Alan Ford nije odmah postigao uspjeh. Prodaja je bila takva da su čak razmišljali da obustave projekat. Nakon epizode “Superhik” prodaja je naglo porasla i Alan Ford postaje najčitaniji strip na Mediteranu.
Simbioza u kojoj su stvarali Magnus i Bunker navela je publiku da misli da su njih dvojica zapravo jedna ličnost. Ipak nije bilo tako. Max Bunker je imao priču, kojom je, poput Monty Phyton-a dotakao sve “pore društva” (veoma popularan izraz), ne štedeći nikoga, a Magnus ga je savršeno “čitao” i isto tako Bunkerove ideje prebacivao u crtež. Njihova ideja da se kroz najniži (najsiromašniji) sloj društva prikaže društvo u cjelini i nije baš originalna ideja (sjetimo se da je tu ideju kroz “Žutog dječaka” sprovodio i Outcault – tvorac stripa), ali su njih dvojica tu ideju doveli do savršenstva.
Strip Alan Ford, za divno čudo nije odmah postigao uspjeh. Prodaja je bila takva da su čak razmišljali da obustave projekat. Alana Forda su čitali samo najvjerniji ljubitelji tandema Magnus-Bunker. Sreća je da su i pod takvim okolnostima (a vjerovatno i iz ličnog zadovoljstva) ipak nastavili da se bave Alan Fordom i nakon dvije godine, tačnije nakon epizode “Superhik” prodaja je naglo porasla i ubrzo Alan Ford postaje najčitaniji strip na Mediteranu. Treba istaći da je ovaj strip kod nas (ex-Yu, tačnije Zagreb) počeo da se objavljuje ubrzo nakon objavljivanja u Italiji, a čitanost je bila čak i veća nego u matičnoj zemlji. Vjerovatno zbog bliskosti humora sa stanjem u kome smo živjeli (a stanje u kome živimo sada je čak i bliže atmosferi iz stripa). Tome treba dodati i fenomenalan prevod Davora Brixya, koji je, slobodno se može reći, bio treći član ekipe Ford. Usput pomenimo i da je njegov brat, pisac Nenad Brixy takođe imao upliv u strip sa scenariom za strip “Timothy Tucher”.
Uspjeh stripa je bivao sve veći, kao i zahtjevi čitalaca i čitateljki, pa je Corno (izdavačka kuća) u pomoć sve opterećenijem Magnusu pozvao i druge crtače. Prvi i Magnusu najbliži bio je Paolo Piffarerio (27. VIII 1924.), koji je i ranije sarađivao sa scenaristom Max Bunkerom (Crna maska). Sam Magnus je, nakon 75 brojeva prekinuo rad na Alan Fordu. Posljednja epizoda koju je on radio bila je “Hik hik hura”. Samo se još jednom, nakon deset godina, povodom izlaženja 200-te epizode ponovo latio pera i nacrtao epizodu “Odlazak Superhika”, ali je taj rad po kvalitetu prilično zaostajao za prethodnim. Posljednjih šest godina života, Magnus je za izdavačku kuću “Bonelli” uradio 224 table Tex Willer-a i taj se rad slobodno može nazvati remek-djelom. Šteta što je to ipak bio njegov posljednji rad. Roberto Raviola – Magnus je umro 05. II 1996.
Poslije njega, osim pomenutog Piffareria, Alana Forda su crtali još petnaestak crtača, ali sa upadljivo lošijim kvalitetom, pa i nisu vrijedni pomena. Max Bunker je kasnije osnovao sopstvenu izdavačku kuću i preuzeo prava na Alana Forda, ali se prestao baviti pisanjem scenarija. Kao i kod crteža, ni za scenario nisu mogli naći adekvatnu zamjenu, pa je sam strip iz epizode u epizodu gubio na kvalitetu. Ipak, interesantno je da je prodaja u znatno sporijem padu u odnosu na kvalitet. To je najvjerovatnije zbog toga što čitaoci i dalje očekuju da se desi neko čudo, te da se vrati onaj stari dobri Alan Ford. Ako je reinkarnacija moguća, onda se nadajmo da će se Magnus vratiti iz mrtvih i da će Bunker ponovo imati kome da piše scenario.
Onima koji znaju šta je Alan Ford, sigurno će se ponovo probuditi želja da pročitaju po koju staru epizodu, a za one koji nisu imali prilike da ga čitaju do sada preporučujemo da se obrate nekom od kolekcionara (a kolekcionara Alana Forda ima više nego kolekcionara bilo kog drugog stripa na ovim prostorima) i da pročitaju barem prvih deset epizoda ovog stripa. Posebno treba istaći epizodu “Tako je nastala grupa TNT”, koja je među čitaocima Alana Forda i zvanično najpopularnija epizoda svih vremena.
Alan Ford je, uz objavljivanje redovnih epizoda i reprinte starih izdanja (ponekad i u trobrojima), prešao tri decenije izlaženja. To ga sada, iako više nije najpopularniji strip, svrstava u klasike stripa, pa se može svrstati rame uz rame sa ostvarenjima kakva su Žuti đečak, Mali Nemo, Tarzan, Princ Valiant, Mandrak, Fantom, Fleš Gordon...