Ali pase i bruke kako da je jedan Plav sa Gusinjom uspio toliko vremena da odoleva Knjazu Nikoli i Cetinju.

I ne mijesaj Omera Latasa cetnika u Osmanskoj uniformi u bitkama koje je predvodio Ali pasa Gusinjski.
 
Poslednja izmena:

Casino Royal

Domaćin
Poruka
3.378
Dobro kako je onda mogla u druge dvije bitke - 1879 na Noksicu i 1880 na Murini?
Ja vec naprotiv mislim da sada ti vasi historicari traze opravdanje za poraze od Ali pase i bruke kako da je jedan Plav sa Gusinjom uspio toliko vremena da odoleva Knjazu Nikoli i Cetinju.

I ne mijesaj Omera Latasa cetnika u Osmanskoj uniformi u bitkama koje je predvodio Ali pasa Gusinjski.
Pa za druge dvije bitke sam ti već rekao svoj sud - o bitci na Nokšićima si postavio realan i dobar tekst, dok je značaj one druge bitke na Murini (bolje reći sukoba) preuveličan u tekstu koji si postavio, kao i broj učesnika u sukobu!
A Ali-paša se bori u ofanzivi Omer-paše Latasa 1862. godine sa osmanskim regularnim trupama - kako da ga ne miješam? Sam si spomenuo bitku na Previji 1862. godine! Omer-paša Latas je bio četnik? :roll:
 

Mrdaywalker

Domaćin
Banovan
Poruka
4.987
Pa za druge dvije bitke sam ti već rekao svoj sud - o bitci na Nokšićima si postavio realan i dobar tekst, dok je značaj one druge bitke na Murini (bolje reći sukoba) preuveličan u tekstu koji si postavio, kao i broj učesnika u sukobu!
A Ali-paša se bori u ofanzivi Omer-paše Latasa 1862. godine sa osmanskim regularnim trupama - kako da ga ne miješam? Sam si spomenuo bitku na Previji 1862. godine! Omer-paša Latas je bio četnik? :roll:
Dokaz da nikakve turske uloge nije imalo u subobu u Plavskoj oblasti sa Crnogorcima najbolje svedoci cinjenica da odbor koji je formiran da zastiti plavogusinjane koji su se najvise bojali pokrstavanja (sto se kasnije potvrdilo tacnim kad je nasilno pokrsteno 12 000 Bosnjaka i Albanaca 1912 - 1913) je u tome da prvaci tog kraja u pocetku nisu imali povjerenja u samog Ali pasu jer su znali da je u dobrim vezama sa Carigradom.
Medjutim kod Ali pase je proradio patriotski osjecaj za svoj narod tako on posle Berlinskog kongresa 1978 okrece glavu od Carigrada i prelazi u Prizrensku ligu jer drugog izbora nije imao, Bosna je tada bila okupirana od Austrougarske.

Pljevaljski muftija Semsikadic zalio je sto nije mogao da pomogne Ali pasi jer je tada bio angazovan u ustanku u Bosni protiv Austrougara.
 
Poslednja izmena:

svarozic

Buduća legenda
Poruka
35.144
Pa za druge dvije bitke sam ti već rekao svoj sud - o bitci na Nokšićima si postavio realan i dobar tekst, dok je značaj one druge bitke na Murini (bolje reći sukoba) preuveličan u tekstu koji si postavio, kao i broj učesnika u sukobu!
A Ali-paša se bori u ofanzivi Omer-paše Latasa 1862. godine sa osmanskim regularnim trupama - kako da ga ne miješam? Sam si spomenuo bitku na Previji 1862. godine! Omer-paša Latas je bio četnik? :roll:
Omer paša Latas je valjda četnik što je srpskog porijekla a možda i što se obračunao sa bosanskim begovima. Mrdajwalker će sigurno reći da je tada počinjen jedan od ne znam ni ja koliko "genocida nad Bošnjacima" od strane "četnika"! :roll:
 

Casino Royal

Domaćin
Poruka
3.378
Dokaz da nikakve turske uloge nije imalo u subobu u Plavskoj oblasti sa Crnogorcima najbolje svedoci cinjenica da odbor koji je formiran da zastiti plavogusinjane koji su se najvise bojali pokrstavanja (sto se kasnije potvrdilo tacnim kad je nasilno pokrsteno 12 000 Bosnjaka i Albanaca 1912 - 1913) je u tome da prvaci tog kraja u pocetku nisu imali povjerenja u samog Ali pasu jer su znali da je u dobrim vezama sa Carigradom.
Medjutim kod Ali pase je proradio patriotski osjecaj za svoj narod tako on posle Berlinskog kongresa 1978 okrece glavu od Carigrada i prelazi u Prizrensku ligu jer drugog izbora nije imao, Bosna je tada bila okupirana od Austrougarske.

