Aldous Huxley

Aldous Huxley: "Ako većina nas ne zna sebe, to je zato što je samospoznaja bolna i što više volimo zadovoljstvo iluzije."

-Nema konačne samospoznaje. Razlog tome je što je naš duhovni potencijal bezgraničan. Zato kroz različite životne okolnosti otkrivamo drugačije aspekte svoje ličnosti. Većina ljudi ima lepo mišljenje o sebi. Medjutim, njihov stvarni karakter se najbolje ispolji u teškim situacijama i iskušenjima.

Ko u takvim momentima nadvlada sebične interese i ostane dosledan najvišim principima pokaže visoki stepen samosvesti, snagu i rešenost da napreduje u duhovnom rastu i razvoju. Takvom čoveku je lako biti iskren, jer nema šta da krije.

Ali, ako popusti pred iskušenjem i postupi nepošteno, a i dalje želi zadržati lepo mišljenje o sebi, pronalazi izgovore i opravdanje tako što nepravilno interpretira situaciju. Prijatnije mu je da živi u toj iluziji nego da prizna istinu i da se suoči time da nije ispravno postupio.

------

"Zar zaista nije moguće dodirnuti kockarski sto, a da se odmah ne zarazi sujeverom?"

"Ako nije razum onda je djavo."

Fyodor Dostoyevsky

- Kada se dozvoli iracionalnim strastima da prevladaju, um ne ostaje racionalan. Uvek degradira.
 
Poslednja izmena:
"Ako nije razum onda je djavo."

A može i ovako.U religijskim i mitološkim kontekstima, đavo se često smatra personifikacijom zla, dok razum može biti povezan sa dobrotom i moralnošću. Izreka se može tumačiti kao upozorenje da nepravilno razmišljanje ili gubitak razuma mogu otvoriti vrata negativnosti ili zlu.
 
U tome i jeste poenta. Kada se um preplavi destruktivnim nagonima i izgubi kontakt s duhovnim potencijalom ne koristi se puni svesni kapacitet. Zato misljenje postaje disfunkcionalno i cine se nerazumne stvari sa stetnim posledicama.
 
А онда сазнаш за Бога, па се окренеш за 180 степени ЧП
Spoznaja boga, odnosno realizacije da u univerzumu postoji visi smisao i inteligencija je znacajan preokret. Stavlja u realniju perspektivu nase razumevanje i stiti od arogantnosti. Medjutim, smatrati da ce se time sve resiti je mit. Isto kao i shvatanje da se ego moze eliminisati i da dodje do permanentne probudjenosti.

Nasa svest je dinamicna. Frojd je zapazio da u njoj postoje suprotni nagoni koje je okarakterisao kao Eros i Tanatos. Takodje je predstavio i strukturu licnosti. Po njemu je ego svesni deo licnosti. Id je divlji, krajnje inidividualan nagon ogranicen telesnim potrebama i lisen moralnosti. Super-ego je sveo na moralnost, ali je ne prikazuje uvek u najboljem svetlu posto smatra da je formirana pod uticajem roditelja, drustva itd.

Za razliku od njega ima psihijatara i psihologa (poznata je francuska grupa) koji su isticali da u svesti ljudi postoji supersvesno kao nagon za dobro i konstruktivnost koje je urodjeno. Ego je u umu i uvek mora da bira izmedu tih nagona (ili dobra i zla) sto je i Riada pomenula. U zavisnosti koji nagon bira zavisi i kako se osvescuje ili kakav karakter gradi.

Dokle god imamo telo imamo i id kao i sebicne nagone. Zato nikada nismo imuni na iskusenja. Ali, upravo te razlike i omogucavaju razvoj. Bez njih bi svest bila "mrtva" ili pasivna. Ne bi bilo razumevanja, izbora ni odgovornosti. Razvoj je aktivnost. Aktivnost moze postojati samo kada postoje razlike, jer njima nastaje interakcija.
 

Back
Top