Ala veje, veje, šta marimo mi...- ...ZIMA!!!

Dolom idu majski svatovi... Nisu moji nego bratovi...
To da je brataš mlađi od mene... Više niko ni ne spomene...

Svi redom pregli bele pegaze... Da đurđevak uz put ne gaze...
Tamburaša tri fijakera... Sram ga bilo kogod zakera...

Oprosti mi... Moja rano rana...
Oprosti mi... Srećo bogomdana...
Bez reči si na basamak stala...
A na moj život ta je tvoja tuga pala...
Kao pokora... Kao rani mraz...

Gledala me jedna ista Ti... ja sam još i mog'o pristati...
Al' srce...
Ono se ko jare opire... Retko ko do njega dopire...

Oprosti mi... Moja rano rana...
Oprosti mi... Srećo bogomdana...
Pod nebom je ognjeno i snežno
Al malo šta još ume da ubije nežno...
Da ne primetiš... Kao rani mraz...

Poljem idu svatovi... Svatovi su bratovi...
Mlada prava partija... Lepša neg' bogatija...
Poljem žice štrucaju... Momci uvis pucaju...
Muzika ne zastaje... Sa dušom se rastaje...
 
HAJDEMO U PLANINE



Aj'mo curice, aj'mo djecaci, studenti i djaci, milicajci, da, da, da :) :P

Jedva cekam da se svrsi ljeto, dosta mi je vrele klime
Zbogom more, zbogom more, odoh u planine :)
A ona voli ljeto jer se tada nose ljetne haljinice
Svaki dzukac vidi noge moje curice

Hajdemo u planine jer tamo nema zime :)
Hajdemo u planine, jer tamo, jer tamo nema zime
Ojdada ojda ojda ojda ojda, ojdada ojda ojda ojda da
Oioioioioioiiiiii ojda ojda da :P

Opleti salove, sarene kapice, tople dzemper i vunene rukavice, da, da, da
Ajmo decki zivo, zivo :)

Svako zivo bise voli sunce na moru kraj Save
Meni ga je licno, meni ga je licno dosta preko glave
A ona voli sunce jer se tada nose tanke majicice
Svaki dzukac vidi dude moje curice

Hajdemo u planine, jer tamo nema zime...

Skijanje se brzo uci, ko je blesav da sjedi kuci, da, da, da
Ajmo curice, zivo, zivo :)

Na vrh mi je glave i kupanja, suncanja gnjavaze
Sacuvaj me boze, sacuvaj me boze, narocito plaze
A ona voli plazu jer se tada nose malene gacice
Svaki dzukac vidi guzu moje curice :)

Hajdemo u planine, jer tamo, jer tamo nema zime... :P

Nikom nije ljepse neg je nam, samo da je 'vako svaki dan, da, da, da
Nikom nije ljepse neg je nam, samo da je 'vako svaki dan
Aj'mo curice, aj'mo djecaci studenti i djaci, milicajci da, da, da, da,
da, da, da :)
 
Snow can wait, I forgot my mittens
Wipe my nose, get my new boots on
I get a little warm in my heart when I think of winter
I put my hand in my father's glove

I run off where the drifts get deeper
Sleeping beauty trips me with a frown
I hear a voice 'You must learn to stand up for yourself
cause I can't always be around'

He says when you gonna make up your mind
When you gonna love you as much as I do
When you gonna make up your mind
Cause things are gonna change so fast
All the white horses are still in bed
I tell you that I'll always want you near
You say that things change my dear

Boys get discovered as winter melts
Flowers competing for the sun
Years go by and I'm here still waiting
Withering where some snowman was

Mirror mirror where's the crystal palace
but I only can see myself
Skating around the truth who I am
but I know, dad, the ice is getting thin

When you gonna make up your mind
When you gonna love you as much as I do
When you gonna make up your mind
Cause things are gonna change so fast
All the white horses are still in bed
I tell you that I'll always want you near
You say that things change my dear

Hair is grey and the fires are burning
So many dreams on the shelf
You say I wanted you to be proud
I always wanted that myself

When you gonna make up your mind
When you gonna love you as much as I do
When you gonna make up your mind
Cause things are gonna change so fast
All the white horses have gone ahead
I tell you that I'll always want you near
You say that things change my dear

Never change

All the white horses


Tori Amos
 
ZIMA

Odletela evo jesen
I dah zime stiže hladan,
Ko na krilima donesen,
Nevidljiv i iznenadan.

