Akroamatički spisi

Агарта

Poznat
Poruka
8.355
Upravo čitam fenomenalnu knjigu Vladislava Bajca Druid iz Sindiduna. Tu se pominju akroamatički spisi koje je Aristotel neovlašćeno objavio, kao svoju Metafiziku. Mada je Aristotel rekao da drevna znanja i jeste i nije obelodanio, pošto Metafiziku mogu shvatiti samo oni koji tajne već znaju. Poznato je da su Grci delili znanja na ona dostupna svima, i ona dostupna samo posvećenima.

A evo "pisma" mrtvog Aleksandra Makedonskog svom učitelju Aristotelu

Jadan li si, jadan li si, Aristotele!
Kažu mi da si jedva dočekao da moje balsamovano telo odnesu u Memfis i spuste ga u grobnicu. Kažu mi da nisi sakrio olakšanje što nisam više među živima. Navodno si uskliknuo u Akademiji pred učenicima: „Gotovo je, svršilo se i Aleksandrovo! Oslobodili smo se Dečaka Tiranina!“ kako si mogao to sebi da dozvoliš? Da toliko likuješ, da se svrstaš u najveće neprijatelje mog života.
Znam, veliki strah nagnao te je da se raduješ mojoj smrti. I, plašiš se s razlogom. Jer, zaista ti kažem: spreman sam da te ubijem zbog toga što si objavio naše tajne akroamatičke spise koje si još i prisvojio kao da su tvoja dela!? Ti svojataš „Prvu filozofiju“ i „Metafiziku“ kao da si ih ti pisao! Čoveče, ti kao da nisi pri čistoj pameti! Kao da ne znaš da je objavljivanje tajnih spisa kažnjivo smrću, a da je prisvajanje tih spisa svetogrđe nad svetogrđima! To je isto kao da svojataš i sunce, naše Nepobedivo Sunce i da tvrdiš kako su tvoja privatna svojina sve zvezde na nebu. Niko se, pre tebe, Aristotele, nesrećo makedonska, nije usudio da kaže: !“Ovo je moje znanje“. Ni Pitagora, ni mnogi posvećeni pre i posle njega, nisu se usudili sa svojataju božansko znanje. Ono je jedno i božije.

Samo si se ti, drzniče, usudio da to učiniš i čudi me da i naše bogove nisi proglasio svojim vlasništvom...


Izvor: Glas javnosti
 
Па да ли треба формално да питам "да ли знате нешто о томе?":D
Пошто ја не знам, а стидим се да признам:rumenko:
Па реко, ако неко нешто о томе зна, а гугл је шкрт.

Иначе онај одломак, то је из романа Драгана Јовановића, жешћи фрик...
 
Upravo čitam fenomenalnu knjigu Vladislava Bajca Druid iz Sindiduna. Tu se pominju akroamatički spisi koje je Aristotel neovlašćeno objavio, kao svoju Metafiziku. Mada je Aristotel rekao da drevna znanja i jeste i nije obelodanio, pošto Metafiziku mogu shvatiti samo oni koji tajne već znaju. Poznato je da su Grci delili znanja na ona dostupna svima, i ona dostupna samo posvećenima.

A evo "pisma" mrtvog Aleksandra Makedonskog svom učitelju Aristotelu

Jadan li si, jadan li si, Aristotele!
Kažu mi da si jedva dočekao da moje balsamovano telo odnesu u Memfis i spuste ga u grobnicu. Kažu mi da nisi sakrio olakšanje što nisam više među živima. Navodno si uskliknuo u Akademiji pred učenicima: „Gotovo je, svršilo se i Aleksandrovo! Oslobodili smo se Dečaka Tiranina!“ kako si mogao to sebi da dozvoliš? Da toliko likuješ, da se svrstaš u najveće neprijatelje mog života.
Znam, veliki strah nagnao te je da se raduješ mojoj smrti. I, plašiš se s razlogom. Jer, zaista ti kažem: spreman sam da te ubijem zbog toga što si objavio naše tajne akroamatičke spise koje si još i prisvojio kao da su tvoja dela!? Ti svojataš „Prvu filozofiju“ i „Metafiziku“ kao da si ih ti pisao! Čoveče, ti kao da nisi pri čistoj pameti! Kao da ne znaš da je objavljivanje tajnih spisa kažnjivo smrću, a da je prisvajanje tih spisa svetogrđe nad svetogrđima! To je isto kao da svojataš i sunce, naše Nepobedivo Sunce i da tvrdiš kako su tvoja privatna svojina sve zvezde na nebu. Niko se, pre tebe, Aristotele, nesrećo makedonska, nije usudio da kaže: !“Ovo je moje znanje“. Ni Pitagora, ni mnogi posvećeni pre i posle njega, nisu se usudili sa svojataju božansko znanje. Ono je jedno i božije.

Samo si se ti, drzniče, usudio da to učiniš i čudi me da i naše bogove nisi proglasio svojim vlasništvom...


Izvor: Glas javnosti

Mora da je Saša Veliki bio loš učenik pa razočarao učitelja.
Ne čudi. Nekome ko radije seče čvorove, nego da ih razrešuje, više odgovara vojnički zanat nego nešto drugo gde se traži više strpljenja. istorija je uostalom pokazala.
Na stranu i to što ni Aristotel nije bio cvećka, kao ni njegovi sledbenici, na kraju je je ispao u pravu.
Kada bi tzv. Tajno znanje bilo tajno, samo zato što upućeni moraju da ćute pod raznim pretnjama, ubrzo ne bi bilo ni malo tajno, iliti tako se razvijala nauka od otprilike sredine 18. veka pa do danas.
Znanje se otkriva upornima, svesnima, predanima i posvećenima
Ostali, polako, ima dana, a i noći.
 
Паде ми напамет један пример. Ко је читао дело Луцифераза, од Доријана Нуаја, могао је видети на делу шта је обрнута иницијација. Намерно не кажем контраиницијација, није тамо приказан никакав мамбо-џамбо.
Једноставно, дело обилује гомилом гадарија, и онда, кад то све истрпиш, има бисер мудрости.
 

Back
Top