Alan Tjuring -genijalni razbijač nemačkih šifri

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
374.200
688z387_Alan-Turing-1936--1-crop.jpg

Alan Tjuring je u šaljivom tonu govorio o ograničenjima veštačke inteligencije: „Ona ne može da bude ljubazna, snalažljiva, lepa, da se zaljubi, da ima smisao za humor, da uživa u konzumiranju jagoda”

Revolucionarna naučna i tehnička dostignuća Alana Tjuringa i njegov tragičan život sada su mnogima poznati posle filma „Igra kodova”, koji je bio nominovan za nagradu Oskar, kao i posle nekih televizijskih emisija. Tokom Drugog svetskog rata, Tjuringovo znanje i rad na polju matematike i tehnologije računara omogućili su dekodiranje tajnih komunikacija nacista, ali su njegova dostignuća ostala nedovoljno poznata. Nacionalni heroj, posle rata uhapšen i kažnjen zbog svoje seksualne orijentacije prema tadašnjem homofobičnom zakonu u Engleskoj, rehabilitovan je tek dugo posle smrti.

Genijalni Alan Tjuring bio je više od kriptologa i razbijača šifri sa tragičnim životom. Bio je vizionar, briljantni matematičar, pionir računarstva, računarske tehnologije i veštačke inteligencije, filozof.

Rođen je kao Alan Matison Tjuring 1912. godine u Londonu. Roditelji su ga u ranom detinjstvu ostavili kod prijatelja i otputovali u tada Britansku Indiju, gde je njegov otac radio u državnoj službi. I pre polaska u školu bio je fasciniran brojevima. U školi se mučio sa društvenim naukama i engleskim jezikom, a istovremeno je pokazivao interesovanje i veliki talenat za prirodne nauke i posebno za matematiku. Sa svojim drugom se dopisivao šifrovanim porukama, pa je čak i šah igrao po nekim svojim izmišljenim pravilima. Završio je Kraljevski koledž Univerziteta Kembridž, gde je posebno proučio teoriju verovatnoće.
 
Preteča modernog računara

Već kao dvadesetdvogodišnji saradnik na Univerzitetu Kembridž Tjuring je istraživao koji su matematički iskazi dokazivi a koji nisu, u okviru formalnog matematičkog sistema. Dokazao je da ne postoji algoritam koji može odlučiti o tačnosti svakog matematičkog iskaza, čime je doprineo daljem razvoju matematičke logike. Godine 1936. Tjuring je objavio rad u kome je predstavio konceptualni model univerzalne računarske mašine, kasnije nazvane Tjuringova mašina, koja može da izračuna bilo koji problem koji je „intuitivno izračunljiv”, što se smatra pretečom modernog računara. Istraživao je mogućnosti i ograničenja računara u vreme kada još uvek nije bilo kompjutera. Tokom naredne dve godine, Tjuring je studirao matematiku i kriptologiju na Institutu za napredne studije pri Univerzitetu Prinston u Sjedinjenim Američkim Državama, gde je i doktorirao iz matematičke logike 1938. godine kod tada najvećih svetskih logičara. Nakon toga se vratio u Kembridž, a zatim je dobio posao u Vladinom centru za kodove i šifre smeštenom u vili Blečli park u mestu Blečli.

U toku Drugog svetskog rata Nemci su izumeli mašinu za slanje tajnih, šifrovanih poruka, koju su nazvali Enigma. To je bila mašina vizuelno slična pisaćoj mašini i radila je tako što je kombinovala slova abecede i na taj način šifrovala poruku. Britanci su uspevali da presretnu nemačke radio-telegrafske poruke, ali se činilo da je nemoguće odgonetnuti njihov sadržaj sa skoro 159 milijardi mogućih šema šifrovanja. Vlada je pozvala Tjuringa i njegove saradnike da dekodiraju nemačke šifre. Tjuring je shvatio da Enigmu ne može da pobedi čovek, pa je sa svojim saradnicima razvio mašinu koju su nazvali Tjuringova bomba i koja je bila sposobna da otkrije sve moguće kombinacije Enigme i time dešifruje nemačke poruke. Već 1943. godine dešifrovano je oko 84.000 poruka mesečno, a do kraja rata dešifrovano je preko 2,5 miliona poruka.

Pored Enigme, Tjuring i njegov tim radili su i na dešifrovanju drugih nemačkih sistema šifrovanja, kao što je Lorencova mašina, koja se koristila za generisanje poruka na višem komandnom nivou. Čitanje nemačkih poruka je doprinelo da se saznaju nemački strateški planovi u ratu i, takođe, da se zaštite brodovi Velike Britanije i njenih saveznika koji su transportovali hranu, gorivo i municiju iz Amerike i koji su bili pod stalnim udarom torpeda nemačkih podmornica. To je dovelo do značajne prekretnice u Drugom svetskom ratu, a istoričari procenjuju da je razbijanjem nemačkih šifri skraćeno trajanje rata i spaseno nekoliko miliona života.