Već je studen mrazom stegla
I sve vode okovala.
Na sneg deca su pobegla
Pa sad kliču zimi "hvala".

Po prozorima ona plete
Šarama svojim svet iz priče.
Oči su naše njim zanete.
A iz visine sneg promiče,

Lepršajući pada lako
Ko beli veo na rastinje,
Dok sunce trepće za oblakom,
I ljeska se na snegu inje.

(Jesenjin)
 
snow_angel.jpg
 
On i ja ležimo na krevetu i gledamo film.
Napolju pada sneg.
Držimo stopala na radijatoru.
On se nasmeje.
Pitam ga - šta je?
Ništa, kaže - pada sneg.
Ceo dan - odgovaram mu.
Jel? Kaže on...
Ja ga do sad uopšte nisam primetio.
Ma neeee, uopšte ti nije bila mokra glava,
za Novu godinu ću ti opet kupiti kapu,
pa ti gledaj da je ponovo izgubiš.
Ćutimo neko vreme,
film traje i traje...
On se ponovo nasmeje.
Šta je sad? Pitam ga
Pa sneg...odgovara i ljubi me u obraz.
 
Ja ne volim da ljudi pričaju dok traje film.
Mrštim se.
Da, da - sneg, u redu je...
On ćuti, ali samo malo.
Pa me onda pita:
Kako se zvao tata Pipi Dugačke Čarape?
Nemam pojma... Kažem mu iznenađeno.
,,Kralj Efraim Prvi Dugačka Čarapa
Svemoćni vladar ostrva Gula-Gula''
Smejemo se.
A kako je bilo pravo ime Pipi?
Ne znam, odgovaram mu i dalje kroz smeh.
,, Pipilota Viktualija Zavesić Balzanović
Efraimova Dugačka Čarapa,
ćerka kapetana Efraima Dugačke Čarape,
ranijeg straha i trepeta mora,
sada crnačkog kralja''
Sve u jednom dahu izgovara.
Ja se uspravljam i gledam ga.
Lud je.
Dlanovima me mazi po licu dok ga posmatram.
Kaže - 'ajde sad, idi obuci jaknu.
- Da obučem jaknu?
Da, idemo da prošetamo malo po snegu...
- Ali dvanaest sati je, niko živ sad ne ide u šetnju?
Ajde baš da vidimo da li si u pravu.
- Ma neću, kažem - hladno je.
Moraš, to ti je umesto keca iz književnosti.
 
Rođen u mestu Zima. :)

»I na svoj 70. rođendan Jevgenij Jevtušenko, jedan od najpoznatijih suvremenih ruskih pjesnika, koji je pjesničko ime stvorio pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća izrazivši bunt svojeg naraštaja nakon zastranjenja staljinizma, još je sačuvao nešto od mladenačkog »bijesa«.
»Pjesnik u Rusiji više je od pjesnika«, kazao je Jevtušenko, koji je nedavno napunio 70 godina, a njegove su izjave postale aforizmi.
Obožavan u početku karijere poput rock zvijezda na Zapadu, Jevtušenko je dio skupine ruskih pjesnika poznatih pod imenom »šezdesjatniki« (šezdesetaši), među kojima su i Andrej Voznesenski i Bela Ahamdulina, njegova prva supruga.
Jedna od njegovih najslavnijih pjesama, napisana 1961., »Babi Iar« o mjestu u Kijevu gdje su nacisti masakrirali tisuće Židova, te roman Aleksandra Solženjicina »Jedan dan u životu Ivana Denisoviča«, objavljen iste godine, obilježile su promjenu tona u sovjetskoj literaturi i početak disidentskog pokreta. Prihvativši etiketu »mladog buntovnog čovjeka«, koju je stekao u odnosu na mlade angažirane autore Zapada tijekom 50-ih, Jevtušenko ističe danas da je bijes, osim što je »snažan i važan osjećaj«, ipak samo mali dio pokretačke snage njegova djela.
Na konferenicji za tisak održanoj u Moskvi, Jevtušenko je izjavio da je popis stvari koje ga ljute predugačak da bi ga citirao. No na prvom je mjestu rat u Čečeniji, kojemu se pjesnik protivi od 1994. kada je ruska vojska prvi put ušla u pobunjenu republiku. »Zbog tog sam odbio prihvatiti nagradu koju mi je dodijelio (tadašnji predsjednik) Boris Jeljcin«. Danas, zbog tog sukoba koji se nastavio, osjeća još i »bol, te sram«.
Ljute ga i političari i stranke »koje žele monopol na domoljublje protiv onih koji ne misle poput njih« te »ljudi koji se sklanjaju pod skute vođa i ne znaju misliti svojom glavom«.
Još uvijek s viškom energije, Jevtušenko ocjenjuje da mu je poezija pomogla ostati mladim. Njegovi su recitali nekada privlačili gomile ljubitelja pjesničke riječi, no on još čita stihove javno onima koji ih žele slušati. Na taj je način proslavio i svoj 70. rođendan u srpnju u Politehničkom muzeju u Moskvi.«