Pljevaljski muftija Semsikadic zalio je sto nije mogao da pomogne Ali pasi jer je tada bio angazovan u ustanku u Bosni protiv Austrougara.
Mrdaywalker, izvini, ali moram da primjetim da se baš nijesi pretrgao čitajući istorijske knjige - vidim da ti bolje idu raznorazni članci po bošnjačkim sajtovima! Evo šta piše u knjizi Ž.Andrijašević/Š.Rastoder, "Istorija Crne Gore", Podgorica, 2003, str. 210.:
"Da su na Berlinskom kongresu donijeta riješenja koja mogu proizvesti konfliktne situacije potvrdilo se i prije nego što su na Cetinju pretpostavljali. Naime, skupina albanskih prvaka, koja se bila organizovala u okviru tzv. 'Albanske lige' protestovala je sredinom 1878. godine protiv predaje Plava i Gusinja Crnoj Gori. Njihovo protivljenje ne bi bilo toliko značajno da iza njega, kao i iza same 'Albanske lige' nije stajala Porta. Podgovoreni od Porte, oni su zahtjevali da se Crnoj Gori ne ustupi ova oblast, jer je, navodno, riječ o njihovoj istorijskoj teritoriji. Uz pomoć turskih vlasti, dio albanskog stanovništva je vojnički organizovan, čime je jasno stavljeno do znanja da može doći do oružanog konflikta. Sve je to uzrokovalo da ustupanje teritorija i gradova koji su odlukama Kongresa pripali Crnoj Gori, a koje crnogorska vojska nije bila posjela, potraje duže vrijeme. Tragajući za rješenjem kojim bi se okončali nastali sporovi, predstavnici evropskih sila su odlučili da se izvrši korekcija odluka Kongresa o teritorijalnim dobicima Crne Gore. Evropska komisija je, nakon duže diplomatske akcije aprila 1880. donijela odluku da Plav i Gusinje ostanu u sastavu Turske, a da zauzvrat Ulcinj pripadne Crnoj Gori. Nakon brojnih diplomatskih komplikacija i otpora ovoj odluci od strane Turske, crnogorske trupe su ušle u Ulcinj krajem novembra 1880. godine."
Ovo možeš naći u bilo kojoj ozbiljnoj knjizi koja se bavi ovim pitanjem! Nemoj samo reći da je i Šerbo Rastoder četnik! Nije čudo što Ali-pašu nijesu zvali kao slovenskog muslimana u "Albansku ligu" - ali on je bio "patriota" pa će joj kao "Bošnjak" ipak pristupiti - ona se nije zalagala za ukidanje feudalnih posjeda muslimanskim begovima!
 

Mrdaywalker

Domaćin
Banovan
Poruka
4.987
Mrdaywalker, izvini, ali moram da primjetim da se baš nijesi pretrgao čitajući istorijske knjige - vidim da ti bolje idu raznorazni članci po bošnjačkim sajtovima! Evo šta piše u knjizi Ž.Andrijašević/Š.Rastoder, "Istorija Crne Gore", Podgorica, 2003, str. 210.:
"Da su na Berlinskom kongresu donijeta riješenja koja mogu proizvesti konfliktne situacije potvrdilo se i prije nego što su na Cetinju pretpostavljali. Naime, skupina albanskih prvaka, koja se bila organizovala u okviru tzv. 'Albanske lige' protestovala je sredinom 1878. godine protiv predaje Plava i Gusinja Crnoj Gori. Njihovo protivljenje ne bi bilo toliko značajno da iza njega, kao i iza same 'Albanske lige' nije stajala Porta. Podgovoreni od Porte, oni su zahtjevali da se Crnoj Gori ne ustupi ova oblast, jer je, navodno, riječ o njihovoj istorijskoj teritoriji. Uz pomoć turskih vlasti, dio albanskog stanovništva je vojnički organizovan, čime je jasno stavljeno do znanja da može doći do oružanog konflikta. Sve je to uzrokovalo da ustupanje teritorija i gradova koji su odlukama Kongresa pripali Crnoj Gori, a koje crnogorska vojska nije bila posjela, potraje duže vrijeme. Tragajući za rješenjem kojim bi se okončali nastali sporovi, predstavnici evropskih sila su odlučili da se izvrši korekcija odluka Kongresa o teritorijalnim dobicima Crne Gore. Evropska komisija je, nakon duže diplomatske akcije aprila 1880. donijela odluku da Plav i Gusinje ostanu u sastavu Turske, a da zauzvrat Ulcinj pripadne Crnoj Gori. Nakon brojnih diplomatskih komplikacija i otpora ovoj odluci od strane Turske, crnogorske trupe su ušle u Ulcinj krajem novembra 1880. godine."
Ovo možeš naći u bilo kojoj ozbiljnoj knjizi koja se bavi ovim pitanjem! Nemoj samo reći da je i Šerbo Rastoder četnik! Nije čudo što Ali-pašu nijesu zvali kao slovenskog muslimana u "Albansku ligu" - ali on je bio "patriota" pa će joj kao "Bošnjak" ipak pristupiti - ona se nije zalagala za ukidanje feudalnih posjeda muslimanskim begovima!

Ti Bosnjacki sajtovi koje ti nazivas ''nacionalistickim'' da nisu odgovorni i za nasilno pokrstavanja muslimana Plava i Gusinja 1912 -13 godine? Imali nesto o tome po tvojim citabima?

Sto se tice ovog sto je Serbo napisao (ako je napisao jer bi bilo dobro da das izvor) on ovde nigde ne spominje da se Turska vojno angazovala u Plavu i Gusinju. Ne poricem da je Serbo Rastoder izuzetno kvalifikovana osoba ali da bi se ustanovilo sta je istina treba se uzeti sve u obzir, prostor, ucesnici itd.
Ovde se navodi ''Albanska liga'' sto je neispravno jer se ona zvala Prizrenska liga. Cinjenica je da su se stanovnici Plava i Gusinja oduprli invaziji crnogoraca i da je Rusija imala znacajnu ulogu u pomoci Srbiji i Crnoj Gori u tom periodu koju bi ja nazvao kljucnom za njih.
 
Poslednja izmena:

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.