U posleratnom periodu, elita naučnog sveta sa obe strane Atlantika brzo je uvidela strateški značaj nastanka univerzalnog računara. Tjuring je započeo rad u Nacionalnoj fizičkoj laboratoriji sa zadatkom da izradi novi tip računarske mašine. On je još pre Drugog svetskog rata razvio svoju ideju o univerzalnom računaru, pa je, nastavljajući tu, ideju predstavio projekat za tehničku realizaciju elektronskog kalkulatora, što je Nacionalna fizička laboratorija preimenovala u Automatska računarska mašina.
 
Pionir veštačke inteligencije

Radeći kasnije na Univerzitetu u Mančesteru, u svom naučnom radu 1950. godine „Računarska mašina i inteligencija”, koji je citiran i u filozofskoj literaturi, Tjuring je prvi razmatrao problem veštačke inteligencije. On se smatra osnivačem veštačke inteligencije i jednim od nekoliko utemeljivača kognitivne nauke, odnosno modeliranja misaonih procesa. Bio je vodeći eksponent hipoteze da su digitalne računarske mašine slične ljudskom mozgu, odnosno – metaforički rečeno – da je kompjuter ogledalo mozga. Tjuring je predložio i test kao kriterijum da li računar „razmišlja”, koji je danas poznat kao Tjuringov test. U ovom testu čovek-ispitivač mora da konstatuje razliku između računara i čoveka na osnovu njihovih odgovora na razna pitanja. Ispitivač komunicira sa dva sagovornika: jednim ljudskim bićem i jednim računarskim sistemom, pri čemu ne zna ko je ko. Ako računar dovoljno dobro oponaša ljudsku komunikaciju i „prevari” ispitivača, može se smatrati inteligentnim. Dakle, uspeh računara u „razmišljanju” može se meriti njegovom verovatnoćom da bude identifikovan kao ljudsko biće. Tjuring je bio optimista i predviđao da će u budućnosti računari biti dovoljno sofisticirani da uspešno prođu njegov test. Istovremeno je izneo, u šaljivom tonu, i ograničenja veštačke inteligencije: „Ona ne može da bude ljubazna, snalažljiva, lepa, da se zaljubi, da ima smisao za humor, da uživa u konzumiranju jagoda...”

Pred kraj svog kratkog života, Tjuring je svojom genijalnom univerzalnošću unapredio i biološku nauku, čime je zadovoljio svoju radoznalost još iz detinjstva, kada je danima posmatrao rast cveta bele rade. Između ostalog, razvio je matematički model za opis morfogeneze, odnosno biološkog procesa koji uzrokuje da ćelije, tkivo ili organizam, razviju svoj oblik, što je omogućilo da se objasne neke prirodne pojave kod živih bića.
 
Nagrade, optužba i kazna

Posle Drugog svetskog rata Tjuring je odlikovan Ordenom Britanske imperije i izabran za člana Kraljevskog društva 1951. godine. I pored njegovih ogromnih zasluga, Tjuring je bio optužen 1952. godine zbog svoje homoseksualnosti, koja je u Engleskoj i Velsu bila nezakonita sve do 1967. godine, a u ostalom delu Ujedinjenog Kraljevstva još i duže! Osuđen je zbog „grube nepristojnosti”, pa je umesto zatvora izabrao hormonsku kastraciju kao način „lečenja”, što je imalo velike posledice po njegovo fizičko i mentalno zdravlje. Život je završio tragično. Preminuo je u svojoj kući u 42. godini, a njegova smrt zvanično je proglašena samoubistvom. Pronađen je mrtav pored zagrižene jabuke, za koju se verovalo da je bila natopljena cijanidom. Okolnosti njegove smrti ipak nisu potpuno razjašnjene. Jabuka, koja se povezuje sa njegovom smrću, prema nekim mišljenjima, inspirisala je autora loga kompanije Epl, mada je kompanija negirala direktnu povezanost. Nova priznanja su stigla posle njegove smrti. U Blečli parku je otkrivena njegova statua u prirodnoj veličini, a u Mančesteru je jedna ulica nazvana po njemu. Na jednoj novčanici funte je njegov lik, a takođe postoji Tjuringova nagrada za značajna dostignuća u oblasti računarstva. Časopis „Tajm” je uvrstio Tjuringa u sto najvažnijih ljudi koji su oblikovali svet dvadesetog veka, uz konstataciju da „svako ko kuca po tastaturi, otvara tabelu ili program za obradu teksta radi na inkarnaciji Tjuringove mašine”.

Tjuring je rehabilitovan mnogo kasnije. Britanski premijer Gordon Braun, govoreći u ime britanske Vlade 2009. godine, javno se izvinio za Tjuringov nepravedan i nehuman tretman. Četiri godine kasnije, kraljica Elizabeta Druga objavila je posthumno kraljevsko pomilovanje Alana Tjuringa. Bez sumnje, Alan Tjuring je jedna od najznačajnijih ličnosti dvadesetog veka.link
 

Back
Top