Novi list, 17.08.2003.god. (Hina/AFP)
 
PROZOR GLEDA NA BIJELO DRVECE

Prozor gleda na bijelo drvece.
Profesor dugo glada u drvece.
On vrlo dugo gleda u drvece
I ne zna sta ce s kredom i rukama.
Kako je to jednostavno-
pravilo dijeljenja!
A on je zaboravio
pravilo dijeljenja.
Zaboravio-
zamislite!
pravilo dijeljenja.
I to tu, na tabli, pred nama!
Sada nista medjutim nije kao juce,
A i kako ovog casa isto kao juce,
Pa i dosaptavanje s mjesta su sada sasvim izlisna.
Otisla je zena profesorova iz kuce.
Mi ne znamo
kuda je otisla iz kuce.
Mi ne znamo
zasto je otisla iz kuce.
Znamo samo jedno – da je otisla.

U odijelu starinskom i starom
Kao i uvijek starinskom i starom
Profesor se upucuje prema garderobi.
On dugo po dzepovima trazi broj.
Dodjavla?
Gdje je sada taj broj?
A mozda ja od vas
i nisam uzeo nikakav broj?
Gdje se sada zaturio?
Na celu znoj mu se probi.
Ah, tu je!
Pa da,
kao sto vidite, ja starim.
Ne protivurijecite, tetka Masa,
ja starim.
I sta se tu moze,
ja starim.
Mi cujemo,
dolje vrata se otvaraju skripeci.
Prozor gleda na bijelo drvece,
Veliko i divno drvece,
Ali mi sada vise ne gledamo u to drvece,
U profesora gledamo cuteci.
Odlazi on,
zgrbljen
i nespretan,
Nekakonezasticeno zgrbljen i nespretan,
Ja bih rekao –
umorno nespretan,
Pod snijegom koji propada meko.
Sada i on sam je poput drveca bijel,
Da,
poput drveca,
sasvim bijel,
Jos malo
i toliko bijel
Da vise ne raspoznajes tko je tko.

(Evgenij Jevtusenko)
 
METAK U CIJEVI

Zatekao sam ga u fotelji
S kalašnjikovom u krilu
Ruku obješenih preko otrcanih rubova
Bio je s*eban poput Isusa, ipak s osmijehom na licu
Raskrvavljenih podlaktica
Glave spuštene na desno rame
Sa šilt kapom na njoj umjesto krune od trnja
Bio sam jako pijan, i jako živčan, i zasluženo ostavljen od žene
I rekao sam mu da mu je ovaj performans za kura*, i gdje je rakija
A on me poslao u pi*ku *aterinu, i u kuhinju
Dogegao sam se do frižidera i izvadio bocu
Vratio sam se u sobu i pao na dvosjed
Bila je Nova godina, i vani su pucale petarde
A Dinkov se vučjak skutrio ispod stola
Otpio sam gutljaj i počeo motati pljugu
Nisam se usudio pitati ga, da li je metak u cijevi

(Mario Brkljacic)
 
Šta moje ime za te znači ?

Umreće ono k'o šum vala

Što tužno mije tuđa žala,

Ko žagor šumski što se smrači.

Na listu ovog spomenara

Ostaće poput traga sivog,

K'o grobni natpis, čudna šara

Nečitljiva za ikog živog.

Šta znači ono? Već odavno

Val novih nemira ga briše

I sećanje životadavno

Ne budi u tvom duhu više.

No reći ga u vreme čame,

Kaži u časovima sivim:

Postoji uspomena na me,

Postoji srce gde ja živim....


Puškin
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

vojo3
Finansijski status
2 3 4
Odgovora
91
Pregleda
1.149
Lovac Luka ulovio vuka
Lovac Luka ulovio vuka

Back
Top